18. siječnja 2020. godine navršit će se 28 godina od mučkog ubojstva obitelji Čengić u selu Ervenik.

18. siječnja 1992. g. bračni par Čengić, Dragu ( 39 ), Nevenku (32 ) i njihovo dvoje djece Slobodana ( 11 ) i Gorana ( 5 ) u njihovoj kući, noću, mučki su ubili njihovi sumještani Damir Travica, Slobodan Kovačević i Nebojša Travica, pripadnici pričuvnog sastava tzv. JNA.

Ubili su ih samo zato što su bili Hrvati i što se nisu htjeli iseliti iz Ervenika, nego ostati u svojoj kući, svoji na svome.

Nakon dvadesetak dana, pošto se svirepi zločin nikako nije mogao zataškati, a i sami počinitelji su se hvalili svojim (ne)djelom, vojne vlasti tzv. JNA uhitile su počinitelje, provele istražne radnje i nakon priznanja počinitelja, iste osudili na zatvorske kaznu koju su izdržavali u zatvoru u Banja Luci.

Nakon završetka Vojnoredarstvene akcije Oluja 1995. g. počinitelji su pušteni iz zatvora.
Damir Travica je pobjegao u Veliku Britaniju gdje je uhićen, izručen Republici Hrvatskoj i osuđen na 15 godina zatvora zbog ubojstva obitelji Čengić.

Slobodan Kovačević i Nebojša Travica i dalje su nedostupni hrvatskom pravosuđu jer se nalaze u Srbiji.

Roditelje pok. Drage, Mariju i Josipa, zlikovci su također htjeli ubiti kad i njihova sina, nevjestu i unučad, ali su se spasili jer su tu noć spavali u šumi.

Kad su Marija i Josip htjeli sahraniti mučki ubijene Dragu, Nevenku, Slobodana i Gorana, pogrebnoj povorci na putu do groblja ervenički Srbi postavili su balvane, koje su uklonili komunalni radnici iz Knina i mučki ubijenoj obitelji Čengić omogućili sahranu u groblju.
Za tadašnji odnos kninskih vlasti i mještana Ervenika prema mučkom zločinu počinjenom nad obitelji Čengić govori nam i depeša koju je 13. 2. 1992. Upravi sigurnosti SSNO-a u Beogradu uputio načelnik sigurnosti 9. Korpusa tzv. JNA iz Knina u kojoj navodi kako je istražni sudac Općinskog suda u Kninu neprofesionalno i nestručno obavio očevid i sačinio zapisnik o očevidu, te će tzv. JNA zahtijevati rekonstrukciju događaja i obaveznu nazočnost vojnog istražnog sudca. U depeši dalje navodi kako javno mijenje u selu Ervenik nije naklonjeno tzv. JNA i kako ima zagovaranja da se svi pripadnici tzv. JNA rodom iz sela Ervenik vrate u svoje selo u znak protesta zašto su tijela vojne sigurnosti i vojne policije tzv. JNA uhitili Srbe, bez obzira što su oni počinitelji mučkog ubojstva obitelji Čengić.

Načelnik sigurnosti u depeši predlaže kako bi najbolje bilo što prije okončati prethodni kazneni i istražni postupak, te počinitelje mučkog ubojstva obitelji Čengić što prije prebaciti u vojni istražni zatvor u Banja Luku.
Hrvati Ervenika stradali su i u Drugom svjetskom ratu, kada su 8. listopada 1941. četnici popa Đujića zaklali sedam Hrvata u Donjem Erveniku i njihova tijela bacili u jednu krašku jamu.

21. prosinca 1941. četnici su u Gornjem Erveniku ubili Marka Čengića, Antu Ivankovića, Stanka Ivankovića, Antu Đakulovića, Šimu Pajića, Blaža Ivankovića, Šimu Ivankovića, Lucu Ivanković, Mandu Ivanković, Anu Ivanković, Cuju Ivanković, Milu Bjedova, Đuru Ivankovića, Andriju Jurišića, Antu Jurišića, Mijata Đakulovića i obitelj Tome Ivankovića od 14 članova.

Za ove zločine nad Hrvatima Ervenika nitko nikada nije odgovarao.

9. veljače 1993. godine u selu Medviđa udaljenom desetak kilometara zračne linije od Ervenika četnici su u zaseoku Erstići ubili 10 članova obitelji Erstić starosti od 18 do 88 godina.

Tijekom okupacije ubijeno je još 8 Hrvata sela Medviđa.
Za zločine nad Hrvatima sela Medviđa još nitko nije odgovarao.

Tijekom okupacije na području Šibensko-kninske županije ubijeno je 97 civila Hrvata ( Kijevo, Knin, Promina, Drniš, Miljevci, Otavice, Gradac, Ružić, Kljaci, Čavoglave, Mirlović Polje, Umljanović, Srednje Kričke, Krković, Sonković, Ervenik ).

Najveći zločin dogodio se u veljači 1993. godine u Promini, zaseok Puljani, kada su četnici Nine Bjedov sin Zdravka zvani Zubonja iz Knina, Đuro Dujaković zvani Suljo iz Vrbnika, Jovica Balotan zvani Džoni, Jovica Bojanić i Stevan Subotić sin Đurđa rođ. 27. 12. 1967. pripadnici 5. čete 75. mtb vojske tzv. Republike Srpske Krajine ubili civile Hrvate :
Ivana Bračića ( 81 ), Anu Bračić ( 72 ), Pavla Paraća ( 69 ), Mariju Parać ( 67 ) , Katu Parać ( 73 ), Krstu Bračića ( 53 ) , Josipa Paraća ( 74 ), Ivana Vucića ( 80 ) , Katu Vucić ( 79 ), Mandu Vucić ( 79 ) i Antu Vucića ( 83) .

Ivana , Katu, Mandu i Antu Vucića nakon što su ih ubili bacili su u bunar.

Nitko još nije odgovarao za ubojstva civila Hrvata za vrijeme okupacije dijela Šibensko-kninske županije.

U kolovozu i rujnu 2020. g. lijepo je bilo vidjeti predsjednika Republike Hrvatske i predsjednika Vlade RH kako odaju počast civilnim žrtvama u Gruborima i Varivodama.

Nadamo se kako će nastaviti tu lijepu gestu odavanja počasti nevinim civilnim žrtvama i kako će obojica predsjednika zajedno sa predsjednikom Hrvatskog sabora pojaviti se 18. siječnja 2021. godine u Erveniku i odati počast mučki ubijenoj obitelji Čengić.

To bi ujedno bilo i odavanje počasti svim nevino ubijenim civilima na području Šibensko-kninske županije u Hrvatskom domovinskom ratu.

Posjeta Erveniku 18. siječnja 2021. godine i odavanje počasti mučki ubijenoj obitelji Čengić prilika je da se potaknu pravosudna tijela Republike Hrvatske u pronalasku i procesuiranju počinitelja tih teških kaznenih djela.

Zadaća države je da osigura život i imovinu svojih građana, što Republika Hrvatska nažalost nije mogla iz poznatih razloga okupacije učiniti za 97 ubijenih civila na području Šibensko-kninske županije, ali danas može i mora pronaći i procesuirati ubojice .

To je najmanje što Republika Hrvatska može učiniti za mučki ubijenu obitelj Čengić i ostale ubijene civile Šibensko-kninske županije.

Posjeta mjestu ubojstva mučki ubijene obitelji Čengić najviših dužnosnika Republike Hrvatske na tužnu obljetnicu masakra njihov je moralni imperativ prema nevino stradalim Dragi, Nevenki, Slobodanu i Goranu, njihovim obiteljima i Hrvatima Ervenika prognanim za vrijeme okupacije, te svim nevino ubijenim civilima Šibensko-kninske županije i njihovim obiteljima.

Tomislav Čolak