U 3 godine iz Vlade otišlo 14 ministara, Letica: Treba vratiti sigurnosnu provjeru

Afera ne bi ni bilo da se vlast brine o prevenciji korupcije

Smjenom Milana Kujundžića s dužnosti ministra zdravstva Andrej Plenković ostao je bez još jednog ministra kojega su iz Vlade otjerale afere vezane za nedosljednosti u imovinskoj kartici. I u ovom slučaju ponovio se obrazac kakav smo ne tako davno vidjeli kad je bila riječ o ostavkama Lovre Kuščevića, Gabrijele Žalac, Tomislava Tolušića i Gorana Marića. Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa pokrenulo je postupak redovite provjere imovinske kartice, nakon kojega će tek odlučivati hoće li pokrenuti i postupak za kažnjavanje neispravnog unosa podataka u imovinsku karticu.

Riječ je o postupcima koji traju mjesecima, no mediji su u međuvremenu donijeli niz novih detalja o ministrovim nekretninama i poslovanju. Pa iako su se neke od tih informacija pokazale netočnima, primjerice ona da sad već bivši ministar ima tri apartmana na Pagu, neke su otvorile ozbiljna pitanja vezana za intenzivno poslovanje njegovih prijatelja i poslovnih partnera njegove obitelji nakon što je zasjeo na ministarsku fotelju. U takvim okolnostima ministar je postao pretežak uteg za Vladu i premijera osobno pa Plenković nije imao izbora, morao je smijeniti ministra, ne čekajući pravorijek nadležnih institucija.

‘Vlada u obrambenom stavu’

Iako je pod medijskim pritiskom iz Vlade morao izbaciti već šestog ministra opterećenog aferama, a riječ je redom o kadru koji je sam birao, Plenković se ne osjeća osobno odgovornim. Zbog Kujundžićeva odlaska prozvao je medije. – Zabrinjava me fenomen da se toliko jako aktivnostima medija krene tresti ministre, tako da je fokus rada Vlade na neki način u nekom obrambenom stavu. Mi nismo tu da imamo obrambeni stav, nego proaktivni stav da rješavamo probleme društva. Bilo je svega i prije, ali baš ovoliko toga nije bilo – izjavio je Plenković.

Smijenjenog ministra ipak nije previše branio. Više se fokusirao na objašnjavanje da on kao premijer nije ništa znao o Kujundžićevim nekretninama ni poslovima, a požalio se da i nema mehanizama na temelju kojih bi mogao provjeriti podatke o svom kadru. Zbog toga smatra da ne bi bilo loše razmisliti o vraćanju sigurnosne provjere za ministre.

Takvu sigurnosnu provjeru zakon je propisivao do 2012. Ona je ukinuta za Vlade Zorana Milanovića, uz službeno obrazloženje da ovaj posao previše opterećuje sigurnosni sustav i smanjuje ukupnu efikasnost SOA-e. Činjenica je, međutim, da je čak i za posao spremačice u državnim ministarstvima nužno proći sigurnosnu provjeru neke razine, a da na čelo resora opterećenih brojnim problemima i pritiskom interesnih lobija o kojima redom govore smijenjeni ministri dolaze ljudi čije poslove nitko prethodno ne provjerava. Da bi zakonom trebalo vratiti obvezu sigurnosne provjere ministara, smatra i stručnjak za sigurnost Ante Letica.

– Sigurnosna provjera je instrument koji je u našim prilikama nužan, da smo je proveli, vjerojatno ne bismo imali ovoliko problema – kaže Letica. Ističe da je za niže razine dovoljna djelomična provjera, odnosno uvid u baze podataka, ali da bi kandidati za važne funkcije kakva je ministarska trebali prolaziti potpunu provjeru, koja bi premijeru prije njihova imenovanja pružila podatke o njihovu školovanju, karijeri, materijalnom statusu, poslovanju kandidata i njihove uže rodbine...

Takva provjera, objašnjava Letica, ozbiljan je posao jer podrazumijeva terensku provjeru i propituje je li netko kontaktirao sa sumnjivim osobama ili sudjelovao u sumnjivim ulaganjima itd. Na kraju se sastavlja izvješće i procjena koju potpisuje rukovodeća osoba u sigurnosnom sustavu i onda je na naručitelju, u ovom slučaju premijeru, da odluči hoće li prihvatiti preporuku ili će nekog imenovati unatoč eventualnoj negativnoj ocjeni.

Letica, međutim, ne misli da je ovaj posao previše opterećivao SOA-u jer ona, kaže, godišnje napravi tisuće sigurnosnih provjera i ima poseban odjel koji se bavi isključivo tim poslovima. U posljednjem javnom izvješću SOA-e piše da je ona u 2018. godini napravila 5730 sigurnosnih provjera pa je doista pitanje zbog čega bi joj bio problem jednom u četiri godine provjeriti još dvadesetak ljudi koji trebaju ući u Vladu.

Vraćanje sigurnosne provjere za ministre ne znači, međutim, da bismo mogli biti sigurni u njihovu moralnu ispravnost jer su takvu provjeru svojedobno prošli Sanader i Čobanković.

Potkapacitirane institucije

Još jedno pitanje koje otvaraju afere vezane za nekretnine i poslovanje ministara i članove njihovih obitelji je odnos Vlade prema sustavu prevencije korupcije. Plenković i njegovi suradnici u ovom su mandatu u više navrata nasrtali na Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, smetao im je svaki postupak u kojem je to tijelo propitivalo imovinu i poslovne veze premijera i ministara, postupke imenovanja njihovih pouzdanika na atraktivne dužnosti ili njihova putovanja u državnom ili privatnom aranžmanu. Neki važni postupci, poput onih vezanih za izradu i donošenje Zakona o posebnoj upravi u društvima od sistemskog značaja, tzv. lex Agrokor, potpuno su blokirani zbog Plenkovićevih tvrdnji o sukobu interesa same šefice Povjerenstva Nataše Novaković.

Da su vlasti, ne samo Plenkovićeva, nego i prijašnje garniture, pokazale malo više razumijevanja za potrebu prevencije korupcije, taj bi sustav unaprijed umanjivao šanse za afere kakva je ova s Kujundžićem. Bivša predsjednica Povjerenstva Dalia Orešković zato tvrdi da Plenković i njegova Vlada nemaju ni najmanju želju unaprijediti sustav, dapače, da koriste političku moć kako bi onemogućili bilo kakvu smislenu prevenciju korupcije.

– Institucije su generalno slabe i potkapacitirane, u čemu su sudjelovali i oni u oporbi jer mi tri desetljeća nismo uspjeli postaviti zdrave temelje za prevenciju korupcije – kaže Orešković.

Uvjerena je da antikorupcijskom sustavu u Hrvatskoj treba “generalni reset” jer je, kaže, važeća strategija borbe protiv korupcije “kamilica, a čak ni takva se ne provodi”.

Orešković podsjeća na to da Sabor još od 2014. ignorira zahtjev GRECO-a, antikorupcijskog odbora Vijeća Europe, da se donese kodeks ponašanja saborskih zastupnika.

Kad je riječ o funkcioniranju samog Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, upozorava da još nije uređen postupak provjere vjerodostojnosti imovinskih kartica dužnosnika, da Povjerenstvo nema dovoljan broj ljudi te da ni