U društvenim krizama laž se percipira kao istina

23.01.2022. 11:06:00

Komunikacijske zamke: Dramatičnost trenutka traži povećanu odgovornost svih, uključujući i medije

U sadašnjem digitaliziranom i globaliziranom komunikacijskom svijetu sve se više gubi razlika između stvarnih i izmišljenih činjenica, što u glavama ljudi stvara sve veću zbrku. Upravo oni koji toliko govore protiv transhumanizma zapravo pripremaju teren kako bismo ga nečujno prihvatili, izjavio je prošloga tjedna Drago Plečko, magistar organske kemije i alternativac, odgovorivši na pitanje zašto ga više nema u medijima. Tako je i on, na svoj način, progovorio o medijskoj i stvarnoj slici svijeta i Hrvatske, posebno naglašenoj u kontekstu aktualne pandemije.



Upravo sada, u koronakrizi koja ulazi u treću godinu, mnogi iznošenjem neistinitih činjenica, alternativnih istina i nebrojeno puno dezinformacija, pridonose stvaranju iskrivljene slike onoga što se zapravo događa u očima javnosti koja na temelju tih izvještaja oblikuje svoju percepciju događaja te, naposljetku, percepciju stvarnosti općenito. Sudeći i prema rezultatima istraživanja "Journalism and the Pandemic" projekta, inicijative nastale u suradnji Međunarodnog centra za novinarstvo (ICFJ) te Tow centra za digitalno novinarstvo na Sveučilištu Columbia, COVID-19 kriza utjecala je i na novinarstvo, i na medije, i na same novinare. Kako se, između ostalog navodi, više od 80 posto novinara susrelo se s dezinformacijama o COVID-19 bar jednom u tjedan dana. Lažnih vijesti bilo je više nego inače, tako da je više od trećine ispitanih izjavilo kako su se s dezinformacijama suočavali puno češće nego ranije. Znakovito je da su ispitanici identificirali političare i državne dužnosnike kao glavne izvore COVID-19 dezinformacija. Zbog toga je dio ispitanih novinara posebnu pozornost obratio upravo na razotkrivanje laži - 29 posto ispitanika izjavilo je kako su se bavili činjeničnom provjerom informacija, a jednako toliko je i onih koji su koristili digitalne alate u svrhu razotkrivanja lažnih videosnimki i fotografija koje su se povezivale s koronavirusom. S obzirom na to da su takve vještine korisne u borbi protiv dezinformacija, više od 60 posto ispitanika izrazilo je potrebu za fact-checkingom i korištenjem alata koji mogu pomoći u procjenjivanju činjenične točnosti informacija.

GLASINE VS. VIJESTI


O medijskim navikama, povjerenju publike i lažnim vijestima u doba koronavirusa bavilo se i u Hrvatskoj, primjerice u jednom izvornom znanstvenom radu obavljenom u svibnju prošle godine. Na njemu su radili mag. comm., asistentica Petra Begović i prof. dr. sc. Danijel Labaš s Fakulteta hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Oni su, između ostaloga, naveli: "Danas je jedna od neugodnih posljedica razvoja događaja i ta da se previše toga događa istodobno, a netočne se informacije - zbog razvoja novih tehnologija - brzo pojavljuju i množe u svim medijima, posebno na internetu i društvenim mrežama. Ono što je prema redovitoj profesorici u trajnom zvanju na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta Zagreb Ani Tkalac Verčič također važno spomenuti, jest činjenica da i blogeri i mediji, kao i novinari i javnost, to jest publika prate ne samo vijesti nego i glasine, koje onda komentiraju političari i javne osobe, pokušavajući objasniti što se događa...

Posebnu ulogu u doba krize imaju mediji na koje se u takvim razdobljima publika oslanja još i više negoli u "normalno" vrijeme. S normativnoga pak gledišta i sami su mediji danas u krizi, naglašava znanstvenik sa Sveučilišta u Mariboru Marko Ivanišin, ali oni u doba krize jednako tako imaju ulogu voditi publiku u moralnim i etičkim pitanjima, dužni su objektivno i pošteno izvještavati, izbjegavati manipulacije i prenošenje neprovjerenih i lažnih informacija, to jest dezinformacija koje danas najčešće nazivamo fake news, naveli su autori. Pritom se naglo proširio i "virus" infodemije. Upravo je tim terminom potvrđena važnost uloge medija, koji su mogli pridonijeti smirivanju krize ili su mogli prenositi dezinformacije, lažne vijesti i vijesti vezane uz teoriju zavjere, i to upravo u doba kada su publici bili najpotrebniji. Neki su se pritom pokazali odgovornima, dok su drugi uglavnom "lovili" senzacionalizam. Drugim riječima, mediji su publici najpotrebniji kako bi imali pristup objektivnim inormacijama, ali nije uvijek tako, mnogi su naprosto bili samo sredstvo širenja panike i straha. Što su i u Hrvatskoj jako dobro koristili populisti i razni demagozi sa svih strana političkog spektra, najviše s desnice, pa do dijela ljevice, kojima su neki mediji (posebno portali) davali previše prostora za samopromociju ne mareći za objektivno izvještavanje.

Uglavnom, medijska stvarnost krcata je senzacionalizmom i negativizmom, koji su presudni faktori za privlačenje publike sklone takvom medijskom sadržaju. Pandemija je samo pojačala cijelu priču i proširila kontekst propagande, manipulacije i demagogije. Stvoreno je, recimo tako, pandemijsko društvo spektakla, medijski "model" u kojem je širenje straha i panike sastavni dio pandemijske koronakrize. Sve se to može lako iščitati i samo površnom analizom sadašnjeg komunikacijskog stanja u svijetu, uključujući i Hrvatsku. Zaključak je jednostavan - analizom sadržaja internetskih portala (najviše njih!) dolazi se do saznanja da mnogi prilozi nisu profesionalno odrađeni, da su napisani sa svrhom poticanja katastrofičnih konotacija u ionako katastrofama krcatom svijetu. Prvo, u mnogim prilozima autori tekstova nisu niti potpisani imenom i prezimenom, već inicijalima, pa čitatelj ne može znati je li autor članka kompetentan i može li se vjerovati napisanome. Drugo, mnogo je priloga obrađeno "površinski", odnosno u njima uglavnom nema citata ni iskaza, kratke su forme i ne ulazi se dublje u uzroke ili posljedice određenih događaja. Nadalje, analizom glavnih tema priloga potvrđuje se kako portali, i ne samo oni nego i drugi mediji (uz dakako časne iznimke, koje se ne smije zanemariti!), objavljuju sadržaje senzacionalističkog tipa jer takvi sadržaji više privlače publiku, a to potvrđuje i podatak da je većina tih članaka objavljena na naslovnim stranicama ili udarnim portalnim najavama. Također, s obzirom na to da mediji senzacionalistički objavljuju priloge s naslovima koji su većinom negativno usmjereni, ne treba čuditi da se percepcija stvarnosti koju "sugeriraju" takvi mediji doima drukčijom od "objektivne realnosti", na što upozoravaju brojni komunikacijski stručnjaci. U cijelom tom kontekstu širenja crnila i negativizma, dodatni dramatski naboj postiže se cijelim nizom "alata" koje omogućuje visoka tehnologija počevši od opreme senzacionalističkih priloga (naslovi, podnaslovi, izjave...) preko grafičke vizualnosti do ukupne prezentacijske slike zastrašujuće forme i sadržaja.

GLOBALNI FENOMEN


Sve u svemu, u utrci s vremenom (i za novcem) kvalitetno se novinarstvo u većini slučajeva izgubilo, a usput i objektivnost, etičnost i društvena odgovornost, naglašavaju stručnjaci. Riječ je o globalnom fenomenu, pa se, općenito gledano, situacija u Hrvatskoj ne razlikuje previše od one u ostatku svijeta. Geopolitički analitičar Davor Dijanović na portalu Hrvatskog kulturnog vijeća o tome kaže: "I kada je riječ o drugim temama, ne samo o koroni, pojedini mediji kao da se natječu u tome da Hrvatsku prikažu što crnjom i da sve vrijednosti hrvatske nacije provuku kroz blato i izvrgnu ruglu. To pospješuje stvaranje negativne društvene klime koja u konačnici rađa masovnim iseljavanjima iz naše države... Sve veći broj ljudi okreće se alternativnim kanalima informiranja, u kojima opet ima svega i svačega, od točnih informacija koje skrivaju mainstream mediji do najordinarnijeg fake newsa u koji lakovjerni ljudi lako povjeruju". Književnik Tomislav Šovagović još dodaje: "Svjetski smo prvaci u promicanju institucija bez odluka, osoba bez djela i forme bez sadržaja... Probni politički baloni i tiho održavanje vatrice sporedne teme mogu izludjeti publiku kojoj se učini kako nema izbora. Ali ima. Samo valja uložiti napor i pozorno izabirati. Težak je to, no jedini mogući put u vremenu bez kriterija. Jer, ‘profesor Woland‘ uzda se u zaboravljivost, odumiranje ‘kulture pamćenja‘, svemoćnost banalizacije i obezvrjeđivanja svake vrjednote. Kako mu stati na kraj? Čitanjem, provjeravanjem, sjećanjem. Mudrošću. Jednom riječju - dubinom", zaključuje Šovagović i u kontekstu informiranja o koronavirusu ili pak potresima, o čemu bi građani trebali biti kvalitetno informirani.

Ukratko, u široj komunikacijskoj slici društva, kakvo je posljednje više od dvije godine, pandemijska histerija i panika "najbolji" su put prema katastrofi kao percepciji društvene neizbježnosti. No je li to najbolji put do publike koja konzumira takvu negativističku stvarnost ili dramatičnost trenutka traži povećanu odgovornost svih, uključujući i medije? Odgovor je jednostavan - odgovornost mora biti na prvom mjestu, jer svako neodgovorno ponašanje generira dodatni kaos. Pritom opažanje svega što se oko nas zbiva nalaže davanje prednosti razumu umjesto bezumlja.

Izvor: glas-koncila.hr/Foto:Fah

Izvorni autor: Damir Gregorović

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.