U PROMETNOJ NESREĆI POGINULO PET OSOBA, OD TOGA ČETVERO DJECE! Bježali su iz Mokošice od artiljerijskog napada, a samo trojica muškaraca su preživjela!
Točno na današnji dan 1991. godine, u Dubrovniku se dogodila neopisiva tragedija izravno prouzrokovana ratom. Tridesetogodišnja majka sa svoje dvoje djece i s dvoje djece iz susjedstva, automobilom je bježala od neprijateljskog granatiranja iz Mokošice prema gradu. Obzirom da su četnici s Golubovog kamena mitraljezima i Browningom pucali po svakom automobilu koji se kretao kroz Rožat i Komolac, tih se dana noću vozilo bez svjetala zbog čega je došlo do direktnog sudara dva automobila. Majka i sva djeca su u tome sudaru poginuli, objavilo je Dnevno.
Umirovljeni sveučilišni profesor i aktivist za ljudska prava Zdravko Bazdan koji je svjedočio nemilom događaju, detalje je opisao u knjizi “Ratna Mokošica – Ona u kojoj smo patili više i starjeli više”:
“Bili su poredani na zadnjem sicu poput sardina”
“Sutradan smo doznali za detalje našega drugog Armagedona. Potresne, užasne, apokaliptične, najveće tragedije koja se dogodila na magistrali tijekom cijeloga rata. Te noći u onom, naprijed spomenutom manjem vozilu, a bio je to Fićo, u vožnji prema Gradu, spas je tražilo dvoje odraslih s četvero djece. Fićom je upravljao gospar dok je pored njega sjedila gospođa Frane Šaban. Na zadnjem sicu, poput sardina, poredala su se djeca gospara Antuna, Hrvoje (11) i Katarina (13) i djeca gospođe Frane, Maro (4) i Maris (13).” Nakon tog događaja, navodi Bazdan, stanovnici Mokošice puno su teže donosili odluke o bijegu u grad:
“To apokaliptično mjesto, taj 1. studeni 1991. bio je i točka otrežnjenja brojnih Mokošana. Pouzdano znam da su dan ili dva prije toga, brojni pakirali najnužnije i pozdravljali se s prijateljima i susjedima. Jer, i oni su planirali u Dubrovnik. Magistralom preko mosta. Nakon tog nesretnog, tragičnog i užasnog događaja, prevladala je maksima: ‘Bolje ostati u Mokošici, nego poginuti s djecom na putu prema Gradu.’”
