'NENAORUŽANI ODRED'

Na današnji dan obilježava se Dan branitelja i braniteljica Vukovara, kao i 30 godina od postrojavanja prvog nenaoružanog odreda u Bogdanovcima, piše Dnevno.hr.

“Srce veće od pameti”

Dragovoljci koji su se u Bogdanovcima okupili na poziv Tomislava Merčepa, uglavnom su u u to doba bili još potpuno neorganizirani i bez oružja. Obzirom da je u ožujku, nakon vatrenog okršaja u Pakracu, stanovnicima Vukovara i okolice postalo jasno da se rat neće moći izbjeći, pa su se 10. ožujka 1991. okupili su se kako bi vidjeli čime raspolažu. O tome svjedoči mutna, ali vjerodostojna fotografija:

Krenuo u rat lovačkom puškom

Neobično hrabri, goloruki dragovoljci, prihvatili su ono što im se tada ponudilo. Ivan Anđelić Doktor, jedan je od onih koji su se našli u tim redovima. Kaže kako im je tada “srce bilo veće od pameti”:

“Tada smo vidjeli s kakvim oružjem raspolažemo za slučaj da Hrvatska bude napadnuta i to nije bilo ohrabrujuće. Uglavnom smo imali lovačko oružje i pištolje, a ja sam imao lovačku pušku.”

Anđelić je i u nastavku ratovanja postao “inovativan”, pa je tako za obračun neprijatelja iskoristio sve što se dalo iskoristiti.  Njegovi suborci su svjedočili kako je tijekom bitke trčao Sajmištem s minoba­cačem zamotanim u Večernji list, a mine bi ispaljivao “iz ruke”:

Metke u uši i pucaj!

“Bilo mi je nezamislivo da ne koristimo minobacač jer nemamo postolje! U redu, s postoljem si precizniji, imaš vremena maknuti se radi detonacije i slično. Kada sam došao po taj minobacač, rekli su da ga ne mogu koristiti. Rekao sam ‘marš’, pokupio ga i ručno ispucao oko 4 000 komada granata. Imao sam posebnu metodu. Prije ispucavanja sam morao otvoriti usta da mi ne popucaju zubi, a u uši sam stavio dva metka od Magnuma, kalibra 45. Zanimljivo, nemam oštećen sluh nakon svega”, kaže legendarni branitelj Vukovara, jedan od onih koji su se postrojili u prvom nenaoružanom odredu.

Naoružavanje je, pokazat će se, bio dobar potez. Da će situacija zaista kulminirati, postalo je jasno nakon Krvavog Uskrsa i prolivene krvi prve žrtve Josipa Jovića, a pokolj u Borovu Selu bio je jasan znak da smo u krvavom ratu.