U Zagrebu 1945. masovna smaknuća bez suđenja

Prije 76 godina, 8. svibnja 1945., partizanska je vojska ušla u Zagreb. Tako glavni hrvatski grad iz ruku ustaške vlasti koja je bila u savezništvu s njemačkim nacistima i talijanskim fašistima, prelazi u ruke jugoslavenskih komunista. Događaj kojeg neki i danas nazivaju „oslobođenjem“ Zagreba zapravo je značio uvođenje nove totalitarne vlasti nad Hrvatskom. A ona je bila vidljiva već u danima koji su uslijedili: krvavi obračun nad pobijeđenim protivnicima i masovna smaknuća bez suda postali su svakodnevica Zagreba i Hrvatske.

„Prije svega, došlo je do planiranog povlačenja NDH snaga prije 8. svibnja 1945. godine i nakon ulaska partizana u Zagreb, došlo je do sistematskog, već unaprijed pripremljenog preuzimanja svih ustanova i početak uhićenja svih onih koji su na popisima“ – rekao je za Narod.hr 2014. povjesničar dr. sc. Ivo Banac napominjući kako je na svim razinama došlo do pročišćavanja, likvidiranja, nametanja novog poretka preko svojih ljudi i zastrašivanja.

„Suština procesa je uspostavljanje, odnosno impostiranje nove vlasti na novim temeljima. S tim što ništa nije formalno dovršeno do prihvaćanja novog Ustava u studenome 1945. godine pa je došlo do šestomjesečnog provizorija“, rekao je Banac.

Pri tom je prof. Banac spomenuo postojanje mnoštva još uvijek neotkrivenih masovnih grobnica na području Zagreba.

U vremenu od ovog razgovora s prof. Bancem do danas neke su od masovnih grobnica koje je spominjao i istražene. Spomenimo samo žrtve pronađene u dvorištu Učiteljskog fakulteta u Savskoj ulici, kojih je najmanje 25 te Tuškanac, gdje su pronađeni ostaci najmanje 24 osobe. Dodajmo tome i nekoliko dobro poznatih grobnica u zagrebačkim Gračanima, koje, iako su od 90-tih godina javno obznanjeni podaci o njihovim lokacijama, još uvijek nisu u potpunosti istražene.

No, to je tek kap u moru nebrojenih lokacija na kojemu su bez suda ubijane i zakapane žrtve novog totalitarizma. Stranica komunistickizlocini.com samo za Zagreb navodi preko 100 lokacija mogućih masovnih grobnica od kojih je većina još uvijek neistražena. Kada tome dodamo neistražene grobnice diljem Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine žrtava ubijanih na križnom putu, pomisao o razmjerima poslijeratnih likvidacija je zastrašujuća.

I dok dio hrvatskog društva i danas slavi ovaj datum kao datum „oslobođenja“ Zagreba, istina o krvavim egzekucijama, iako presporo, ipak sve više izlazi na vidjelo i pokazuje pravu narav komunističkog režima.