Udruga Benedikt upozorila na stvarno stanje crkve sv. Marka u Karinu: Pogledajte kako izgleda!

VLASNIŠTVO SPC-a

Srednjovjekovna crkva sv. Marka u Donjem Karinu izgrađena tijekom 11. i 12. stoljeća sve više propada i zarasta iako zaštitne radove već tri godine financira Ministarstvo kulture. No, priču o staroj Crkvi porušenoj dolaskom Osmanlija, dodatno je raspirila informacija da se ona nalazi u vlasništvu Srpske pravoslavne crkve.

Hrvatska udruga Benedikt je 29. kolovoza posjetila lokalitet srednjovjekovne crkve sv. Marka u Donjem Karinu koja je ovih dana predmet rasprave. Crkva je upisana u Registar kulturnih dobara RH, a radi se o jednobrodnoj crkvi s polukružnom apsidom, izgrađenoj u romaničkom stilu tijekom 11./12. stoljeća (sukladno podacima iz Registra kulturnih dobara RH), s karakterističnim lukovima na bočnim zidovima. Crkva je srušena nakon 1514. godine, kada je Karin pao pod osmansku vlast.

Foto: Hrvatska udruga Benedikt

HU Benedikt: Prostor je zapušten i neodržavan

Iz udruge su opisali kakvo su stanje crkve zatekli na terenu:

– unutrašnjost i okolica crkve obrasli su korovom i grmljem, a prostor je zapušten i neodržavan;
– urušeno kamenje, uključujući i pojedine veće arhitektonske elemente, leži neoznačeno na tlu;
– u unutrašnjosti se primjećuju tragovi smeća i devastacije;
– statička stabilnost zidova je narušena, a postojeće željezne potpore nisu dostatne;
– nema informativne ploče niti oznake da se radi o zaštićenom kulturnom dobru, iako je to zakonska obveza;
-na lokalitetu je vidljivo više devastiranih i opljačkanih srednjovjekovnih grobova, unutar i izvan crkvenog prostora, što dodatno svjedoči o zapuštenosti i nesustavnoj zaštiti lokaliteta.

Foto: Hrvatska udruga Benedikt

Iz udruge podsjećaju da je “prema zakonu vlasnik kulturnog dobra (u ovom slučaju Srpska pravoslavna crkva u Hrvatskoj, koja se upisala u zemljišne knjige kao vlasnik) obvezan čuvati, održavati i omogućiti pristup konzervatorima i javnosti. Trenutno stanje jasno pokazuje da te obveze nisu ispunjene”.

“Hrvatska udruga Benedikt smatra da je riječ o vrijednom spomeniku hrvatske kulturne i crkvene povijesti, koji zaslužuje dostojnu zaštitu, sustavnu obnovu i javnu prezentaciju, te će i dalje aktivno pratiti aktivnosti i provođenje predloženih aktivnosti od strane gore navedenih tijela/osoba/organizacija. Ova ruševina nije samo svjedok prošlosti, nego i dio identiteta hrvatskoga naroda, te tisućljetne uvezanosti i neraskidivog odnosa hrvatskih kneževina/kraljevina, države i rimokatoličke vjere, koji mora biti dostupan javnosti i budućim generacijama”, poručuju.

Foto: Hrvatska udruga Benedikt

Neovlašteni iskopi grobnica?

Radove na zaštiti i konzervaciji ovog lokaliteta posljednje tri godine financira Ministarstvo kulture i medija. No iz Benedikta upozoravaju da su “vidljive tek minimalne potpore urušenim zidovima, dok su prostor i grobovi prepušteni propadanju”.

“Izvidom na terenu nedvojbeno je utvrđeno, da se je prilikom minimalnog izvođenja radova, uklonile i/ili razbacale kamene strukture koje su predstavljale srednjovjekovne grobnice, koje su razbacane po okolnom terenu.

Također na jednoj od grobnica, locirane unutar crkve, su vidljivi radovi na iskopu grobnice, koji je materijal nakon iskopa razbacan na hrpe, dok je stećak u obliku nadgrobne ploče oštećen, a sadržaj grobnice uklonjen (potkrepljujemo fotodokumentacijom).

Ovom prilikom napominjemo da je postupak neovlaštenog iskopa, prekopa, razrušavanje, oštećenja ili drugačijeg oskvrnuća groba, mjesta ukopa ili spomena na umrle, te tko iskopa, odnese, ošteti, uništi ili premjesti tijelo, fetus, dio tijela ili pepela umrle osobe, kazneno djelo, kažnjivo kaznom zatvora do jedne godine, odnosno do dvije godine zatvora, a sve sukladno stavku 1. i stavku 2., članka 332. Kaznenog zakona”, dodaju.

Što kaže Ministarstvo?

Posljednje tri godine radove zaštite financira se iz državnog proračuna putem Ministarstva kulture i medija. Potvrdila je to i ministrica Nina Obuljen Koržinek u priopćenju:

“Zaštitne radove, odnosno konzerviranje ostataka srednjovjekovne crkve svetog Marka (sv. Nikole) u Donjem Karinu, Ministarstvo financira posljednje tri godine, a ove će se godine financirati arheološka istraživanja koja uključuju područje oko same crkve, kako bi se prikupilo više informacija i znanstvenih spoznaja o samom lokalitetu.

„Prema dosadašnjim spoznajama, riječ je o ostacima srednjovjekovne crkve srušene poslije 1514. godine, nakon što su Turci zauzeli Karin, a sukladno sačuvanim stilskim obilježjima može se datirati u razdoblje 12. / 13. stoljeća. Uz samu crkvu nalaze se ostaci srednjovjekovnog groblja. Programi koji su se provodili tijekom posljednje tri godine, odnose se isključivo na preventivnu sanaciju i konzervaciju ostataka ziđa te prezentaciju urušenih elemenata s ciljem očuvanja vrijednog spomenika od daljnjeg propadanja“, navodi Ministarstvo u odgovoru za Misao.hr.

Kako je crkva došla u ruke SPC-a?

No, ono na što Ministarstvo ne daje odgovor, a što javnost jako zanima je, kako je ova crkva završila u vlasništvu SPC-a. Iz Ministarstva kažu da je “procese upisa vlasništva ili promjena podataka u vlasničkim ispravama u nadležnosti sudova”.

“Prema informacijama koje posjedujemo, vlasnik ove ruševine više od stoljeća je Srpska pravoslavna crkva, a uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrdili smo da je 2019. godine došlo samo do određenih ispravaka u samom upisu vezano uz promjene podataka vlasnika“, odgovorili su portalu Misao.hr iz Ministarstva kulture i medija.

Misao.hr u posjeduju je izvatka iz Zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Obrovac u kojem, u neslužbenoj sudskoj kopiji od 26. kolovoza, u Vlastovnici stoji da je SPC u Hrvatskoj, Eparhija dalmatinska, Crkvena općina Smilčić jedini vlasnik crkve sv. Marka i zemljištu oko nje.

Portal navodi i da je u međuvremenu promijenjeno ime crkve u crkva sv. Nikole. U Registru kulturnih dobara navedena je kao Crkva sv. Marka (Nikole).

Vidljivo je, iz zemljišnoknjižnog odjela zadarskoga Općinskog suda, da je Ministarstvo kulture 2006. i 2015. bilo involvirano u događaje vezano za tu crkvu. U Teretovnici stoji da se „17. 11. 2015. na osnovi rješenja Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture od 2006. godine zabilježuje da čestica zgrade 54, čestica zemlje 632/1, 632/2 i 632/3 imaju svojstvo kulturnog dobra“.