Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić bori se s teškim odlukama. Treba li prigrliti Europu ili bi trebao nastaviti s slijediti put za članstvo u EU, istovremeno održavajući bratske veze sa svojim tradicionalnim slavenskim saveznikom, Rusijom?
Vučićevi protivnici ljute se na njegovo ograđivanje i odbijanje da se pridruži zapadnim sankcijama Rusiji. “Do sada, čak ni brutalni rat u Ukrajini nije natjerao srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da promijeni kurs”, ustvrdio je Dimitar Bechev, gostujući suradnik na Carnegie Europe. Istaknuo je da je Beograd prepun imućnih Rusa i Rusa srednje klase koji koriste svakodnevne letove, bezvizni režim i nezahtjevna pravila boravka.
No, u ekskluzivnom intervjuu za POLITICO, na marginama nedavne Münchenske sigurnosne konferencije, Vučić je naznačio da vjeruje da sviće novo vrijeme.
Neposredno prije odlaska iz Beograda u München, Vučić je za srbijansku televiziju rekao da se zemlja nalazi između čekića i nakovnja. “Od mene ćete dobiti jednu rečenicu: Srbija će ostati na svom putu prema EU. U redu, izvucite sami zaključke. Ali mislim da me razumijete.”
Karakteristično pognuvši glavu radi isticanja, dodao je: “Bez sumnje ćemo imati neke teške izbore u budućnosti. To je sve što mogu reći.”
“Teško” je riječ koju Vučić često koristi
Dok je odlazio u München, na Instagramu je naveo da ide na konferenciju zbog “teških sastanaka”. I u susretu novinara Politica s njim, više puta je upotrijebio tu riječ, rekavši da su njegovi bilateralni razgovori bili teški “jer imamo različite perspektive od većine zapadnih zemalja, pa ništa nije lako.” Srbijanski predsjednik pažljivo bira svoje riječi, komunicirajući podjednako u nagovještajima i verbalnim poticajima koji obećavaju zaključak – ali uvijek na kraju zašuti. Je li to pokazatelj da on još uvijek želi imati i jedno i drugo ili pokazuje da se vođa približava povijesnoj odluci?
Njegovi savjetnici ukazuju na potonje, dok njegovi kritičari tvrde da on još uvijek slijedi “strategiju stalnog izigravanja Zapada i srpskih umjerenjaka protiv Moskve i njegove domaće desničarske baze”, prema Ivani Stradner, analitičarki Zaklade za obranu demokracija. I to može biti tako, ali u turbulentnoj političkoj karijeri dugoj više od 30 godina, Vučić je napravio neke velike preokrete — posljednji od njih uključivanje u razgovore o “normalizaciji” odnosa između Srbije i Kosova, čija je neovisnost ne priznaju ni Beograd ni Moskva.
A u ponedjeljak su Vučić i kosovski premijer Albin Kurti konačno dali prešutno odobrenje za plan uz posredovanje EU i potporu Sjedinjenih Država za pomoć u dugoročnom poboljšanju veza. Iako je, govoreći nakon predsjedanja razgovorima u Bruxellesu, visoki predstavnik EU-a Josep Borrell također rekao da je “potrebno više rada”, a dvoje čelnika ponovno će se sastati sljedeći mjesec.
Razgovori o Kosovu bili su dio Vučićevog bilateralnog susreta s američkim državnim tajnikom Antonyjem Blinkenom tijekom Münchena, a jedna od spornih točaka bilo je stvaranje zajednice općina sa srpskom većinom na Kosovu i sporovi oko opsega njezinih ovlasti.
“Ono što mogu reći jest da su Amerikanci htjeli čuti našu stranu. Pokazali su poštovanje prema tako maloj zemlji kao što smo mi. A znamo što očekuju; ali također znaju što mi osjećamo o sigurnosti naših ljudi na Kosovu,” rekao je.
U međuvremenu, Blinken je sastanak opisao kao “produktivan”, ističući da “dijele želju Srbije za budućnošću s EU”. Važno je napomenuti da su posljednjih tjedana dužnosnici EU komisije također tvitali prijateljske komentare o Srbiji u atmosferi koja bi mogla biti uvod u Vučićevo donošenje veće “teške odluke” koja nadilazi Kosovo, odnosno dileme s kojom se suočava pri odabiru puta u EU ili održavanje bliskog prijateljstva s Rusijom.
Srpski lider očito osjeća intenzivan pritisak s obje strane. S jedne strane, s ponosom govori o privlačenju stranih ulaganja u Srbiju. “Kao što znate, prošle smo godine privukli 4,4 milijarde eura, što je puno više od mnogih zemalja Europske unije srednje veličine. A većina tih investicija došla je iz EU-a”, rekao je.
Fitch je nedavno ponovno potvrdio ocjenu Srbije BB+ i pohvalio njezin “vjerodostojan okvir makroekonomske politike, razboritu fiskalnu politiku i donekle jače upravljanje” — iako je ove faktore usporedio s visokim neto vanjskim dugom i upozorio da “geopolitički rizici ostaju”.
To pokazuje da će napredovanje na “europskom putu” za Srbiju biti ekonomski ključno. Dužnosnici EU-a naglasili su da svaki napredak prema pristupanju ovisi o ponovnom usklađivanju Beograda s vanjskom politikom bloka.
Anketa: Putin omiljeni lider u Srbiji
S druge strane, Rusija je tradicionalni saveznik koji je podržavao Srbiju oko Kosova, a ankete javnog mnijenja od invazije Ukrajine ne obećavaju zapadni naklon.
Četiri mjeseca nakon ruskog rata, istraživanje je pokazalo da bi 51 posto Srba odbilo članstvo u EU, a samo 34 posto reklo je da bi glasalo za ulazak. I u tom je istraživanju ruski predsjednik Vladimir Putin bio na prvom mjestu liste omiljenih lidera. Slično tome, istraživanje Novog trećeg puta iz srpnja 2022. pokazalo je da se 66 posto Srba osjeća bliže Moskvi nego Zapadu, a 40 posto želi prekid pregovora o članstvu s EU-om. Rezultati su također pokazali da 59 posto Srba krivi Zapad za rat u Ukrajini, 23 posto Rusiju, a 18 posto smatra da Moskva i Zapad dijele odgovornost.
Dakle, nije jasno kako Vučić može odbaciti Rusiju i svim srcem prigrliti Europu – čak i ako to stvarno želi.
Hibridni pritisak na Vučića: ‘Wagner’ pod prozorom
U međuvremenu, Rusija je vršila hibridni pritisak i na Vučića. Dva dana prije Münchena, stotine srpskih nacionalista i proruskih aktivista povezanih s paravojnom Wagnerovom skupinom okupilo se u Beogradu, zahtijevajući prekid procesa normalizacije s Kosovom. Noseći transparente sa sloganima “Kosovo je srce Srbije” i “Izdaja Kosova je izdaja Rusije!” prosvjednici su uputili prijetnje smrću Vučiću.
Čelnik krajnje desnice Damjan Knežević — organizator nereda koji je javno podržao Wagnerovu skupinu koja je novačila u Srbiji — naknadno je uhićen i optužen za poticanje nasilja. I sam Vučić optužio je prosvjednike da su antisrpski nastrojeni i da ih plaćaju stranci — valjda misleći na Rusiju.
Ti su ga prosvjedi očito još uvijek mučili tijekom intervjua za Politico, kao i regrutiranje Srba koje provodi Wagner. “Ne trebam podršku skupine Wagner. Ne trebam da mi plješću ili me kritiziraju,” rekao je.
Srbi koji su regrutirani da se bore u Ukrajini “bit će uhićeni kada se vrate u Srbiju i u dometu naših institucija. Tako se ne regrutira u prijateljskoj zemlji”, dodao je.
Ali kao i njegovi pristaše, Vučić je i dalje očito ogorčen zbog vjerojatnog gubitka Kosova. Naglašava da Srbi, koji su doživjeli NATO bombardiranje tijekom rata na Kosovu 1999. godine, mogu suosjećati s Ukrajincima. U Srbiji se ne može čuti nijedna loša riječ o Ukrajincima.
Ali je također primijetio da Srbi vide dvostruke standarde u igri. “Od prvog trenutka smo osudili ono što se dogodilo 24. veljače. I uvijek smo bili velika podrška teritorijalnom integritetu Ukrajine. Čak i danas vam mogu potvrditi, da su Krim, Donbas, Herson dio Ukrajine.”
Njegova pritužba – a prema njemu i mnogih Srba – odnosi se na dvoličnost, te da je teritorijalni integritet Srbije jednako važan, ali je zanemaren.
“To je naš najveći politički i psihološki problem”, rekao je.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.