'UREDITE NAM ŠKOLU!' Najderutnija škola u Hrvatskoj. Crijep samo što im ne padne na glavu, a imaju sve više đaka...

Kuća područne škole OŠ Ljudevita Gaja, u mjestu Sičice kraj Nove Gradiške, stara je više od 100 godina. Griju se na peć, ali imaju internet, moderno uređenu učionicu i toliko djece da su zaposlili još jednu učiteljicu

Ove jeseni zaključana su vrata 16 područnih škola u Hrvatskoj. No ne i u Sičicama, malom slavonskom mjestu kraj Nove Gradiške. Tamo nas je u ponedjeljak ujutro, pred područnom školom OŠ Ljudevita Gaja dočekala vesela dječja graja. Ipak, pri pogledu na kuću ispred koje se igraju, teško da bilo tko može pomisliti da djeca tu provode većinu godine.

Njihove učiteljice Elizabeta Arić i Valentina Brkanac nakon prozivke pustile su djecu u dvorište da se igraju.

Danas je ovako, a sutra počinjemo raditi u dvije smjene. Ove godine je tako jer smo dobili troje novih učenika. Lani ih je u zajedničkom razredu bilo 12, riječ je o mješovitom razredu u kojem su učenici od prvog do trećeg razreda - rekla je Elizabeta Arić, do ove školske godine jedina učiteljica u školi. Kako se povećao broj učenika, došla im je Valentina Brkanac.

Škola, kao vremešna starica, stara više od 100 godina, na vanjskim zidovima ima vidljive tragove zuba vremena, griju se na peć i nemaju tople vode. No unutra je lijepa učionica, dobro opremljena i puna veselih lica učenika. – Nije nam prostor tako loš, imamo i četiri računala, četiri laptopa te isto toliko tableta. Imamo projektor i pisač, škola je spojena na internet, koji nam je puno pomogao lani u online nastavi. A to što je takva izvana... Mogla bi biti ljepša, ali ne žalimo se - kaže učiteljica Elizabeta.

'Zar je topla voda privilegija koju ne zaslužujemo?'

Roditelji djece smatraju da bi ipak trebalo učiniti više.

Mislim da bi većina roditelja bila zabrinuta, baš kao i ja, da svoje dijete mora poslati u školu od koje su svi nadležni digli ruke, govoreći kako se ulaganje u tu malu školu ne isplati, da je djece sve manje. A ove je godine djece toliko da su morali zaposliti još jednog učitelja. Kao da je topla voda privilegij za neke bolje, a ne za našu djecu, koja su u 21. stoljeću. Nije škola kriva ni za to što se naša djeca ponedjeljkom, u zimskim danima, gotovo u njoj i ne ugriju, možda oni koji sjede tik do peći koja godina čami nasred učionice i pokušava zimi ugrijati svako lice koje uđe u učionicu. Trudi se ona, ali ne uspijeva zagrijati hladan hodnik i još hladniji sanitarni čvor u koji djeca odlaze - napisala je jedna majka iz Sičica u nadi da će potaknuti nadležne da njihovoj voljenoj školi udahnu novi život.

Ravnateljica OŠ Ljudevita Gaja, Blagica Pečenjak, poručila nam je kako “situacija nije bajna, ali će se riješiti u narednim godinama”. Hoće li to biti rješenje iz najavljene reforme ministra Radovana Fuchsa, s toliko najavljivanom mrežom škola, što uključuje i ukidanje područnih škola? Iako upravo te male kućice donose živost već odavno zamrlim selima? Čak i ako upisuju sve više djece svake godine? Preostaje nam za vidjeti.

Djeca će se, zaključujemo, nastaviti smijati i uživati sa svojim učiteljicama koje su unutar oronulih zidova stvorile prekrasnu školsku atmosferu. No koliko malo treba da se i izvana uredi mjesto koje djeci treba biti odskočna daska za cijeli život?