Užas u šatorima sisačke bolnice: Nema zraka ni vode, a među pacijentima šetaju štakori

Zahvalni smo vojsci što nam je ustupila šator i svoju opremu, ali ona nije adekvatna za ovu namjenu. Nemamo higijenskih uvjeta, vojnički kreveti nisu adekvatni za naše pacijente, kaže nam glavna sestra

Štakor šeta od utorka poslijepodne, a kolegice mi kažu da se šetao po šatoru cijelu noć do jutra. To nije ugodno ni bolesnicima ni osoblju. Strah nas je, ali svakako i da to nije ni zdravstveno ispravno. 

Priča nam to Natalija Pavušek Bijelić, glavna sestra Odjela pojačane internističke skrbi s koronarnom jedinicom i kardiologijom, koji je nakon potresa smješten u jednom od tri vojna šatora u krugu Opće bolnice “Dr. Ivo Pedišić” u Sisku. Šokantnu snimku štakora ispod bolničkih kreveta u šatoru na društvenoj mreži objavio je Bojan Dadasović koji je, kaže, htio upozoriti na probleme kojima su izloženi i pacijenti i medicinsko osoblje.

- Snimku sam dobio od medicinskog osoblja koje radi u katastrofalnim uvjetima. Želio sam upozoriti na to u kakvim uvjetima već više od dva mjeseca rade liječnici i medicinsko osoblje. Uvjeti su katastrofa, kreveti su kao u Afganistanu, štakori ordiniraju, a zraka imaju ako šator otvore - govori Bojan dodajući kako ne djeluje politički, nego kao građanin koji se usudi upozoriti na probleme. A da su uvjeti uistinu loši rekla nam je i sama Natalija. 

Često dolazi do kvarova

- Ovo nisu uvjeti. Ovo je daleko od onoga kako bi trebalo biti. Ovdje pacijentima ne možemo pružiti njegu i skrb kakva bi trebala biti u 21. stoljeću. Zahvalni smo vojsci što nam je ustupila šator i svoju opremu, ali ona nije adekvatna za ovu namjenu. Nemamo vode, nemamo higijenskih uvjeta, često ostajemo bez struje, vojnički kreveti nisu adekvatni za naše pacijente. Naime, srčani bolesnici bi trebali biti u povišenom položaju pa im podmećemo i do šest jastuka kako bi postigli odgovarajući položaj. Nemamo normalnu struju, imamo struju preko agregata i ne rade nam svi uređaji kako treba. Uz to, često dolazi do kvara. Nasreću, većina aparata koji su nam potrebni u radu se u takvim situacijama prebace na baterije, no često je nestaje i u tim situacijama se smrzavamo - govori Natalija dodajući kako trenutačno u šatoru imaju jednog pacijenta. 

Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL

Inače ih imaju više i nikad nije prazan. Nasreću, u pomoć uskaču bolnice u Zagrebu i preuzimaju njihove pacijente. 

- Umorni smo, iscrpljeni, navikli smo na intenzivan rad, no u ovim uvjetima je to jako iscrpljujuće - ističe Natalija dodajući kako štakora čuju da šuška i da se negdje zavukao.

Ravnatelj bolnice Tomislav Dujmenović kaže kako su zvali deratizatore koji još nisu došli, ali da je siguran da štakora tamo više nema.

- Žao mi je, mi smo deratizaciju naručili čim je problem primijećen, obećali su doći, ali nisu valjda stigli. Šator je na livadi. Nažalost, situacija je takva kakva jest. Štakora više nema tamo, to smo sigurni, a s dnevnim pacijentima koji unutra provedu najviše po 24 sata uvijek je netko od osoblja, nema opasnosti - rekao nam je ravnatelj i dodao kako ni njemu ovaj slučaj nije nimalo ugodan.