Vanđelić: Vlada ima pravne alate protiv MOL-a, ali nema moralni kapacitet

Predsjednik stranke Republika i bivši predsjednik  Nadzornog odbora INA-e Damir Vanđelić reagirao je putem društvenih mreža na odluku Saveznog suda u Washingtonu koji je ponovno odbio zahtjev Hrvatske za poništenje arbitražne odluke prema kojoj mađarska naftna kompanija MOL ima pravo na odštetu zbog spora u plinskom poslovanju.

Povod njegove reakcije bila je i izjava potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske i ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branka Bačića o osiguranju sredstava za podmirenje odštete.

Vanđelić u objavi oštro kritizira Vladu, tvrdeći da država još uvijek ima pravne mogućnosti osporiti ugovore s MOL-om, ali da za to nedostaje političke volje.

Objavu Damira Vanđelića prenosimo u cijelosti:

„236 milijuna USD koje ministar Bačić ovdje spominje da se sprema platiti iznosi oko 150 USD po svakom zaposlenom u Hrvatskoj.

Razlog je taj što premijer Plenković nije pokrenuo postupke ništetnosti i restitucije ugovora koje je njegov prethodnik sklopio pod sumnjom na korupciju.

Prema mišljenju pravnika, ugovor je bilo moguće poništiti kao sklopljen ultra vires (izvan ovlasti), jer ga Hrvatski sabor nikada nije odobrio. Ako je država preuzela financijski teret privatne kompanije, to se može kvalificirati i kao nedopuštena državna potpora prema pravilima Europske unije.

Velike su pravne mogućnosti pred ovom Vladom, ali su moralni kapaciteti – nula.

Imat ćemo Hrvatsku, ali nećemo imati imovinu, a ni Hrvata neće biti, ako se ovakav trend nastavi.

U deset godina vlasti premijer Plenković nikada nije pokrenuo protutužbe protiv MOL-a. Postoji mogućnost da su čak zaustavljene dvije tužbe HANFA-e protiv MOL-a, iako je argumenata bilo mnogo.

Istodobno je odlučeno da se INA-i dodijeli 100 milijuna eura kroz Nacionalni plan oporavka i otpornosti, pri čemu 56 posto tog novca dolazi iz državnog proračuna, odnosno iz poreza građana.

Građani za to nisu krivi. Štoviše, smatram da Hrvatska ne bi trebala platiti ovu odštetu jer i dalje ima niz pravnih mehanizama da zaštiti svoje interese.

No ova Vlada to neće učiniti.

Oni samo nastavljaju pogodovati MOL-u, dok se u Hrvatskoj i dalje slobodno kreću ljudi koji su iz INA-e izvukli milijarde, a i dalje se ne zna gdje je oko 50 milijuna eura nezaplijenjene imovine.

Važno je objasniti i pozadinu spora.

Bivši premijer i tadašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader progurao je potpisivanje dvaju dodataka ugovora s MOL-om:

1. dodatka o upravljanju kojim je MOL dobio upravljačka prava iako nema većinski udio,

2. dodatka o plinskom poslovanju – upravo iz tog ugovora proizlazi današnja odšteta.

Vrhovni sud je 25. listopada 2021. potvrdio presudu kojom je Sanader osuđen na šest godina zatvora zbog primanja mita, dok je predsjednik uprave MOL-a Zsolt Hernádi osuđen na dvije godine zbog davanja mita.

Sud je utvrdio da je Sanader, kao premijer, za obećano mito omogućio sklapanje spornih izmjena ugovora i izdvajanje nerentabilnog plinskog poslovanja na teret Hrvatske.

Drugim riječima, kaznena odgovornost je dokazana, ali država nije uspjela zaštititi svoj imovinski interes.

Ova Vlada mogla je, poput MOL-a, pokrenuti niz postupaka i protutužbi za upravljanje INA-om, ali to nije učinila niti namjerava učiniti.

Prema hrvatskom pravu postoje jasni mehanizmi za pokušaj proglašenja ništetnim Prvog dodatka Glavnom ugovoru o plinskom poslovanju (GMA), prvenstveno kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima i načela javnog poretka.

Prvi temelj je ništetnost zbog korupcije. Ako je pravomoćno utvrđeno da je ugovor rezultat mita, država može tvrditi da je pravni posao sklopljen kaznenim djelom, da je volja države bila korumpirana i da je ugovor protivan javnom poretku Republike Hrvatske. U tom slučaju moguće je tražiti sudsku deklaraciju ništetnosti i restituciju, odnosno povrat u prijašnje stanje. Važno je naglasiti da zahtjev za utvrđenje ništetnosti ne zastarijeva.

Drugi temelj je prekoračenje ili zlouporaba ovlasti. Ako je premijer djelovao protivno interesu države ili zloupotrijebio položaj, država može tvrditi da je zastupnik prekoračio ovlasti te da je ugovor sklopljen na štetu države.

Treći temelj odnosi se na bitnu manu volje – prijevaru, prisilu ili nedopušten utjecaj. Mito u političkom odlučivanju može se pravno kvalificirati kao nedopušten utjecaj na volju države.

Sve to pokazuje da postoji širok prostor za pravne poteze države.

Ali ova Vlada to neće učiniti.”