U utorak, 18. studenog, obilježava se Nacionalni dan mirotvorstva kojim se prisjećamo dr. Ivana Šretera, pakračkog liječnika kojeg su agresorske snage u Domovinskom ratu mučile i ubile.

Hrvatski sabor Nacionalni dan mirotvorstva proglasio je prije dvije godine na prijedlog saborskog zastupnika Mosta Mira Bulja. No, suprotno prijedlogu zastupnika Bulja, vladajuća SDSS-ova i HDZ-ova većina dan je umjesto “Nacionalni dan mirotvorstva i dan sjećanja na dr. Ivana Šretera” taj dan nazvala samo “Nacionalni dan mirotvorstva” izbacivši iz naziva ime dr. Ivana Šretera.

Podsjetimo, upravo je SDSS-ov Milorad Pupovac imao saznanja i, a, vjerojatno, i posrednu odgovornost za nesprječavanje smrti dr. Ivana Šretera, o čemu smo već više puta pisali.

Zastupnik Miro Bulj danas se prisjetio se sramotnih događanja u Saboru prije dvije godine.

“UOČI OBILJEŽAVANJA NACIONALNOG DANA MIROTVORSTVA 18. kolovoza KOJIM SE PRISJEĆAMO HRVATSKOG JUNAKA I MIROTVORCA DR. IVANA ŠRETERA

Prije dvije godine Hrvatski sabor je na moj prijedlog proglasio 18. kolovoza Nacionalnim danom mirotvorstva u znak sjećanja na hrvatskog heroja i mirotvorca, doktora Ivana Šretera.

Uoči obilježavanja tog dana prisjetimo se rasprave u Saboru i kako su vladajući HDZ i SDSS amandmanom izbrisali iz naziva odluke časno ime dr. Šretera.”, napisao je Bulj.

Tema o ubojstvu uglednog pakračkog liječnika i političara dr. Ivana Šretera koji je 1991. odveden u zloglasni logor Bučje te ondje, prema svjedočenjima, teško mučen i ubijen, a čiji posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni, u bila je česta u Hrvatskom saboru.

Inicirali su je zastupnici Stevo Culej i Miro Bulj, tvrdeći kako SDSS-ov Milorad Pupovac zna nešto više o sudbini dr. Šretera. U više navrata javno su pozvali Pupovca da se o tome očituje.

A da je Pupovac bio upoznat sa sudbinom dr. Šretera u svojoj knjizi “Nije bilo uzalud” svjedoči Slavko Degoricija, koji je 1991. bio HDZ-ov saborski zastupnik, predsjednik izvršnog odbora HDZ-a i zamjenik ministra unutarnjih poslova. Degoricija je obavljao poslove pregovaranja s pobunjenim hrvatskim Srbima.

U knjizi opisuje na koje su sve načine pokušali osloboditi dr. Šretera za kojeg su pretpostavljali da je u srpskim sabirnim logorima u Bučju ili Kusonjama gdje je prolazio neviđenu torturu. Nesretnog liječnika pokušali su izvući i preko međunarodnih čimbenika. Sve je, međutim, bilo neuspješno.

„Međutim, jednoga dana, ukazala se neka nada u njegov spas. Meni se u kabinet najavio Milorad Pupovac, mada do tada nismo imali nekih veći kontakata. Primio sam ga gotovo odmah, da čujem što mi ima reći Pupovac. Došao je, kako on to zna, snužden, silno zabrinut, da su dva liječnika Srbina u Sisku uhapšena i zatvorena, doktor Špiro Kostić iz Siska, ministar zdravstva Republike Srpske Krajine i doktor Branko Krivokuća. Povod privođenja obojice liječnika bio je pronalazak njihovih liječničkih torbi punih lijekova i drugoga sanitetskog materijala namijenjoga pobunjenim Srbima, odnosno četnicima. Pupovac je tražio od mene da interveniram kod Đure Brodarca u Sisku i da ih se pusti jer da oni nisu imali zle namjere. Kada sam ga saslušao do kraja, dao sam mu prijedlog: ‘Dobro, pokušajmo nešto učiniti nas dvojica. Ti ćeš otići u Pakrac kod pobunjenih Srba i neka oni oslobode doktora Ivana Šretera, a ja ću pokušati kod Brodarca dogovoriti puštanje uhapšenih liječnika u Sisku.’ Iznenadio sam se i obradovao njegovoj brzoj reakciji. ‘Dobro, idemo u akciju, i to odmah.’ – odgovorio je. Nije imao nikakvih dodatnih pitanja. Ne pita on: „Kako ću ja do pobunjenih Srba u Pakracu?“ Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će do njih doći…“ – piše Degoricija te, nešto dalje, nastavlja:

Sada više nisam siguran jesu li prošla jedan ili dva dana, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Njegove su prve riječi bile: „Ti si obavio posao a ja za sada nisam.“, pitam „Zašto?“ „Ne daju ga jer im treba kao liječnik, znaš kako je, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera.“

„Nije od toga prošlo nekoliko dana, doznajem od predstavnika UNPROFOR-a, da je Šreter mrtav, likvidiran, već više od mjesec dana. Doznajem i to da ga Srbi nisu koristili niti jednog trenutka kao liječnika, već su ga od prvog dana uhićenja premlaćivali, i to tako žestoko da su mu, među ostalim, polomili ruke. Pupovac nikada nije našao za potrebno ispričati mi se za ovakvu prijevaru i sve laži koje je izrekao, navodno, po povratku iz Pakraca.” – napisao je Degoricija.

Odgovarajući na optužbe i pozive da se o svemu tome očituje, Milorad Pupovac je novinarima T-portala rekao: “O tome hoću li se očitovati i kada ću to napraviti, ja ću odlučiti”.