Na okruglom stolu posvećenom neprocesuiranju zločina na Ovčari, Vilim Karlović, preživjeli branitelj s Ovčare postavio je pitanje u čijem rukama je Hrvatska.

Na okruglom stolu “Ovčara – zločin bez kazne” u organizaciji Udruge Zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara, s ciljem  poticanja na razgovor vezan uz (ne)procesuiranje ratnog zločina počinjenog na Ovčari prije 28 godina, uz Ivana Penavu, gradonačelnika Vukovara, Tomislava Josića, predsjednika braniteljskog Savjeta grada Vukovara, Nikolu Kajkića, predsjednika Nacionalnog sindikata policije, prof. dr. Josipa Jurčevića, povjesničara, prof. dr. Nadu Šikić, Božu Vučemilovića, voditelja Službe ratnih zločina MUP-a, sudjelovao je i Vilim Karlović, hrvatski branitelj, publicist, te jedan od preživjelih stratišta Ovčare.

Karlović je prvo izvijestio okupljene kako je konačno podignuta optužnica protiv Nedeljka Stoisavljevića, poznatog po nadimku Belgija, (68 godište) iz Rume, koji ga je mučio u “kući strave“, a što je opisao u svojoj knjizi “Preživio sam Vukovar i Ovčaru“. Protiv Belgije je podignuta optužnica upravo zbog mučenja Vilima Karlovića.

Karlović: Kada Bog nekoga spasi, onda On ima svoje razloge

“Ovdje sigurno nisam zato što želim biti tu ili iz nekog ljudskog razloga, ja vjerujem da sam danas tu zato što je to dragi Bog odlučio. A kada Bog nekog spasi i kada mu oprosti sve grijehe i kada ga gurne u život, onda on za to ima neke razloge“, rekao je Karlović.

“Ja bih ovo svoje i naše razmišljanje počeo jednom izjavom jednog, vrlo, vrlo utjecajnog čovjeka, koji je i dan danas utjecajan u Hrvatskoj. Koji je na neki način i stvarao političku scenu Hrvatske, pa i stvarao uz predsjednika Tuđmana i HDZ i prvu stranku. I u noći parlamentarnih izbora 2016. godine na RTL-u, gospodin Vladimir Šeks je izjavio slijedeće:

“Nije moć u Hrvatskom saboru i u Parlamentu. To je jedna velika iluzija. Politička moć već u cijeloj Europi odvija se u neformalnim grupama gremija. Onda ponavlja, političkih gremija, koji donose stvarne političke odluke, a one se samo tehnički provode preko izvršne vlasti i vlade i na kraju zakonski uređuju u parlamentu. Na pitanje novinarke, pa čemu sve ovo, misleći na izbore i na glasanja itd, gospodin Šeks je odgovorio: “Sumrak parlamentarne demokracije već je dugo vremena na djelu u cijeloj Europi, pa tako i u Hrvatskoj. Izvršna vlast dominira. Po Ustavu Vlada odgovora Hrvatskom saboru. U praksi, u stvarnom političkom životu je obrnuto, dominira politička vlast, a Sabor je samo jedna pozornica na kojoj se izglasavaju već davno ranije donijete na drugim mjestima odluke.”

Na navedene izjave Vilima Karlovića čulo se dobacivanje iz publike, a glas koji je dobacivao očito je pripadao saborskom zastupniku Glasnoviću. Karlović je zatražio da mu se dopusti govoriti do kraja, te nastavio:

“Upravo zato što ovdje sjedite i vi koji ste u Saboru, ja samo postavljam pitanje. Tezu je postavio čovjek politike, čovjek koji je vrlo utjecajan, čovjek koji na neki način i danas formira politiku u Hrvatskoj. Ja upravo zato i postavljam to pitanje da mi netko rastumači što ovo znači. Mi smo danas pokušali reći i postaviti pitanje je li Hrvatska u našim rukama? Sad mi odgovorite na to pitanje. Nakon svega ovoga što smo čuli od Kajkića i od Josića i od Penave i od svih nas, pa je li Hrvatska zaista u našim rukama?”

Na ovo pitanje iz publike se čuo odgovor “Nije“, a koji je došao od više osoba. Karlović je na to postavio pitanje: “Pa u čijim je rukama?”, a odgovor je opet došao iz publike.

U čijim je rukama Hrvatska?

“Ajmo dalje, u čijim je rukama Hrvatska? nastavio je Karlović. “Ja samo postavljam pitanje tko ne dopušta hrvatskom narodu da se sve to provede, da se donesu zakoni, da se sudi onim ljudima koji su od 90-te godine surađivali sa svim službama? Koji sjede i koji zastupaju i oni u Beogradu i u Zagrebu, u istim centrima moći, koji sada upravljaju Hrvatskom, a to ću posvjedočiti i dalje. Nama se kroz Hrvatsku šetaju iz Beograda, pa dođu u Zagreb, pa odu u Rijeku i formiraju svoje lože. Gospodin Jean- Philippe Hubsch, veliki meštar francuske lože.

Da, slažem se, UDBA, KOS, Beograd, bivši komunisti, ali mi trebamo prozvati i iza toga. Tko im pomaže, tko ih podržava? Znate koliko je to veliko bratstvo i koliko se štite? I njima Hrvatska ništa ne znači, jer su oni braća. Mi smo mnogi u zabludi. Ja sam u knjizi 2010. opisao kompletnu strukturu kadra JNA koja je odgovorna za zločin na Ovčari. O Ovčari sam prvi put progovorio, znači, mene su skrivali sa Mitničanima koje su trebali prebaciti u Srbiju na suđenje. Tek smo krajem prvog mjeseca registrirani na Crvenom križu. Prva moja izjava koja je bila nakon što sam dao svoje ime i prezime i adresu, bila je spominjanje Ovčare.

Imam svjedoke zarobljenike, koji su samnom bili, koji su mi rekli nisi normalan, lud si. Bio sam mlad, pa zaista sam bio i lud. Danas bi bio mudriji, pa bi možda i šutio. Ovi ljudi koji se bore znaju da je u mojoj knjizi možda 80% već navedeno i napisano. Ali ljudi, mi moramo odgovoriti na kraju čemu Parlament, čemu Sabor, čemu izbori ako mi samo ovako prepričavamo stvari i na žalost imamo frustracije. I mi ćemo se svake godine sastajati i prepričavati stvari. Ja sam na kraju dužan na Božji način završiti ovu cijelu priču.

Snaga JNA 1991. godine

Naime, ja ću vas samo upoznati koliko je Bog čvrsto stajao uz ovaj narod, Gospodin Isus Krist kojeg smo mi sada izbacili iz naše države. Dat ću vam samo jedan podatak i postavljam pitanje nakon toga. JNA 91 godine imala je 1863 tenka, 1230 oklopnih transportera i raznih vozila, imala je preko 1930 oružja artiljerijskog dometa preko 105 mm, preko 6 tisuća minobacača, 450 zrakoplova, 190 helikoptera, 11 podmornica, 15 raketnih bacača. Koliko su Hrvati imali u šestom mjesecu 91. od toga. Zero!

Dragi Bog je čvrsto stajao uz ovaj narod, kojeg smo mi izbacili i izbacujemo ga. Zašto je Mojsije morao odvesti narod u odabranu zemlju? Kaže Bog, da se vratite Meni. A kome smo se mi vratili? Gdje je naš Bog? Draga braćo i sestre, punu potporu dajem ljudima koji se bave ovim stvarima. Vrijeme je da hrvatski čovjek uz Božju pomoć, kao što je predsjednik Tuđman u Vukovaru rekao, uz Božju pomoć imat ćemo Hrvatsku. Da se vratimo ponovno Bogu i da istražimo te zločine. Sve je u našim rukama.

Nama Srbi nisu problem. Pobijedili smo ih jedanput i pobijedit ćemo ih opet, ako do toga dođe. Problem je u nama. Dok mi to ne shvatimo, svatko na svojoj pojedinačnoj razini ne shvati da je to problem, to ću reći u kontekstu i završiti s tim pitanjem koje je gospodin Jurčević postavio. Kaže, Vukovar i Ovčara je veliki test za Hrvatsku. I je, ali još je jedan test, i to kao vjernik, što god tko sada o meni presudio, moram reći.

Ovo je teško što ću reći. Nije mi lako. Ali, kao čovjek koji je to preživio, imam pravo i dužan sam to reći. A to je u kontekstu toga da smo Boga izbacili. Na Ovčari, čitao sam 900 stranica obdukcije. To je strašno kad pročitate obdukcije. Tamo je bilo ljudi koji su doživjeli takva mučenja.Neki su imali preko 20 projektila u sebi. Izlomljeni, gotovo ni jedan leš, niti jedno tijelo nije bilo da nije bilo izlomljeno.

Mi znamo, i gospodin Kajkić to zna, kad se razgovaralo s drugom stranom, da su ljude i gazili tim bagerom da naprave mjesta itd. To je bilo strašno. Zaista, to je strašan masakr koji se dogodio tamo. Zbog toga ćemo odgovarati, svatko od nas, ako se taj zločin ne riješi. A ovo ide još nešto teže na kraju, što moram završiti.

Mi ćemo 18-tog biti pred vukovarskom bolnicom. Sjećat ćemo se, i naravno Bog nas obavezuje da se sjećamo svoje povijesti, tko god je bio prisutan u kojoj nas je On vodio do pobjede. Ali, 18-tog već taj dan u bolnici postoje spiskovi nerođene djece koja će taj dan biti ubijena, raskomadana, kojoj će otrgnuti i ruke i noge i bacit ih u kanalizaciju. I zato vas molim, ljubljena braćo i sestre, da ovo ne bude samo zločin Ovčare, već i zločin nas danas što činimo.

Mislimo da ćemo pred Bogom biti pravedni ako o tome ne progovorimo. U Vukovaru se, u dvije godine u vukovarskoj bolnici se ubije jedna Ovčara. Govorimo i o tome. Oni koji misle da pripadaju Kristu, koji žele biti spašeni i oni koji vjeruju da je ova hrvatska domovina trebala biti Božja domovina. Ja znam da sam možda ovdje navukao i neke protiv sebe, ali ja protiv Boga i Božje pravednosti ne mogu.