Vjetar s Tulovih greda nosi tvoje ime, Gavrane

„Gavrane“ – glazbeni spomen na neugaslu svjetlost hrvatskog junaka

U srcu Velebita, pod stijenama Tulovih greda gdje se vjetrovi i sjećanja ne gase, nastala je nova glazbena posveta heroju Domovinskog rata – Damiru Tomljanoviću Gavranu. Pjesma „Gavrane“, u izvedbi Ante Radoševića i Klape Cesarice, snažna je i dirljiva oda jednom od najplemenitijih sinova hrvatske slobode.

Autor glazbe je Ante Radošević, dok je stihove ispisao Goran Orešković, s aranžmanom Marka Javorskog i vokalnim potpisom Ani Vuletić. Sve je snimljeno u studiju Red Records u Sesvetama, u travnju 2025. godine. U pjesmi se spajaju emocija, ponos i poštovanje – osjećaji koji prelaze note i postaju molitva za hrabrost, čast i ljubav prema Domovini.

Pjesma je prvi put predstavljena na 3. festivalu tamburaške, pop i zabavne glazbe “Lika Fest 2025.” u Gospiću, gdje je osvojila drugu nagradu stručnog žirija. No važnija od svake nagrade bila je tišina u dvorani – tišina ispunjena suzama, poštovanjem i ponosom.

Spot za pjesmu režirali su Josip Pokupec i Goran Orešković, uz video produkciju Studija Hit. Kadrovi snimljeni na Tulovim gredama u listopadu 2025. nose posebnu simboliku – ondje, na istom mjestu gdje je Damir Tomljanović Gavran položio život 17. veljače 1994. godine, kamera je zabilježila tišinu planine, vjetar koji šapće njegovo ime i svijeću koja prkosi vremenu.

U spotu nastupaju hrvatski branitelji Antun Pintar, Đuro Horvatinec, Josip Joka Vujnović i Branko Matošin, koji svojim dostojanstvom i emocijom prenose snagu svih onih koji su stali uz Gavrana i njegove suborce.

U zahvalama izvođači ističu obitelj pokojnog Gavrana, njegove suborce, divne članice Klape Cesarice, Udrugu HVIDR-a Petrinja, te Ministarstvo hrvatskih branitelja, koje je pomoglo ostvariti ovu plemenitu glazbenu priču.

Stihovi pjesme, poput najiskrenije molitve, prizivaju sliku ličke zime, hrvatskog stijega i zakletve:

„Dok sam živ, nikog ne ostavljam.“
Te riječi nisu samo Gavranove – one su zavjet generacija koje su sanjale slobodu.

Snimka i izvedba pjesme „Gavrane“ vraćaju nas u dane kad je hrabrost imala lice, a ljubav prema Domovini bila mjera čovjeka. U njima živi neugasla svjetlost jednog života položenog za Hrvatsku – svjetlost koja i danas s Tulovih greda sja poput zvijezde vodilje svima nama.

Moj Gavrane – neka tvoje ime i dalje bude pjesma ponosa i slobode.

Lička je zima, do koljena snijeg,
U smrznutoj ruci, hrvatski stijeg.
Kroz pogled ti čitam, ono što već znam:
„Dok sam živ, nikog ne ostavljam.“

Tvoje riječi još čujem u snu,
I pamtim ih uvijek k’o zakletvu.
Ma koliko htjeli da zabrane —
Nikada neće, moj Gavrane.

Zaplakale i Tulove grede,
Stale riječi, ne ide ni slovo.
Tek na snijegu, krvlju ispisano —
Jedno ime, ime Gavranovo.

S Tulovih i sad bura prkosi,
Sve kao nekad, pred sobom nosi.
Navrati dolje do tvoje svijeće —
Gasi i život, ali nju neće.

Zaplakale i Tulove grede,
Stale riječi, ne ide ni slovo.
Tek na snijegu, krvlju ispisano —
Jedno ime, ime Gavranovo.

Moj Gavrane...