Vladimir Trkmić: „ Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!“

…I tebi baš što goriš plamenom

Od ideala silnih, vječitih,

Ta sjajna vatra crna bit će smrt

Mrijeti ti ćeš kada počneš sam

U ideale svoje sumnjati!

(Mojsije)

 

„Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!“ poznati su stihovi koje je izrekao velikan hrvatske poezije Silvije Strahimir Kranjčević u pjesmi Mojsije.

Kad čovjek podlegne sumnjama života, kad počne dvojiti o vrijednostima života i o njegovim idealima, kad ga obuzme malodušje, potrebno je skupiti hrabrosti i krenuti dalje. Vjera ga uči da svaka granica ima svoju granicu, čak i granica zemaljske smrti. Ako čovjek počne u to sumnjati, onda je duhovno mrtav i prije smrti.

„Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje“.

                                                                                                                                                             Isus

Duhovni život

Duhovni život svakog pojedinca koji želi biti duhovno uspješan – zadovoljan, miran, sretan – mora imati svoje ideale i orijentire. Svaka osoba pod suncem, svaki katolik, kršćanin, Božji je original ili Božji biser. Da bi biser postajao sjajan treba ga stalno brusiti, dotjerivati. Tako je i s čovjekovom osobnom duhovnošću. Sveta Majka Tereza dugo je tražila svoj osobni duhovni put. Našla ga je u klanjanju pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U izloženoj posvećenoj hostiji. Tu je bilo njezino susretište sa živim, prisutnim Isusom. U uri klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom crpila je duhovnu originalno osobnu snagu za svoje ideale služenja najbjednijima, gubavcima i siromašnima na ulicama Kalkute. Meditirajući pred Presvetim osjetila je da ju Bog zove pomagati onima na rubu društva, onima koje su svi odbacili, do kojih nitko nije nimalo držao niti je za njih mario. Ura klanjanja dnevno pred Presvetim Oltarskim Sakramentom ostala je kao baština njezinim sestrama, koje i danas tako crpe snagu za svoj teški apostolat. U razgovoru sa sestrama svete Majke Tereze i najobičniji vjernik, laik, može vidjeti smirenost, duhovnu radost i duhovno bogatstvo. To su ideali za koje žive, mole i rade sestre Majke Tereze.

Blaženi Ivan Merz

Običan čovjek, profesor, laik, imao je potrebu svakoga dana biti na svetoj Misi. Ideali za koje je živio i koje je izrekao u tri riječi – „Žrtva, Euharistija, Apostolat“ – vodile su ga tijekom života. Euharistija kao središnji sakrament svih sakramenata bila je izvor, vrelo njegova života. Iz svakodnevne svete Mise blaženi Ivan Merz dobivao je snagu za svladavanje tegoba i žrtava koje mu je donosio svakodnevni život. A apostolat je bilo njegovo posvemašnje životno svjedočenje za Isusa Krista.

Originalna osobna duhovnost

Pojedinac, katolik, treba se truditi u tradicionalističkom okruženju života po vjeri stvoriti svoj osobni duhovni svijet, vlastitu i originalnu osobnu duhovnost. A to znači da mora imati svoje duhovne orijentire, svoga duhovnog vođu, svoj osobni program i osobne zadaće života po vjerskim načelima. Vjerom i molitvom često se utapamo u vjeri zajednice. Zato je, osim ispovijedanja vjere u zajednici, nužna i osobna originalna duhovnost.

Kako ostvariti osobnu originalnu duhovnost

Čovjek je bogotražitelj, vapi za Božjom prisutnošću, duhovnim mirom, srećom i jasnim životnim orijentirima. Pojedinac postupno otkriva svoj stil susretanja s Bogom, netko u nekoj molitvenoj zajednici, netko u molitvi Krunice, netko u hodočašćima. Uz jako htijenje i volju svaki vjernik može pronaći svoj duhovni put, svoje duhovne životne ideale za koje je spreman umirati, nositi križ, podnositi žrtve, patnju, kako god ona bila teška. Kada se to ostvari, Crkva postaje duhovno bogata jer ima jakog svjedoka vjere.

„Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag nije prikladan za kraljevstvo Božje“

Slikovito je to rečeno. Tko god nakon sakramentalne inicijacije, primivši krštenje, ispovijed, pričest i krizmu, „zaore“ svojim životom vjerničku brazdu, ne smije odustajati, okretati se unatrag, izbjegavati patnju i sve tegobe koje mu život donosi. Taj nije dostojan Kraljevstva Božjega. Zašto? Zato što je Bog naša snaga, naš mir, što nam daje jasne duhovne ideale i orijentire. Treba ih prepoznati. Ne se uplašiti i pretvarati život u kuknjavu. Svoj križ i križeve drugih treba osmisliti, nositi, moliti i ne sumnjati u pozitivan ishod. Jer, križ nije prokletstvo, znak Božjeg napuštanja, nego sredstvo spasenja. Ponizno trpjeti nije sramota. Uvijek ima tisuće i tisuće nakana za koje možemo namijeniti svoje suze, svoju bol, svoju bolest, svoju muku bilo koje vrste. Osmišljen osobni duhovni život pola je puta do ideala. Ako te razdiru sumnje u kršćanske ideale, onda duhovno propadaš, stagniraš, ne rasteš, postaješ nezadovoljan svime. A kada kažeš samom sebi „Mrijeti ti ćeš kada počneš sam u ideale svoje sumnjati!“ tada se uvijek možeš trgnuti iz apatije i pesimizma. Tada ćeš smoći snage boriti se sam sa sobom, sa svojim nestrpljenjem, strahom i nepoznavanjem budućih događaja. Odbacivat ćeš strahove i govoriti „Što Bog dade i sreća junačka“. Suvremeno hrvatsko društvo u velikoj je potrebi za ljudima koji zrače toplinom optimizma, empatije, razumijevanja i blagoslovljenog mira duše i tijela.  Svi nekamo hitaju i žure, gube svoj duhovni mir. A duhovno smiren čovjek velik je blagoslov za obitelj, za komuniciranje i prijenos duhovne topline ljudske sreće pronađene na živom vrelu duhovnosti. Budi originalan vjernik. Ne srami se svoje prošlosti i ne boj se budućnosti. Nikada ne prestani vjerovati u kršćanske ideale, neka ti budu na ponos i diku. Drži svoj „životni plug“, ne okreći se. Emanuel – s nama Bog.

Molitva blaženom Ivanu Merzu

 

Svemogući vječni Bože,

u Ivanu Merzu dao si nam

divan primjer vjere i ljubavi

prema Kristu i Crkvi.

U svom kratkom životu

Ivan je uz pomoć Tvoje milosti

postigao mnoge vrline

i potaknuo nas

da nasljedujemo

njegovu predanost

u Tvoju svetu volju,

strpljivost u podnašanju križeva

svakodnevnog života,

te nesebičnu ljubav

prema bližnjemu.

Njegov neumorni rad

za proširenje

Kristova Kraljevstva

u dušama mladih

mnoge je priveo tebi

koji jedini daješ čovjeku

pravi smisao života.

Uvjereni da ti je Ivan

svojim svetim životom omilio,

molimo te da ga se udostojiš

proslaviti čašću oltara

kako bi njegov primjer

pomogao ljudima

na putovanju

prema nebeskoj domovini.

Udijeli nam milost

da nasljedujemo

čvrstoću njegove vjere,

nesebičnost njegove ljubavi,

te apostolsku revnost

da se tako približimo

idealu kršćanske savršenosti

koji nam je on

svojim životom pokazao.

Njegovim zagovorom

udijeli mi posebnu milost

za koju te sada molim….

ako je to na korist mojoj duši,

a tebi na slavu.

Po Kristu Gospodinu našemu. Amen!

 

Imprimatur. Br. 1415. – Zagreb 25. VII. 1979. – Nadbiskupski duhovni stol. Dr. Josip Lach, biskup.