U velikoj je formi, trese mreže, u svakoj utakmici najbolji ili jedan od najboljih,...

S nekim smo nespokojem iščekivali proteklu, rujansku reprezentativnu akciju. Modrić ozlijeđen, neki izvan forme, neki su rješavali transfere i bili su glavama "daleko". Bilo je i novih imena, neka stara su otpala. Na kraju je sve ispalo u redu, donijela je Hrvatska sedam vrijednih bodova, lakše se diše.

Livaković se diže

Dojma smo da je uoči dvije listopadske utakmice, protiv Cipra i Malte, situacija ipak bolja, da se forma većine igrača diže ili je ostala ista, a malo njih je “potonulo”. U redu, imamo problema sa stoperima, Vida se tek vratio nakon ozljede, nije puno igrao, Lovren je također aut, Ćaleta-Car nema veliku minutažu u Marseilleu. Ali, zato Pongračić u Borussiji ima sve više povjerenja, još uvijek nije glavni, a i tu je Joško Gvardiol. I njega je mučila ozljeda u rujnu, bio je i malo iscijeđen, tražio se u novom klubu. Čini se da se pronašao, u zadnjoj utakmici upisao je i sjajnu asistenciju. U obrani ne bismo trebali imati problema, u očitom je porastu forme i Mile Škorić. Ako krenemo iz obrane, dobra je vijest Livaković. Ne samo da se oporavio od ozljede, već je i opet u velikoj formi. Bilo je nagađanja da mu je neostvareni transfer “odnio misli”, ali zadnjih tjedana ne doima se tako. Brani sigurno, i ono što mora i ono što ne mora, protiv Genka i Dragovoljca bio je baš “stari Livi”. Izgubili smo odličnog Ivušića, ali tu je i Grbić, sve bolje brani, i što je važnije, standardno, u Lilleu.

U veznom redu dobili smo Luku Modrića i to je najbolja vijest. Naravno, gledajući Real i Luku, nisu to ni najbolji Real ni najbolji Luka u povijesti, ali nismo ni očekivali da će to biti. Bitno je da je zdrav, spreman, svjež, da je ovdje, kao takav je sigurno pojačanje. Marcela Brozovića kao da je podigao onaj gol Slovacima, otada je stalno u porastu forme. U Interu standardan, poslovođa, bez njega se momčad ne može zamisliti. Dodatno je, dojma smo, podigao formu. A uz njega i Perišić. Ivan je uvijek na vjetrometini, odlazi, rješavaju ga se, a uvijek igra. I to dobro. U zadnjih mjesec dana uglavnom u početnih 11, asistent i strijelac, posebno je bitno da se odlično slaže s Džekom.

U odnosu na prošlu akciju ima Dalić i Brekala. Josip je promijenio klub, krenuo dobro kod Jurića u Torinu, s obzirom da se u Wolfsburgu, praktički, ugasio, ovih mjesec dana izgleda kao buđenje. Mateo Kovačić? Postojan, ni gore ni dolje. Kao i Borna Sosa, Filip Uremović i Borna Barišić, recimo, čiji klubovi osciliraju, ali oni su standardni, neupitni, što je za reprezentaciju bitnije.

Pomak iz drugog plana

Marko Livaja u ovih je mjesec dana najbolji strijelac među Vatrenima, neupitna Hajdukova klasa, koja drži Splićane u vrhu ljestvice. Četiri pogotka, tri Istri i jedan Lokomotivi, toliko od utakmice sa Slovenijom nije zabio nitko od naših. Najbliži je - Luka Ivanušec! On je, zapravo, u zadnjih mjesec dana najviše “eksplodirao”. Tri pogotka, jedan Genku, dva u HNL-u, u svakoj utakmici najbolji ili jedan od najboljih. Sigurni smo da ni Dalić neće pogriješiti ako mu daruje povjerenje, Ivanušec je u velikoj formi. Spomenimo i Kristijana Jakića, koji novo lice, nametnuo se vrlo dobrim startom u Eintrachtu, opravdano je ovdje. Zabio je svoj prvijenac u Bundesligi ove sezone Andrej Kramarić, možda je to početak, možda samo kasnije pali.

Nikola Vlašić, za to je vrijeme, najveći upitnik. Nije se u West Hamu još izborio za status i minutažu, očekivano je to, ništa neobično. Ali, engleski mediji već ga prozivaju i sumnjaju, nemaju milosti. Nekad reprezentacija može biti i lijek... Mario Pašalić još jedan od strijelaca protiv Slovenije kao da se pomirio da nije standardan u Atalanti, da ulazi s klupe i onda nešto napravi. Zabio je Milanu! I u reprezentaciji je često zabijao s klupe. Budi se i Mislav Oršić, da završimo priču, on je, također, taj koji može donijeti pomak iz drugog plana.