Vukovar simbol snage i želje za slobodom! Ovi političari ničim nisu zaslužili biti dio te kolone, niti dio tog naroda

20.11.2021. 10:05:00

Hrvatsko žrtvoslovno društvo pozvalo me  da sa njima  organizirano busom idem na obilježavanje epopeje Vukovara  iz Zagreba.

HŽD –ovci su  prije tri tjedna preko vikenda bili  u posjeti Istri, oni inače organiziraju obilaske grobišta i mjesta stradavanja ratnih i poratnih žrtava, jer žrtva je žrtva ma tko zločin počinio.

Tko je žrtva i što je žrtva?:

  • Ljudsko biće  koje nepravedno, ne svojoj voljom ispašta
  • Ljudsko biće  koje daje sebe, u ime nekih viših ciljeva, nesebično se žrtvuje za slobodu, za domovinu
  • Ljudsko biće kojemu predstoji smrt, uništenje zato što predstavlja određenu etničku, rasnu skupinu ili narod
  • Ljudsko biće koje se prinosi kao obredni čin u čast nekog božanstva da bi ga se smirilo ili umilostivilo( žrtva paljenica, krvna osveta, žrtva zahvalnica)

Kako u Istri ima još neobilježenih i neistraženih jama-fojbi, sada su uz pomoć lokalnih ljudi, svjedoka  kojih još ima,  obilježili  jamu  Bršljanovica, blizu Lupoglava, a svetu misu zadužnicu služio je biskup u miru mons. Ivan Milovan. Bila sam im domaćin u Puli i na moj prijedlog položili su vijenac i na spomenik žrtvama eksplozije na Vergaroli 1946.godine. O tom događaju napisala sam članak koji je objavljenu  Hrvatskom Tjedniku br.888 od 30.9 2021.godine.

Do Zagreba smo kolegica i ja otišle i vratile se linijskim busom, jer smo suprug i ja bili u Slavoniji u rujnu, a sada zbog zdravstvenih razloga  nije mogao ići.  Zahvaljujući gostoprimstvu dobrih ljudi,  predah  u Zagrebu bio je lijep i ugodan.  Kratko smo bili u Crkvi na  Svetom Duhu, pozdraviti izvanrednog mladog fratra fra Stjepana Brcinu, koji je bio moj duhovnik u Puli,  koji evangelizira i okuplja mlade, pa se na njegovim Duhovno duhovitim večerima rijeke mladih slijevaju prema crkvi na Svetom Duhu.

Sjetih se  Šerbedžije i njegova odgođenog koncerta u Vinkovcima, pred  Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dana sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje,   kako on samo širi „ ljubav i mir“, a kada je Hrvatskoj trebala ljubav i mir pobjegao je u Beograd i  zastupao Miloševićevu Srbiju u Beču, na međunarodnom Svjetskom kongresu PEN klubova.

Od  više  tekstova o Šerbedžiji,  jedan je objavljen u Hrvatskom tjedniku br.878 od 22.7 2021.godine.

Toliko je licemjeran i beskrupulozan,  da je on sada za ljubav i mir, a što je govorio kada je Hrvatska napadnuta?

“Morao sam napustiti Hrvatsku, jer je ona napala moju državu Jugoslaviju”

Hrvatska je krivac, Hrvatska je ta koja je napala, njegovu Jugoslaviju!? Molim? Čime, kada je bila razoružana? Naime, Ivica Račan dogovorio je sa JNA da preuzmu svo oružje Teritorijalne obrane! Kako? Nije postojala hrvatska vojska, JNA je imala nadzor i nad oružjem i nad ljudstvom!

”Bitange su zavadile naš narod, od njih se nije mogla spasiti divna Jugoslavija”

I zamislite ta jugokomunistička kasta, te jugokomunističke „bitange“ koje vladaju  Hrvatskom, dale su mu na korištenje Brijune, za njegovo kazalište Ulysses,  gdje njegov klan provod cijelo ljeto, priređuje predstave, svadbe i gazduje. Naravno dobio je i brod HRM za prijevoz, i 20 parkirnih mjesta u Fažani i to već punih 20 godina. Čime je to zaslužio? Čime, dok hrvatski branitelji i mi običan puk plaćamo punu cijenu karte  za posjet i razgledavanje Brijuna. I u svezi Thompsona i Šerbedžije,  novinar Večernjeg lista Branimir Pofuk, u Obzoru od 3.lipnja 2017.godine napisao je  kolumnu pod naslovom:

“Narod kojemu je Thompson važniji od Šerbedžije, na najboljem je putu da umre od zaglupljenosti i nestane!“

Poznato mi je razmišljanje Branimira Pofuka kroz njegove kolumne u VL, ali ovaj naslov me doista šokirao. Ne može ugroziti opstojnost jednog naroda niti jedan umjetnik, niti jedan pjevač. Da mjerilo kulture i opstojnosti hrvatskog naroda, ovisi o jednom Šerbedžiji je doista  nebuloza. Može Branimir Pofuk obožavati Šerbedžiju i ne cijeniti Thompsona, to je njegova privatna stvar, ali ne može nikako postaviti Šerbedžiju kao mjerilo opstojnosti hrvatskog naroda.  Usput rečeno Šerbedžija i nije pripadnik hrvatskog naroda, on se izjasnio kao Jugoslaven , a Pofuk ga natura čitateljima kao vertikalu po kojoj se mjeri kultura i opstojnost hrvatskog naroda Što je previše,  previše je i od Pofuka. Doslovno nebulozno! I kada se uzme u obzir sloboda govora previše je! Ovakvo ponižavanje hrvatskog naroda i uzdizanje na pijedestal jednog umjetnika, kojemu ne osporavam njegovo umjetničko postignuće, je neprimjereno.. Ne samo ponižavanje hrvatskog naroda, nego i vrijeđanje zdrave pameti!

Ah da  još jedan detalj: HAZU ustvari JAZU, okitila je Radu Šerbedžiju Državnom nagradom Vladimir Nazor, za iznimno ostvarenje na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i kazališnih umjetnosti, koju mu je svečano uručila ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek i predsjednik HAZU-JAZU akademik Zvonko Kusić.

U  Hrvatskom tjedniku broj 894 od 11. studenoga 2021.godine,  Joško Čelan Šerbedžiju naziva početnikom:

„Prema vlastitoj tvrdnji dotični glumac je Jugoslaven koji od početka radi protiv Hrvatske ( i to dobro unovčuje), tako da se nikako ne može tretirati početnikom u svojoj raboti. Mislim da je mnogo precizniji naziv „pokvareni četnik“ suglasno klasifikaciji hrvatskog akademika Josipa Pečarića. Kao što ste vjerojatno već čuli, njegova definicija razlike između četnika i Jugoslavena glasi: „Četnik je pošteni četnik, a Jugoslaven je pokvareni četnik“  Šerbedžijino jugoslavenstvo, a i nekih drugih „uglednih“ ličnosti možete vidjeti u video-isječku koji  kruži internetom i gdje su u društvu Šerbedžije bili Danko Končar, odvjetnik Anto Nobilo i ostali koji su pjevali „Po šumama i gorama“, a sam Šerbedžija davao ritam lupajući dlanovima po stolu.

 E pa sada vi recite je li samo Šerbedžija “pokvareni četnik”!?

Neka se zapitaju i svi koji ovo čitaju u kojoj državi mi živimo, koji sustav vrijednosti nam nameću?! Razdružili smo se od Jugoslavije i prekinuli sve društveno-političke sveze s njom kada smo 8.listopada 1991.godine proglasili samostalnu i neovisnu Republiku Hrvatsku, Jesmo li?

Nažalost nismo, jer nas jugokomunističke “bitange” stalno u njen vrijednosni sustav vraćaju,  iako je više nema, u njihovim glavama još živi!

Ta tema se provlači kroz propovijed pomoćnog zagrebačkog biskupa Ivana Šaška na Memorijalnom groblju u Vukovaru 18.11 2021.godine. Vukovar je simbol nametanja jugoslavenskih, velikosrpskih vrijednosti, hrvatskom narodu silom, ratom, razaranjem, uništavanjem i likvidiranjem Hrvata, koji su htjeli živjeti svoje hrvatske vrijednosti!

I  koji su se borili svojim znakovljem, protiv jugoslavenskog znakovlja, a ta borba u drugim oblicima traje do danas.

Meni je osobno veliko zadovoljstvo što sam sudjelovala u toj veličanstvenoj, dostojanstvenoj i ponosnoj koloni sjećanja, sa puno mladih ljudi, mladih obitelji sa djecom koja su zalog da žrtva Vukovara nije bila uzalud.

Samo biti u Vukovaru i u neko drugo doba godine izaziva u meni osjećaj divljenja, osjećaj poniznosti pred veličinom tih ljudi, pred veličanstvenom hrabrosti, snalažljivosti, požrtvovnosti  i upornosti u  obrani svoga grada, svoje ulice i svog doma. Oni su doista bili za svoje obitelji i ZA SVOJ DOM SPREMNI umrijeti!

Njihova velika požrtvovnost i to  sebedarje, tada izgubljena bitka za svoj grad i za svoj dom, poniženja koja su doživjeli zarobljavanjem, predajom , torturama, silovanjem i mučenjem u srpskim logorima nisu ih pretvorili u zločince, nisu postali monstrumi i zvijeri u ljudskom obliku kao četnici i pripadnici JNA.

Epopeja Vukovara biblijskih je razmjera! Križ koji su nosili, koji ih je obilježio, koji ih je hrabrio i tješio,  davao im je snagu i dan danas im daje,  da mogu podnijeti nepravdu vladajućih prema njima, prema poginulima i prema nestalima. Jer nije prošla jedna godina ili dvije, prošlo je 30 godina nepravde i nebrige, 30 godina potrage za svojim bližnjima bez rezultata, 30 godina bez kažnjavanja zločina i zločinaca, 30 godina bez plaćanja ratne odštete i 30 godina bez priznanja odgovornosti.

Zločinci odgovornost  nikada neće ni priznati, jer  njihovi djedovi i očevi jugokomunisti  nikada nisu priznali da je njihova ideologija zločinačka, da je Jugoslavenska tvorevina nastala na zločinu, a ne na „čistoj“ pobjedi! Nisu bili kažnjeni za zločine, nikada za njih nisu odgovarali, pa smatraju da su  zločini dopušteni pa čak i poželjni.

Stoga bi  vladajućoj kasti  preporučila da ubuduće ne sudjeluje taj dan u koloni sjećanja, jer im tamo nije mjesto!  Ničim nisu zaslužili biti dio te kolone, niti dio tog naroda. Nisu  dorasli, nisu nas dostojni predstavljati  i nisu zaslužili biti  na čelu kolone! Nisu!

Lili Benčik/hrvatskepravice

** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stavove redakcije Portala Dnevnih Novosti

Izvor: Hrvatske pravice, Foto: Fah

Izvorni autor: Lili Benčik

Autor:

Važna obavijest:

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu PDN dopušteno je samo registriranim korisnicima.

Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu PDN te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.