Afera sustiže aferu i to sve sa milijunskim iznosima, o kojima mi obični mali smrtnici, umirovljenici i radnici možemo samo sanjati...

Gledajući i slušajući svakodnevne vijesti normalan čovjek se pita u kojoj mi  to državi živimo?…

Događaji koji se nižu zadnjih dana poražavajući su po pitanju funkcioniranja i opstojnosti države! Osjećaj da živimo u potpuno pravnoj nesigurnosti, koja graniči sa kaosom neprestano nas prati, toliko da nas više ništa ne iznenađuje, ni politički, ni pravno a mi moralno!

Afera sustiže aferu i to sve sa milijunskim iznosima, o kojima mi obični mali smrtnici, umirovljenici i radnici možemo samo sanjati.

Afera Janaf doslovno je razgolitila političke elite, do moralnog dna. Događaji koji se vežu uz tu najnoviju aferu doslovno su toliko neprihvatljivi i neshvatljivi običnom, malom čovjeku, taj razvrat, to razbacivanjem milijunima kuna u gotovini, u novčanicama različitih valuta, govori o njihovoj moralnoj i duhovnoj degradaciji i o nefunkcioniranju sustava preventive i kontrole upravljanja državnim resursima.

Čim netko zasjedne u političku fotelju, odmah osjeti moć, moć koju mu funkcija daje i omogućava. Moć da kroji sudbinu ljudi, moć da pogoduje, moć da posreduje, moć da upravlja državnim resursima bez nadzora i bez odgovornosti. Moć to je ta čarobna riječ koja otvara sva vrata, koja omogućava lagodan život bez rada i bez odgovornosti, jer u ovoj našoj Hrvatskoj nitko za ništa ne odgovara, a ako se slučajno i pozove na odgovornost, onda se proces razvlači do zastare.

Politička fotelja pored moći donosi i veliku materijalnu i promotivnu korist. Odmah se dobije auto , a ovisno o funkciji i vozača na korištenje uz gorivo naravno, prolaz za autoceste i podrazumjeva se besplatan mobilni telefon ili tablet i laptop. Da ne pričam dalje o besplatnim ručkovima u ekskluzivnim restoranima i klubovima sa biranim vinima i u biranom društvu, dakako sve na teret troškova reprezentacije, odnosno Proračuna RH, kojeg punimo, a tko drugi, nego mi obespravljeni građani.

Izabrani politički kandidati na izborima odmah spremno zasjednu u fotelju i počnu koristiti svu blagodat funkcije koju će obnašati, ali im ni nakraj pameti nije da ta funkcija nosi i odgovornost prema biračkom tijelu zahvaljujući kojem je zasjeo i prema poslu koji treba raditi pošteno i odgovorno. U Hrvatskoj kod političara ne postoji osjećaj odgovornosti za obavljeni posao na koji je izabran i za koji je plaćen. Niti jedan saborski zastupnik, ministar ili netko drugi iz vladajuće garniture nije po završetku mandata podnio izvješće svojim biračima, što je dobro učinio za vrijeme trajanja mandata.

U Hrvatskoj su nemogući posve neovisna policija, tužiteljstva i sudovi jer su interesi tako isprepleteni da ne možemo zamisliti ni predsjednika, ni premijera, ni ministra pravosuđa ili unutarnjih poslova, ni šefa policije, ni državnog odvjetnika kako apsolutno slobodno odlučuju. Tko se može zakleti da vlast nema utjecaja na imenovanja u represivnim tijelima, da istražitelje, tužitelje, suce… baš nimalo nije briga kako će vlast prihvatiti njihove istrage, postupke, presude…

Moć, a zloupotreba moći korijen je svakog zla!

„Moć je univerzalni fenomen, mijenjaju se samo njeni oblici i sredstva“ (M. Weber)

Moć je  mogućnost da će pojedinac ili skupina uspjeti nametnuti i provesti svoju volju usprkos otporu drugih. Moć je i sposobnost da se nešto učini. Imati moć nad nekim ili nečim znači imati sposobnost upravljanja tom osobom ili stvari, ili zapovijedanja njima.

Moć je istoznačnica za vlast, autoritet, utjecaj, snagu.Ostvaruje se u različitim oblicima, od gole prisile do suptilnoga psihološkog utjecaja. zato se stranke grčevito bore za vlast i ostanak na vlast. „Vlast je institucionalizirana moć“ (M. Weber).

Politička moć ustanovljena u obliku državne vlasti u suvremenim liberalno-demokratskim poredcima nastoji se ustavno ograničiti podjelom vlasti i ustavnim jamstvom temeljnih prava i sloboda. Zlouporabu moći sprječava i višestranačje (koje isključuje koncentraciju moći), demokratska javnost i sloboda medija, koji osiguravaju otvorenu javnu raspravu i kritiku vladajućih. Možemo slobodno reći kako je moć snaga kojom ispunjavamo svoje ciljeve. Ciljevi mogu biti rad za opće dobro za zajednicu, a mogu biti rad za osobno bogaćenje i stvaranje paralelnih centara moći , e onda je to zloupotreba moći, a zloupotreba moći korijen je svakog zla!

Moć se ističe kao manipulacija i oblikovanje želja društvenih skupina te kao psihološka kontrola istih.Tu istaknutu ulogu i snagu imaju mediji.Mediji su postali nezamjenjivi dio sadašnjice, kako u smislu prenošenja informacija tako i kao prenositelji zabavnog sadržaja. Možemo ih smatrati posrednicima, no s obzirom da postoji relacija između medija i vlasti, države – omogućuju pojedincima u društvu da aktivno sudjeluju u političkim aktivnostima i kreiranju javnog mnijenja.

Zorni primjer zloupotrebe moći je izglasavanje Istanbulske konvencije, gdje je premijer Plenković iskoristio svoju moć Predsjednika Vlade svojim osobnim utjecajem na medije, Katoličku crkvu , stranačke strukture, braniteljske udruge i saborske zastupnike, unatoč masovnim prosvjedima hrvatskog biračkog tijela! Na tom se primjeru točno vidi utjecaj moći na mjenjanje društvenih smjerova!

Pogodovanje. nepotizam, korupcija

Pogodovanje je zloupotrebljavanje javnog interesa od strane privatnih osoba ili nečijem privatnom interesu nauštrb javnoga. Pogodovanja može biti na svim područjima; u natječajima za zapošljavanje, zagađivačima i ignoriranje ustavnog prava na zdrav okoliš, rasprodaja i apartmanizacija preostalog šumskog i poljoprivrednog zemljišta, građevinskim lobijima, uvoznom lobiju, bankama u Hrvatskoj je jedan od najvećih nepravda dozvoljenih prema građanima i dr.

Podmićivanje – nuđenje i davanje novca ili druge (ne)materijalne beneficije, kojima se utječe na odluku javne vlasti, provizije na ugovorene poslove, javnu nabavu i dr,

Zlouporaba položaja i ovlasti korištenje informacija ili ovlasti koje sa sobom donosi obnašanje javne dužnosti za vlastitu ili korist povezanih osoba,

Pronevjera – oblici nezakonitog i neetičnog postupanja s javnim sredstvima koji vode ostvarenju privatne materijalne koristi, a na izravnu štetu financijskih sredstava predviđenih za ostvarenje javnog interesa,

Nepotizam – pogodovanje članovima obitelji ili drugim povezanim osobama u stjecanju koristi koje inače podliježu natječaju ili selekciji prema definiranim kriterijima, nepotizam je urušio kompletan društveni nivo odgovornosti,

Na ljestvici od 180 država prema Indeksu percepcije korupcije 2019 Hrvatska je na 63. mjestu. Pala je za jedan bod i tri mjesta u odnosu na 2018. godinu.

Indeks percepcije korupcije za 2019. godinu pokazuje da Hrvatska zaostaje i stagnira u borbi protiv korupcije. Njemačka udruga Transparency International ovogodišnji porast korupcije diljem svijeta objašnjava netransparentnim financiranjem političkih stranaka i novca u politici.

Transparency International Hrvatska smatra da je korupcija povezana s pohlepom,  krađom i neodgovornim ponašanjem pojedinaca. Odlazak razočaranih građana iz Hrvatske posljedica je siromaštva većine stanovnika uzrokovanog korupcijom, a ne želje za brzim stjecanjem bogatstva u drugim uređenim državama.

https://transparency.hr/hr/clanak/indeks-percepcije-korupcije-2019-47-bodova-63.mjesto/792

Za ovakvo loše stanje u Hrvatskoj veliku krivicu snosi Hrvatski Sabor kao najviše državno tijelo, jer umjesto da saborski zastupnici po članku 81. “nadziru rad Vlade Republike Hrvatske i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskom saboru, u skladu s Ustavom i zakonom” , oni su samo glasačko tijelo koje potvrđuje Vladinu politiku i zakone koje predlaže.

Tko bi nabrojio sve loše Zakone koje je izglasao Hrvatski Sabor i bez imalo grižnje savjesti hrvatskog čovjeka izbacio iz fokusa hrvatskih nacionalnih interesa.

Hrvatski čovjek, birač postao je samo sredstvo kojim se ulazi u političke strukture vlasti ili što bliže vlasti od lokalne, županijske do državne razine. Nisu bitna predizborna obećanja, na njih se odmah zaboravi, ni odgovornost prema biračkom tijelu, bitno postaje samo ostanak što dulje na vlasti

Korupcija i kriminal toliko su rašireni da su postali normalan oblik poslovanja. Razni lobiji povezani obiteljsko-kumskim vezama diktiraju poslovne tijekove i obrću ogromna novčana sredstva.

Na primjer Dragan Kovačević iz afere Janaf imao je ogromnu svotu gotovog novca, koju je posakrivao kod više prijatelja, a za nas obične ljude vrše se provjere u bankama za običnih 100 kn. Moramo predočiti osobnu iskaznicu, popuniti obrazac i potpisati, a on je imao 4,5 milijuna kuna u prtljažniku, 1,2 milijuna kuna kod Gorana Puklina, kako? Zar zakoni i propisi ne vrijede za sve hrvatske državljane jednako? Zar su političke elite izvan hrvatskih zakona?

Evo primjer nepotizma i rodbinske povezanosti političkih elita;

Dragan Kovačević, pohranio je 1, 2 milijuna kuna u raznim valutama protuzakonito stečenog novca kod Gorana Puklina, supruga Mirele Alerić Puklin, zamjenice glavne tužiteljice u zagrebačkom županijskom Dorh-u. Ali to nije sve. Puklin je kum istaknutog HDZ-ovca Maria Kapulice, koji je i jedan od savjetnika Andreja Plenkovića. Istim vezama, na mjesto šefa marketinga u Hrvatskoj lutriji postavljen je Domagoj Alerić, koji je završio Prometni fakultet. Domagoj Alerić je brat Mirele Alerić Puklin. Hrvatska lutrija je inače još jedno mjesto za uhljebljivanje podobnih, korumpiranih i nesposobnih kadrova. Tko ima “sreće” radi u lutriji. Tko nema, taj igra loto čiji dobitak je opet namješten rođacima i prijateljima.

U Hrvatskoj uvijek nedostaje novaca za bolnice, osobito dječje, koje rade u neuvjetnim prostorima, nema novaca za pametne lijekove, za dječje pužnice, za liječenje djece u inozemstvu, nema novaca za školske dvorane, za knjige i knjižnice , novac se sakuplja i putem humanitarnih telefona 060, a sa druge strane ima ga u ogromnim količinama po privatnim kućama, klubovima i garažama.

Iz Proračuna financiraju se razno-razne udruge neradnika i uhljeba, manjine koje rade protiv hrvatskih državnih interesa, a za malog čovjeka nikada nema. Čak se ni Ovršni zakon ne ukida, nego i dalje guši i ubija hrvatskog čovjeka.

Za usporedbu koliko je izdvojeno iz Proračuna za;

NN10 Knjiga proračuna za NN (ver. XLS 2019.-…) (1)

PNN10 Knjiga proračuna za NN (ver. XLS 2019.-…) (1)

PNN10 Knjiga proračuna za NN (ver. XLS 2019.-…) (1)

Razvoj civilnog društva 50.211.958

Zaštita prava nac.manjina 46.158.770

Ured za ljudska prava i nac.manjine 83.637.411

Ukupno 180.008.139

Zar nije sramotno da se za liječenje djece moraju sakupljati sredstva putem humanitarnih telefona, da se za gladne sakuplja hrana, a ovdje se iz Proračuna financiraju razno-razne udruge civilnog društva koje parazitiraju na Proračunu i rade protiv nacionalnih interesa RH?

I da na ukupan iznos prikupljenih sredstava iznosi provizija i PDV-a se tijekom uobičajenih humanitarnih akcija mogu popeti i do 40 posto od ukupnog prikupljenog iznosa. U navedeni postotak, uz PDV, ulaze i provizije pružatelja telekomunikacijskih usluga te provizija vlasnika donatorskog telefona. Ni tu se Država ne odriče PDV-a iako se radi o humanitarnoj akciji. Mislim da bi barem telekomunikacijske usluge s posebnom tarifom, za humanitarne akcije trebale automatizmom biti oslobođene plaćanja PDV-a.

Taj humanitarni telefon podsjeća me na samodoprinos u bivšoj Jugoslaviji! Za potrebe običnih malih ljudi nikada država ne čini dovoljno, nego se uvijek poseže u njihov ionako plitak džep. Ali za političke elite Jugoslavije i sada Hrvatske se uvijek nađe i više nego dovoljno. Toliko da ne znaju što sve imaju i gdje bi sve sakrili, da ne plaćaju porez!

Lili Bencik/hrvatskepravice