Za koga ste išli u Rat, očevi naši?

Znam tata, isto kao i ostali očevi, išli ste da nam osigurate bolju budućnost i da obranite domovinu od agresora. Godine su prolazile, dan po dan. Bili ste junaci, od dana kada ste goloruki i bosonogi branili domovinu, do dana kada ste pobijedili i slavodobitno ušli u gradove u koloni na kamionima,. Osjećali ste se moćno, kao junaci. Što nekima jeste, a neki su drugi dan zaboravili i natjerali su ostale da zaborave. Jeste li zamišljali ovakvu budućnost, gdje nas je sve manje, gdje nemamo prava ni zaštitu, gdje smo izgubili valutu a povijest nam se na silu želi promijeniti?

Isti oni koji su danas gradonačelnici, načelnici, direktori, ministri, tada su izbjegavali rat na sve moguće načine. Nisu osjetili užase Vukovara, Saborskog, fijuk granata iznad glava. Nisu baš neki htjeli ni ponosit nam grb i crven bijeli plavi, a danas se pretvaraju kao da im je sve to ugrađeno u DNA!

Sjećate se zgode sa Isusom i njegov ulazak u Grad, gdje su ljudi bacali cvijeće i slavili Ga. Drugi dan su ga ti isti osudili na smrt. Tata moj slično je. Sve za što ste krvarili obezvrijedili su, proglasili su Vas marginom, seljacima koji su išli u Rat i sirotinjom. Politika se danas igra tvojoj braći po oružju da skuplja koji glas više. Da si živ boljelo bi te srce kada bi vidio, da su i oni koje ste obožavali danas milijarderi a tvoji kolege traže boce po kontejnerima. Prodali su tata moj ono što ste krvavo izborili. Neovisnost. Teritorijalnu neovisnost. Jer danas nas vode iz nekih klupa ljudi koji možda nisu ni željeli ovu domovinu. Prodali su sve sa himnom u uhu i rukom na srcu, upravo za koju ste vi davali svoje živote. Njima je to samo glazba vi ste u tonovima himne krvarili lijepom i za Lijepu našu!

Tata moj, branili ste i naš Jadran da bi na njemu uživali, a danas ne možemo na svoje more. Jer nemamo s čim. Niste nam htjeli ovakvu budućnost u kojoj nas je sve manje, manje i manje iz dana u dan.

Ostavili ste najbolje godine tamo negdje, nije uzalud, hvala Vam. Mnogi će vašu žrtvu zaboraviti ali ima nas koji se sjećaju, koji vjeruju u vašu prolivenu krv koja nije uzaludna. Svaki dan pogledam prema gore i zahvalim se!

Počivajte hrabri Naši! Amen.