Zakašnjeli Božićni dar ipak stiže na Maksimir! Bio bi to nastavak dobro uhodane Dinamove strategije
Iako je božićni ručak u "modrom" domu obilježen obiteljskim trzavicama, Djed Božićnjak i dalje razmatra opciju - "žmirenja". Unatoč prepirkama i sebičnosti sudionika u borbi za vrhušku hrvatskog prvaka u vrijeme adventa, "djedica" bi ipak, s malim zakašnjenjem, mogao "zažmiriti" i pod plavom jelkom ostaviti mali znak pažnje.
Umotan u ukrasni papir s božićnim motivima, podno kuglica mogao bi se naći László Kleinheisler, koji bi bio novi komad mozaika nešto svježije Dinamove strategije - "kupujmo domaće i čuvajmo baštinu HNL-a".
Ipak, je li lokalni shopping postigao rezultate? U Maksimiru su u južnoamerički bazen, s kojeg su se napajali dugi niz godina, zadnji put ugazili u srpnju 2016., odnosno, u srpnju 2017., kada su iz Brazila sletjeli Jonas i Marcos Guilherme. Pokazat će se, tek puki prolaznici, koji su se u svlačionici podno južne tribine zadržali pola godine.
Duge prilagodbe na zagrebačku zimu, kao i na folklor hrvatskog nogometa, nagnale su maksimirske odaje da odustanu od neprovjerenih opcija i pokupe ono što im se nađe - "ispred nosa".
Rog je bio pogodak
Tako su se istaknuti pojedinci s domaćih travnjaka prometnuli u prve želje s popisa za kupnju. Na spomen Dinamovih poslova u lokalnom rasadniku, mnogima će na pamet pasti najizdašniji njihov posao. Transfer Marka Roga iz Splita 2015., koji je, prema Transfermarktu, obavljen za pet milijuna eura, i dalje je rekordna kupnja "modrih".
Tada 19-godišnji dečko iz Nedeljaneca, u Maksimiru se zadržao tek godinu dana, prije nego što se otisnuo na "Čizmu" i odjenuo dres Napolija u transferu vrijednom 15 milijuna eura. Upravo je Rog elokventan primjer dobre Dinamove kupnje u HNL-u. Osim što su dobrano zaradili na njegovu odlasku, brzo se prometnuo u neizostavno rješenje udarne postave, a takvih iz HNL-a, bilo je vrlo malo.
Sličnu priču režirao si je i Ivan Šunjić. U drugom dolasku u Maksimir (ovaj put iz Lokomotive) zadržaose tek godinu dana, prije odlaska u Birmingham za osam milijuna eura. Zadnji vezni, rodom iz Zenice, na mala je vrata ušao u klub, ali postao je važan kotačić momčadi koja je nakon 49 godina napokon prezimila u europskom natjecanju. Jedno vrijeme se i koketiralo s njegovim pozivom u hrvatsku reprezentaciju.
Bez puno fanfara u Dinamo je stigao i Kristijan Jakić, bilo je to u ljeto 2020., a niti godinu dana kasnije, već je bio u Eintrachtu iz Frankfurta. I on je bio važan igrač u Dinamovoj europskoj sezoni.
Slučaj Drmić i Bočkaj
Puno razvikaniji dolazak bio je onaj Marija Gavranovića iz Rijeke. Švicarski reprezentativac za Dinamo je isporučio 48 pogodaka u 132 nastupa, a takva statistika ne može ga svrstati u lošu kupnju, međutim, niti on nije bio posve standardan član prvih 11, iako je uvijek bio vrlo pouzdan "džoker zovi". No, baš zbog takvog statusa je sam poželio napustiti Maksimir i klub mu je to omogućio.
Danas su u sličnom statusu, nezadovoljni zbog statusa i minutaže, Josip Drmić i Petar Bočkaj. Dvije nešto svježije akvizicije, u klub su ugazile sa statusom velikih zvijezda u bivšim klubovima, a ujedno, i kao jedni od najboljih igrača lige.
Iako su obojica, barem dosad, bili pričuvne opcije za Brunu Petkovića, odnosno, Roberta Ljubičića, upravo je taj tandem režirao Dinamovu pobjedu u produžetku protiv Bodø/Glimta za plasman u elitu.
Posebna tema su transferi u koje ubrajamo Lovru Majera ili Luku Ivanušeca. Dva plemenita veznjaka, nakon dolaska iz Lokomotive, u početku svog maksimirskog mandata gledali su u leđa Daniju Olmu, a nakon njegova odlaska Majer je potpuno procvjetao i režirao si transfer u Rennes, ali i broncu u Kataru.b
S druge strane, Ivanušec nije još napravio onaj - "boom" - koji se toliko od njega iščekuje, međutim, daleko je od pogrešne kupnje Dinama.
Ipak, posljednjih je godina bilo puno više Atiemwena, Leškovića, Štefulja, Nevistića, Kastratija, Andrijaševića i ostalih… Igrači koji su bili jedni od glavnih violina u svojim klubovima, u Maksimiru su se zagubili u moru jake konkurencije, a manjak minutaže i "slobodnih ruku" u igri, ostavio je vidljiv trag na njima.
U Osijeku je vođa
U obzir treba uzeti i "slučaj Špikić", kojemu je sunce izašlo dolaskom Ante Čačića, a on je osjetniju priliku dobio tek u svojoj trećoj sezoni u Dinamu. S time da je i ovo njegov drugi boravak u Dinamu.
Neki su priliku morali potražiti na posudbi, poput Tolića, Jurića i Čabraje, a neke su usporile ozljede, poput Leškovića i Bulata.
Dok je Kleinheisler jedan od vođa osječkog broda, u novom bi se klubu morao nositi s puno žešćom konkurencijom, a vjerojatno, i strpljivo čekati priliku.
Polivalentni veznjak u travnju će proslaviti 29. rođendan, a godine na leđima jasno upućuju kako on ne bi bio rješenje za budućnost (kao što su bili Majer ili Ivanušec), nego za čistu sadašnjost, međutim, recentna povijest Dinamovih HNL kupnji, uz dašak potencijalnih suparnika u veznom redu (Ademija, Baturine, Ivanušeca, Mišića, Bulata), stavila bi dodatni teret na njegova leđa.
