STANIVUKOVIĆ SE OPET ŽALI NA HRVATSKU GRANICU: Kada se sjetimo njegovih govora o „Krajini“, kontrola je najmanje što može očekivati

Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ponovno se požalio na tretman na ulasku u Hrvatsku. Na društvenim mrežama objavio je kako je zaustavljen na granici, izdvojen u garažu te da je policija pretražila vozilo uz pomoć službenih pasa.

U objavi je pokušao incident predstaviti kao politički pritisak, navodeći da takve scene „građani Hrvatske nikada ne bi doživjeli u Banjoj Luci“ te poručio kako želi graditi „međusobno poštovanje između naroda“.

No ono što Stanivuković prešućuje jest – kontekst.

Podsjetnik na govor u Gračacu: žal za „Republikom Srpskom Krajinom“

U veljači ove godine Stanivuković je već bio zaustavljen na hrvatskoj granici. Tada su granični policajci pregledali njegov automobil te mu uručili novčanu kaznu od 700 eura zbog ranijih javnih istupa na području Hrvatske.

Razlog je bio njegov govor na Svetosavskoj akademiji u Gračacu, gdje je otvoreno govorio o „Republici Srpskoj Krajini“ i potrebi da se ona ne zaboravi.

Tom prilikom izjavio je „Da neko dijete koje je danas rođeno u Banjoj Luci nikada ne zaboravi Republiku Srpsku Krajinu, da ne zaboravi Oluju i teške dane… Mi u Banjoj Luci puno mislimo na ove naše krajeve.“

Takve izjave u Hrvatskoj se s pravom doživljavaju kao revizionizam i nostalgija za paradržavnom tvorevinom SAO Krajinom, koja je nastala na oružanoj agresiji na međunarodno priznatu Republiku Hrvatsku.

Podsjetimo: „Republika Srpska Krajina“ bila je nelegalna paradržava nastala tijekom velikosrpske agresije 1991., a nestala je u operaciji Oluja 1995. kojom je oslobođen okupirani teritorij Hrvatske.

Granična kontrola nije „mučenje“ nego zakon

Stanivuković sada tvrdi da je policijska kontrola „počela ličiti na mučenje“.

No činjenica je vrlo jednostavna:

svaka država ima pravo i obvezu provoditi sigurnosne kontrole na svojim granicama.

Pregled vozila, provjera putnika ili korištenje službenih pasa standardna je procedura koja se svakodnevno provodi na granicama diljem Europske unije.

Posebno kada je riječ o osobama koje su već ranije izazvale političke i sigurnosne incidente na teritoriju države u koju ulaze.

Drugim riječima – Hrvatska nije ničija periferija niti prostor za političke provokacije.

Republika Srpska nije država

Stanivuković u objavi govori o „odnosima između naših naroda“, ali pritom zaboravlja jednu važnu činjenicu:

Republika Srpska nije međunarodno priznata država.

Riječ je o entitetu unutar Bosne i Hercegovine nastalom nakon Daytonskog sporazuma, dok je Republika Hrvatska međunarodno priznata, suverena i članica Europske unije i NATO-a.

Upravo zato Hrvatska ima puno pravo reagirati na političke poruke koje dolaze iz Banje Luke, pogotovo kada u njima postoji nostalgija za velikosrpskim projektima iz devedesetih.

Poruka i Anji Šimpragi

Dodatnu težinu cijeloj priči daje činjenica da je Stanivukovićev govor u Gračacu slušala i saborska zastupnica SDSS-a Anja Šimpraga.

No postavlja se pitanje – gdje je tada bila reakcija?

Dok se iz Banje Luke govori o „našim krajevima u Lici i Dalmaciji“ i zaziva sjećanje na SAO Krajinu, izostaje jasna i nedvosmislena osuda takvih poruka.

A upravo je to problem koji godinama opterećuje odnose:

dok dio političkih struktura iz srpskog političkog korpusa uporno pokušava relativizirati agresiju na Hrvatsku, istodobno očekuje da Hrvatska šuti i pokazuje beskrajno razumijevanje.

To ne ide zajedno.

Hrvatska je čak i preblaga

Paradoks cijele situacije jest da je hrvatska država u mnogim slučajevima bila znatno blaža nego što bi mnoge druge zemlje bile.

U većini europskih država političar koji javno govori o teritorijima druge države kao o „našim krajevima“ vrlo bi brzo dobio zabranu ulaska.

Hrvatska se zasad zadržava na kontrolama i novčanim kaznama.

Stanivuković može govoriti o „poštovanju“ koliko god želi, ali ono počinje od odgovornosti za vlastite riječi.

Jer dok god političari iz Banje Luke ili Beograda budu oživljavali mitove o SAO Krajini i velikosrpskim projektima, Hrvatska ima ne samo pravo nego i obvezu reagirati.

Granica nije mjesto za političke predstave.

A suverena država nije dužna tolerirati retoriku koja podsjeća na projekte koji su pokušali nastati – oružjem.