Zbogom Gaston

"Sutradan u 13 sati na Gradskom groblju u Puli na vječni počinak biti će ispraćen strani dragovoljac Gaston Besson. Sve koji su u mogućnosti pozivamo da isprate Gastona. Sve ostale, kako one koji smo ga znali, tako i one koji su o njemu čuli iz priča, pozivamo da nazdravimo Stockom ili rakijicom ovom čovjeku koji je ranjavan za našu slobodu, koji je uostalom dugo vodio Udrugu i napravio velike stvari u prepoznavanju zaboravljene priče o stranim dragovoljcima. Čak i posmrtno Gaston je napravio zadnji korak u tom smislu jer vijest o njegovoj smrti na ovoj stranici vidjelo je više desetaka tisuća ljudi, od kojih su mnogi potom pristupili grupi koja cijeni doprinos stranaca u obrani hrvatske slobode. Uz posljednji pozdrav Gastonu citirat ćemo dio njegovog intervjua s jednim povjesničarom sada davne 2011. godine:

"Nije bilo nikakve međunarodne organizacije koja je okupljala zainteresirane za dolazak u Hrvatsku. Svako je došao individualno! Razumiješ, dobrovoljno! Nije bilo nikakvog, što ja znam, ureda u Parizu ili ureda u Londonu koji traži dobrovoljce. I to je za mene bilo nevjerojatno! To saznanje da su to sve bili individualci koji su odlučili kupiti svojim novcem kartu za vlak, kartu za avion i doći ovdje sami samcati! Nitko ih nije prisiljavao, nitko im nije čak ni rekao da bi bilo dobro da pođu. To su bili obični dragovoljci…Ti ljudi dolazili su iz mnogo, mnogo, mnogo razloga. Neki zbog avanture, to je jasno, neki zbog politike, znaš imali smo među nama dosta katoličkih nacionalista pa su oni došli motivirani da kao katolici brane katoličku zemlju od napada druge vjere, pa smo imali desničare-ekstremiste, pa smo imali ljevičare-revolucionare…No, ono što je tu važno naglasiti, a što ja uporno ponavljam, nije važno zašto su ti ljudi došli, jer su ti ljudi došli iz mnogo, mnogo raznih razloga, nego zašto su oni odlučili ostati! Zašto su ostajali? Ostajali bi iz jednog jedinog razloga, a taj razlog nije bila ni politika, nije bio ni katolicizam, nego zato što je ovaj rat jednostavno bio toliko nepravedan. Bilo je potpuno jasno, potpuno, tko je mali, a tko veliki „igrač“. I tko kao jači tuče onog drugog. A tada ne mariš tko je Hrvat, tko Srbin, tada ne mariš ni za politiku nego braniš slabijeg, napadnutog"", napisao je Tomislav Šulj.