Želi li Milanović odvesti Hrvatsku s one strane ‘željezne zavjese’?

”Željezna zavjesa? Ona se zapravo upravo spušta”, konstatirao je nakon okončanja madridskog samita NATO-a ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov, upozorivši Zapad da bude oprezan “jer proces je u tijeku”. Lavrovu se može prigovoriti svašta, osobito nakon otvorene ruske invazije na Ukrajinu: da je potpuno i bezrezervno svrstan uz ruskog predsjednika Vladimira Putina, da je suodgovoran i za agresiju na suverenu državu Ukrajinu i za brutalne ratne zločine koji su njezin sastavni dio, da je razočarao mnoge koji su priželjkivali da ga njegovo međunarodno iskustvo i intelektualni kapacitet u prijelomnom trenutku odvoje od Putinova osvajačkog rata za “ruski svijet”…

AUTOR: Višnja Starešina

No, političkim i interpretativnim razlikama unatoč, Sergeju Lavrovu nikad se ne može osporiti poznavanje međunarodnih odnosa i prepoznavanje značenja trenutka. Zato je pažnje vrijedan ovaj njegov komentar madridskog samita NATO-a. Mnogo vrjedniji od naklapanja o haljinama i kompletićima tzv. prvih dama ili o tome koliko je uistinu ozbiljna demencija američkog predsjednika Joea Bidena.

Prijezir za slabost

Izjavom o spuštanju “željezne zavjese” Lavrov se zapravo referirao na Churchillov govor u Westminster koledžu u Fultonu (SAD), od 5 ožujka 1946., nepunih mjesec dana nakon što je Staljin najavio da je rat između Istoka i Zapada neizbježan. “Od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranu, željezna zavjesa se spustila preko kontinenta”, izgovorio je tada već bivši premijer Velike Britanije i ratni pobjednik W. Churchill, dok mu je uz bok stajao tadašnji američki predsjednik Harry Truman.

Taj se Churchillov govor smatra najavom tada novog, hladnoratovskog poretka, s UN-om kao globalnim posrednikom za nevažna pitanja, s NATO-om kao vojnim savezom za obranu Zapada od geopolitičkih (u osnovi velikoruskih) i ideloških (komunizam kao svjetski poredak) prijetnji koje su dolazile od Staljinova Sovjetskog Saveza, sa SAD-om kao vodećom državom tog Saveza i Velikom Britanijom kao njezinim privilegiranim europskim partnerom.

Četiri godine kasnije, u Washingtonu je potpisan Sjevernoatlanski ugovor (NATO), čime je 12 država potpisnica (SAD, Kanada, UK, Francuska, Nizozemska, Belgija, Luksemburg, Italija, Portugal, Norveška, Danska i Island) uspostavilo vojni obrambeni savez prema sovjetskoj prijetnji. U svome povijesnom govoru u Westminster koledžu Winston Churchill unaprijed je najavio važnu odrednicu NATO-ova budućeg razvoja: “Iz onoga što sam vidio od naših ruskih prijatelja i saveznika u (Drugom svjetskom) ratu, uvjeren sam da se oni ne dive ničem toliko koliko se dive snazi i da ne postoji ništa što preziru toliko kao što preziru slabost, osobito vojnu slabost.”

Parafrazirajući povijesnu Churchillovu sintagmu o spuštanju “željezne zavjese”, Lavrov je zapravo pripisao madridskom samitu NATO-a značenje navještanja novog poretka s novom ulogom NATO-a. A izgleda da je i Joe Biden bio inspiriran Churchillovim govorom i njegovom spoznajom o tome koliko “ruski prijatelji respektiraju vojnu snagu”. Pa je poručio: “Mi ćemo ostati čvrsto uz Ukrajinu, i svi će saveznici ostati čvrsto uz Ukrajinu, onoliko dugo koliko bude trebalo osigurati da oni ne budu poraženi.” “Ne znam kako će to završiti, ali neće završiti ruskom pobjedom nad Ukrajinom”, kazao je Biden, najavljujući novu, supstancijalnu vojnu pomoć Ukrajini. Analitičari su odmah primijetili da Biden nije spomenuo niti poraz Rusije u Ukrajini, ali potvrdio je javno spremnost SAD-a da se uključi u taj rat, jer tu nije riječ samo o ratu Rusije i Ukrajine..

Vruća točka

Ukratko, na madridskom samitu NATO je demonstrirao barem deklarativno jedinstvo, proširen je (de facto) za dvije nove, geopolitički vrlo važne članice (Švedska i Finska), učinio je korak prema sadržajnom širenju na Aziju, odnosno na globalnu sigurnost (obrana od kineskog utjecaja).

Nova “zavjesa”, možda ne toliko željezna kao u vrijeme hladnog rata, pomakla se u međuvremenu daleko na istok, Ukrajina će očito ostati dugoročno vruća točka odnosa Zapada i Rusije, SAD je potvrdio svoju vodeću ulogu u europskoj obrani i sigurnosti, Velika Britanija potvrdila se kao privilegirani partner, počinje se graditi novi NATO u kojem će značajnu ulogu dobiti države srednje i istočne Europe, koje je Staljin vojnom silom i komunističkom diktaturom nakon Drugog svjetskog rata “željeznom zavjesom” odvojio od europskih demokracija.

To je ono što se ovih dana događalo u Madridu, na samitu na kojem je Hrvatska kao članica NATO-a bila otužno predstavljena predsjednikom Zoranom Milanovićem. Prema onome što je javno govorio, on je taj madridski samit vidio kao skup “zatucanih” lidera, kojima će on, Zoki s Pantovčaka, uvjetovati stvaranje novog europskog obrambeno-sigurnosnog poretka promjenom izbornog zakona u BiH.

Ucjenjivat će ih sve dok ne shvate da je izbor Borjane Krišto, najdraže zamjenice Dragana Čovića, u Predsjedništvo BiH, ona točka na kojoj prolaze ili padaju europska obrana i sigurnost. Nakon što nisu shvatili, hrvatski predsjednik im je poručio: “Nekolicina je naprosto zatucana u svojim predrasudama i fiksovima, koje će biti malo teže promijeniti, ali na tome treba raditi.” “Veliki učitelj” govori kao da želi odvesti i Hrvatsku, a ne samo BiH - s druge strane zavjese.