Kada je Europski parlament prošlog mjeseca Rusiju osudio kao državnog sponzora terorizma, Jevgenij Prigožin odlučio je poslati poruku. Šef plaćeničke Wagner grupe i osoba od povjerenja Vladimira Putina u videu je mahao maljem uprljanim krvlju, tvrdeći da isti čeka europarlamentarce u Bruxellesu. Samo dva tjedna prije Prigožin je pohvalio video koji prikazuje pogubljenje navodnog Wagnerovog dezertera - upravo sličnim maljem. Prošli se mjesec pohvalio i time da će se Wagnerova vojska online trolova nastaviti miješati u izbore na zapadu.

"Miješali smo se, miješamo se i nastavit ćemo se miješati u američke izbore", rekao je Prigožin.

Prigožinovi javni ispadi naizgled su umjereni na Zapad, ali njegova prava meta nalazi se u Moskvi, to je ruski ministar obrane Sergej Šojgu, piše Foreign Policy. Prigožin je dugo bio Putinov pit bull koji je vodio tajne operacije od Afrike do Bliskog istoka. Sada mu se, najednom, otvara polje šire političke moći. S obzirom na to da Putinova invazija nije uspjela kako je zamišljena, ruski čelnik traži krivce, a u tijeku je bitka različitih frakcija. Ako bi u toj bitci pobijedio Prigožin i uskrsnuo kao, recimo, sljedeći ministar obrane - ta bi pobjeda nagovijestila veliki vojno-politički zaokret u kremaljskim hodnicima. Prigožin predvodi novu generaciju tvrdolinijaša koju u svojoj agresiji nadmašuju sve i svakog, čak i staru Putinovu gardu, navodi ugledni list.

Izgubljeno povjerenje

Putin se, s druge strane, više ne može pozivati na široku lojalnost unutar vojske Ruske Federacije. Štoviše, dok su tijekom sovjetske ere vojni generali bili i članovi Komunističke partije, današnja je ruska vojska relativno apolitična. U tom kontekstu, kolaps ruske vojske u Ukrajini Putinu zasigurno stvara nelagodu. Invazijom na Ukrajinu, Putin je jednoj instituciji koja mu nije intrinzično lojalna dao razlog da ga prezire. U samo 10 mjeseci rata, ruska je vojska izgubila više generala i visokih časnika nego u sedam godina rata u Siriji ili u 10 godina sovjetskog rata u Afganistanu. Što je još gore, gubici su zahvatili najbolje obučene, najelitnije jedinice; zračno-desantne trupe, mornaričko pješaštvo, itd.

Nagađa se da je Putin po putu izgubio povjerenje i u Šojgua i u načelnika Glavnog stožera Valerija Gerasimova.

Osjetivši priliku, Prigožin je krenuo u akciju. On je tek jedan od dvojice Rusa koji zapovijedaju vlastitom vojskom. Drugi je čečenski moćnik Ramzan Kadirov. Čini se da su i jedan i drugi, u međuvremenu, sklopili prešutni savez protiv ruske vojne hijerarhije. U listopadu su javno objavili kampanju u kojoj su kritizirali rusko vojno vodstvo zbog loših rezultata u Ukrajini.

Kadirov je pohvalio Prigožina kao svog "dragog brata" i ohrabrio svoje sljedbenike da "obrate pozornost" na ono što Prigožin govori. Nasuprot tome, Kadirov je opetovano napadao rusko vojno vodstvo, uspoređujući zapovjednike "kadirovaca", koji su navodno blizu prve crte bojišnice, s onima koji sjede u "toplim stožerima desecima kilometara daleko."

Ako je Prigožinov cilj ministarstvo obrane, Kadirovljev bi mogao biti uspostavljanje pretorijanske garde koja bi imala kontrolu nad sigurnosti režima. Što više Kremlj ovisi o njemu, to je njegova sloboda djelovanja u Čečeniji veća.

Uvidjevši priliku nakon što je ratni plan ruske regularne vojske propao, Prigožin postepeno transformira Wagnerove pse rata iz plaćenika u stvarnu vojsku u sjeni. U usporedbi s ruskom vojskom koja je sve ograničenija opskrbom, Wagner ima pristup naprednom oružju, primjerice tenkovima T-90. U dvije ruske regije u blizini Ukrajine, Belgorodu i Kursku, Prigožin je uspostavio paralelne vojne strukture, uključujući objekte za obuku i centre za novačenje.

Ranije ovog mjeseca otvorio je i monstruozan centar obrambene tehnologije u St. Petersburgu, sva obučena u čelik i staklo građevina izgleda kao iz Marvelovih filmova.

Promjene u dinamici moći

Nejasno je ipak u kojoj su mjeri Prigožin i Kadirov slobodni agenti, a koliko rade po Putinovom nalogu. Činjenica je da se nijedan od njih nije suočio s pritiskom Kremlja, a u više su navrata gazili preko partijske linije. I Prigožin i Kadirov nastavljaju kontinuirano gurati svoje favorite u gornji ešalon ruske vojske. General Aleksandar Lapin smijenjen je samo nekoliko tjedana nakon što su ga ova dvojica zasuli kritikama. U međuvremenu, njihov miljenik, general Sergej Surovikin, postavljen je za glavnog zapovjednika ruskih snaga u Ukrajini. Prigožin je taj potez proslavio nazvavši Surovikina "legendarnom figurom rođenom da vjerno služi svojoj domovini."

To je stoga što je Surovikin doista san svakog ruskog tvrdolinijaša. Kao mladi zapovjednik bataljuna, Surovikin je sudjelovao u pokušaju vojnog udara koji je trebao svrgnuti predsjednika Mihaila Gorbačova u kolovozu 1991. Poznat je i kao "general Armagedon" ili "koljač iz Sirije", sklon neselektivnom raketiranju i gađanju civila.

Kao glavni zapovjednik rata u Ukrajini, Surovikin bi mogao naslijediti Gerasimova na mjestu načelnika Glavnog stožera. Njegovi suparnici, general Aleksandar Žuravilov i Aleksandar Dvornikov, bivši zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini, sve su više u nemilosti Kremlja. Surovikin, Prigožin i Kadirov čine trokut tvrdolinijaša koji bi u narednom periodu mogli voditi Rusku Federaciju.

Putin i dalje sjedi na vrhu tog sustava, i dalje neosporan. Dok se rat u Ukrajini razvlači, Kremlj paralelno tresu promjene u dinamici moći. Spomenuti trojac mogao bi biti najznačajnija osovina nove moći i novih odluka. Možda još ne najavljuju izazov Putinovoj vladavini ali njihovoj utjecaj je upravo ogroman i raste iz dana u dan.