DRAMA OKO 'PETE KOLONE' Suradnik Novosti tvrdi da ’91. u Hrvatskoj nije bilo snajperista

Ukratko, na osnovu “detaljne pretrage dostupnih arhiva”, Faber zaključuje da za tezu o naoružanim gradskim “petokolonašima” ne postoje dokazi. “Unatoč tome, emotivno nabijeni mit o snajperistima održao se sve do danas, jedan od brojnih iz posljednjeg rata”, prenose Novosti Faberov zaključak.

Mladi povjesničar koji zbog svoje dobi očito nije mogao biti sudionikom vremena, priznaje da je o snajperistima slušao od bake i dede, te da se o djelovanju pete kolone mogu naći brojni medijski članci i ozbiljnije analize poput Monografije Tomislava Šulja o bojni Frankopan čiji su pripadnici bili angažirani za svojevrstan “lov na snajperiste”.

Faber: ‘Dojave o snajperistima bile su izgovor da se Srbima upada u stan i pljačka ih”

No, unatoč svjedočanstvima pravih svjedoka vremena koji su bili izravno uključeni u rješavanje problema sa snajperistima, Faber tvrdi da nema o njihovu postojanju dokaza – nema. U arhivi MUP-a koju je dobio na uvid, priznaje, postoje stotine dokumenata koji spominju snajperiste: “No činjenica da se nešto spominje, ne znači da se događaj zaista i odvio”, zaključuje Marko Faber i u svojim analizama odlazi korak dalje insinuirajući da je “mit o snajperima Hrvatima služio za pljačkanje srpskih stanova”: “Dojave o snajperima bile su carte blanche za pretres stanova i maltretiranje građana srpske nacionalnosti ili jugoslavenske orijentacije, ili bilo koga označenog kao nepodobnog”, prenose Novosti Faberove riječi.

Povjesničar Tomislav Šulj, autor Monografije Bojna Frankopan u kojoj izravni sudionici tadašnjih zbivanja navode djelovanje pete kolone i svoju borbu protiv istih, poprilično je u nevjerici zbog zaključaka Marka Fabera: “U medijima i radovima netočno navodi podatke iz moje knjige o Bojni Frankopan, koristeći ju da stvori novi narativ o dijelu Domovinskog rata, interpretirajući tako da je djelovanje ‘pete kolone’, odnosno snajperista u velikim gradovima zapravo izmišljena priča.”

Šulj: “Neka malo bolje prouči arhiv MUP-a”

Šulj nam kaže kako mu nije jasno zašto se nečemu što uopće i nije postavljeno kao teza o (mitskom) djelovanju snajperista u ozbiljnim akademskim krugovima daje pažnja: “Ali, interpretacija koja sugerira kako je taj mit bio ‘carta blanche’ za krimogeno djelovanje hrvatskih vojnika ipak zahtjeva reakciju. Neovisno o tome što dotičnom uopće znači konstatacija da knjiga ‘pretendira biti ozbiljna znanstvena studija’, neistina je da igdje u toj knjizi piše kako su gradovi Zagreb i Osijek bili ‘puni snajperista i petokolonaša’. Još je veća neistina da u arhivu MUP-a, odnosno u njihovim dnevnim izvješćima iz 1991. nisu zabilježene terorističke radnje usmjerene na stvaranje panike i kaosa u većim gradovima. Predlažem gospodinu Faberu da pažljivije prouči navedene arhive, počevši od kolovoza, primjerice 12. kolovoza 1991. kada je ka kontrolnom punktu HTV na Prisavlju ispaljeno više hitaca iz vatrenog oružja”, savjetuje Šulj kolegu povjesničara Fabera.

Faberu je predložio i da kontaktira pripadnike 1. brigade ZNG Tigrovi, Bojne Frankopan i ostalih postrojbi zaduženih za osiguranje Prisavlja: “Uz autorizirane izjave, dobio bi relevantne podatke – osim ako ih apriori ne uvažava jer dolaze iz usta hrvatskih branitelja. U konačnici, svakako bih ponovio prijedlog da pomno prouči arhiv MUP-a, koji uključuje i čitav niz sličnih subverzivnih djelatnosti, kojima možda nije bio cilj nanijeti ljudske žrtve, ali jest prouzročio opasnost u svrhu stvaranja kaosa i anarhije. Naravno, ako je cilj interpretacije stvaranje novog narativa koji će stvoriti sliku da su zapravo hrvatski branitelji i lokalni kriminalci koristili pucnjavu po gradovima za pljačku, onda sam u argumentaciji nemoćan jer autor svaki ispaljeni hitac može pripisati antisrpskoj ili koristoljubnoj ruci. Stoga bih i vama, kao novinarki, predložio da provjerite izvore, odnosno kontaktirate ljude oko kojih su, primjerice, oko Prisavlja katkad udarali meci. Dakle, uradite ono što Faber nije uradio ili u najmanju ruku ne uvažava kao relevantan izvor nego, ‘svjedočenja bez konkretnih dokaza'”, kaže Tomislav Šulj kojega smo odlučili poslušati i kontaktirati sa “lovcima na snajperiste”.

Lovci na petokolonaše: “Vidio sam to na svoje oči”

O djelovanju oružjem po pripadnicima osiguranja objekata HRT-a ispričao nam je bivši pripadnik Bojne Frankopan Sergej Matulić: “Mi smo konkretno dobili zadaću da osiguravamo HRT, koji je bio smješten između zgrada u kojima su živjela aktivna ili umirovljena vojna lica. Činjenica je da su po nama djelovali oružjem, no srećom bez posljedica. Primjerice, ja sam tijekom svoje dužnosti čuo kako u one vreće od pijeska, kojima smo se ogradili i zaštitili, kako u njih udara metak. Isto tako, kada je Zagreb zbog noćnih zračnih uzbuna cijeli bio u mraku, svojim sam očima vidio kako s najviših katova ‘Rakete’ na Cvijetnom naselju netko ‘blinka’ i signalizira crvenim svjetlima. Odradili smo blokade, pretrese tih zgrada, no iako nismo ništa našli, postupno su ta djelovanja prestala”.

Na konstataciju Marka Fabera da su “lovci na petu kolonu” provaljivali u stanove Srba, pljačkali ih, a vlasnike otimali, odvodili u nepoznato te neke i ubijali, “lovac na snajperiste” Matulić reagira s nevjericom: “Nikada nismo niti ušli u stan, a kamoli ga opljačkali. I uopće ta konstatacija da nije bilo ‘pete kolone’ je smiješna. Da je nije bilo, sve bi se prije riješilo.”