Krvavi srpanj: Granate za djecu koja su se bezbrižno igrala i mučko ubojstvo policajca

Autor: Direktno.hrPonedjeljak, 20. srpnja 2026. u 10:00

Ljetni dan 19. srpnja 1991. godine ostao je duboko urezan u hrvatsku ratnu povijest kao trenutak kada je agresor silovito i bezobzirno udario na dva strateški ključna pravca u Slavoniji i Lici.

Dok su Vinkovci trpjeli iznenadni i razorni minobacački udar iz susjednih Mirkovaca u kojem je teško ranjena devetogodišnja djevojčica Patricija Perić, na ličkom bojištu, na važnoj prometnici prema moru, iz mučke je zasjede ubijen hrvatski policajac Slavko Cetinjanin. Ti su događaji jasno nagovijestili da se Hrvatska suočava s potpunim, koordiniranim ratnim terorom čiji je cilj bio slomiti pravni poredak, presjeći komunikacije i utjerati strah među civilno stanovništvo.Velikosrpske paravojne postrojbe sredinom srpnja 1991. godine, uz otvorenu, izravnu i sveobuhvatnu oklopno-topničku podršku Jugoslavenske narodne armije (JNA), započele su sa sustavnim oružanim napadima na hrvatska naselja, ključne cestovne i željezničke pravce te policijske postaje. No, upravo 19. srpnja 1991. godine pokazali su svoju bezobzirnost i brutalnost i to na dva potpuno različita kraja zemlje. Dokazali su da ovaj agresor ne preza ni od napada na ovlaštene službene osobe niti od ugrožavanja dječjih života, piše portal Direktno.hr.

Vinkovci u istočnoj Slavoniji bili su ključno prometno, željezničko i gospodarsko čvorište te neprekidna i primarna meta agresorskih planova. Tog 19. srpnja 1991. godine, u mirno ljetno poslijepodne kada su se građani u središtu i na rubnim dijelovima grada još uvijek trudili održati privid normalnog života, iz susjednog sela Mirkovci započeo je silovit i nenadani minobacački napad. Mirkovci su u to vrijeme već bili pretvoreni u snažno neprijateljsko uporište pod nadzorom paravojnih snaga i formacija JNA.Udar na civile i stradanje devetogodišnje Patricije

Bez ikakvog vojnog povoda ili najave, minobacačke granate počele su nasumično padati po obiteljskim kućama, gradskim ulicama i privatnim dvorištima. Cilj ovog topničkog udara bio je stvaranje opće panike, nesigurnosti i stresa među stanovništvom, kao i pokušaj slamanja morala hrvatskih obrambenih snaga koje su tek ustrojavale prve linije obrane oko grada.

U tom bezrazložnom i kukavičkom udaru teško i lakše je ranjeno pet osoba. Najpotresniji detalj tog dana, koji je duboko potresao vinkovačku javnost i cjelokupnu hrvatsku zajednicu, bilo je teško ranjavanje devetogodišnje djevojčice Patricije Perić. Dok se bezbrižno igrala u blizini svoga doma, ne sluteći opasnost koja je dolazila s neprijateljskih položaja, pogodio ju je geler eksplodirane minobacačke granate.

Zahvaljujući iznimno brzoj, požrtvovnoj i stručnoj reakciji vinkovačkih liječnika i medicinskog osoblja, teške ozljede nedužne djevojčice uspješno su zbrinute, ali taj je događaj ostao trajni i bolni simbol stradanja najmlađih u ratnom vihoru koji je zahvatio Slavoniju.Mučka zasjeda u Lici

Istoga dana, stotinama kilometara zapadnije, na krševitom ličkom bojištu odvijala se jednako potresna i tragična drama. Područje Gacke doline i ključni cestovni pravci koji spajaju unutrašnjost Hrvatske s jadranskom obalom, preko Otočca, Brloga, Žute Lokve i Senja, bili su od vitalne i neprocjenjive strateške važnosti za prometnu povezanost i cjelovitost države.

Karte,vodiči, zastave i sl.

Tog istog 19. srpnja 1991. godine, u večernjim satima na prometnici i raskrižju u mjestu Brlog (na dionici ceste Otočac – Žuta Lokva – Senj), srpske paravojne postrojbe postavile su mučku i proračunatu zasjedu. Napadnuta je redovita policijska patrola MUP-a Republike Hrvatske koja je obavljala svoje svakodnevne zadaće osiguranja prometnice i održavanja javnog reda i mira.

Iz neposredne blizine i skriveni u raslinju, neprijateljski napadači otvorili su žestoku rafalnu paljbu iz automatskog pješačkog oružja na policijsko vozilo. U tom iznenadnom napadu, život je izgubio 28-godišnji pričuvni policajac Slavko Cetinjanin. Njegova pogibija ostala je zabilježena kao prva žrtva Domovinskog rata na području Gacke doline, tragičan događaj koji je označio početak otvorenih oružanih sukoba i dugotrajnih ratnih operacija u tom dijelu Like.Koordinirani teror i početak općeg rata

Uspoređujući i analizirajući događaje iz Vinkovaca i Like koji su se odigrali istog dana, postaje potpuno jasno da je bila riječ o dobro osmišljenom i usklađenom nastojanju agresorskih snaga da unesu kaos, oslabe obrambene kapacitete te presjeku vitalne prometne veze unutar Hrvatske. Ranjavanje malene devetogodišnje Patricije i ostalih civila u Vinkovcima pokazalo je da agresor neće birati sredstva i da ne poštuje međunarodne konvencije o zaštiti civila, dok je ubojstvo Slavka Cetinjanina u Lici imalo za cilj presijecanje cestovne veze između unutrašnjosti i Jadrana kako bi se država rascjepkala na više izoliranih dijelova.

Hrvatski policijski službenici u to su sudbonosno vrijeme bili jedina organizirana i legalna oružana sila koja je branila ustavni poredak Republike Hrvatske i štitila živote svih njezinih građana. Upravo zbog te činjenice, policijske ophodnje, vozila i punktovi bili su prva i glavna meta neprijateljskih napada iz zasjeda, od Plitvica, Pakraca i Struge Banske pa sve do Pounja, Banovine, Slavonije i Gacke doline.Trajna opomena i spomen na žrtve

Datum 19. srpnja 1991. godine ostaje trajan i bolan podsjetnik na iznimno visoku cijenu kojom je plaćena hrvatska sloboda, neovisnost i demokracija. Hrabra žrtva mladića Slavka Cetinjanina, koji je dao svoj život obnašajući časnu policijsku dužnost na usamljenoj ličkoj prometnici, kao i pretrpljene strahote te fizičke rane devetogodišnje Patricije Perić i ostalih ranjenih civila u Vinkovcima, trajno su utkane u temelje na kojima počiva suvremena i slobodna Hrvatska.

Rame uz rame s braniteljima: Kako je američki izvjestitelj stradao na prvoj crti

Obilježavajući godišnjice ovih tragičnih događaja, čuvamo dostojanstvenu uspomenu na odvažnost prvih hrvatskih redarstvenika i nepokolebljivost civila koji su izdržali najteže dane otvorene agresije. Njihova žrtva obvezuje buduće naraštaje na trajno sjećanje, poštovanje i zahvalnost prema svima koji su stajali na braniku Domovine kada je to bilo najpotrebnije.