Ovdje su poginuli dječak-ratnik i jedan stranac: Potresne sudbine dvojice neznanih heroja

Drugoga dana u ranim jutarnjim satima kolona tenkova i pješaštva prešla je prugu i krenula ulicom Marije Terezije prema centru kada su hrvatski branitelji po njima sasuli paljbu. Dio kolone koja se probila do centra, sukobio se u žestokoj borbi s hrvatskim braniteljima, a dio kolone koja je zaustavljena kod hotela krenuo je Slavonskom ulicom i izbio kod benzinske crpke na glavnu prometnicu.

Iako je Lipik tada napalo gotovo tri tisuće agresorskih vojnika, branitelji su se reorganizirali, uspostavili nove punktove i takvu situaciju uspjeli održavati sve do 28. studenog kada je neprijatelj potpomognut niškim specijalcima zauzeo preko 90% grada, a branitelje potjerao na njegove rubne dijelove.

Dječak poginuo u borbama za slobodu Lipika

Slabo je poznato da je obrana Lipika bila dugotrajna i srčana, a za njezinu slobodu osim hrvatskih ratnika ginuli su stranci, ali i djeca. Josip Sarvaš u obranu se priključio sa samo 15 godina. Od kolovoza 1991. Josip se dragovoljno priključio Zboru narodne garde, a od osnivanja 76. samostalne bojne bio je u sastavu njezine 1. satnije koja se borila na potezu Filipovac – Lipik – Dobrovac. U počecima rata boravio je na stražama pod zapovjedništvom Franje Sarvaša, a prva ratna iskustva stekao je u razmjeni vatre s neprijateljem iz Japage i Šeovice. Strašno ga je pogodila pogibija zapovjednika i strica Franje Sarvaša upravo na današnji dan, 12. listopada 1991. kada je neprijatelj zauzeo južni dio Lipika.

Josip je nakon toga pod zapovjedništvom Blaška Skendera držao sa suborcima liniju fronte od Pakraca do Kukunjevca. Na položajima se volio šaliti i zabavljati, a svoje je suborce često razveseljavao u teškim danima rata svojim šalama i dosjetkama. “Gige”, kako su ga zvali, suborci se danas sjećaju kao hrabrog vojnika koji se ničeg nije bojao. Kako je s neprijateljskih položaja neprestano ugrožavana sigurnost položaja “ciglana” kod Filipovca, 3. travnja 1992. organizirana je akcija uništavanja neprijateljskog punkta. U akciji su sudjelovali zapovjednik voda Ivica Marinković, Stipo Barač i Josip Szarvaš.

Uvidjevši da ne mogu oružjem koje su posjedovali uništiti dobro utvrđen neprijateljski položaj odlučili su se vratiti. Prilikom povratka neprijatelj ih je opazio. Otvorio je vatru iz minobacača i protuzrakoplovne strojnice. Prva mina ih je promašila, no druga je teško ranila Barača i Szarvaša. Teško ranjenog Josipa sanitet je prevezao u privremenu vojnu ambulantu u Pakrac no nije mu bilo spasa, izgubio je previše krvi i od posljedica ranjavanja preminuo. U trenutku pogibije Josip Szarvaš imao je tek 16 godina i jedan je od najmlađih poginulih hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu.

Libijac Gadafi je poginuo kao zapovjednik obrane grada

Iako je u Hrvatsku došao iz Libije, pokojnog Ibrahima Abushaala Gadafija teško se može nazvati strancem. Gadafi je sa sobom iz Libije doveo i voljenu Zoricu koja je u njegovoj zemlji radila kao medicinska sestra, pa je tako postao “lipički zet”. No, planove za budućnost iz korijena im je promijenio rat u koji se Gadafi odmah uključio. Jedan od najjačih napada na Lipik otpočeo je 27. studenog 1991. godine, mukotrpne borbe vodile su se cijeli dan, a Gadafi je bio zapovjednik obrane.

Drugoga dana snajperisti su dolazili s dva kraja, pucali su, paljba je bila stvarno jaka. “Gadafi je prvi izašao istureno do bandere na kutu kod Melićeve kuće. Odatle je u dva pokušaja pucao na njihovog snajperista, tromblonima, i kod trećeg pokušaja bio je pogođen. Tu je jedna grupa naših potrčala do njega i sklonila ga do bandere u zaklon. Metak mu je probio bočno kroz ruku, kako je stajao, i između spoja pancirke što je bila u dva dijela pogodila ga direktno u srce. Nakon toga smo se povukli”, podijelio je svojevremeno za medije sudionik obrane Lipika Zvonko Novokmet detalje o pogibiji zapovijednika Lipika.