Tko je odbio raspravu o većim mirovinama za 70 tisuća hrvatskih branitelja?

Umjesto sadržajne rasprave o tome zaslužuju li hrvatski branitelji koji su nakon Domovinskog rata nastavili raditi veće mirovine, sabornica se pretvorila u poprište međusobnih optužbi, ideoloških obračuna i političkih etiketa. U središtu svega ostalo je pitanje na koje javnost nije dobila jasan odgovor – zašto prijedlog kojim bi se, prema tvrdnjama predlagatelja, povećale mirovine za više od 70 tisuća hrvatskih branitelja nije dobio priliku otići u drugo saborsko čitanje?

Prijedlog izmjena Zakona o hrvatskim braniteljima podnio je Klub zastupnika Možemo!, tvrdeći kako postoji dugogodišnja nepravda prema braniteljima koji su nakon rata nastavili raditi, uredno uplaćivali doprinose i tek potom otišli u redovitu mirovinu. Prema riječima zastupnika Damira Bakića, upravo su ti ljudi ostali zakinuti u mirovinskom sustavu jer njihov doprinos obrani Hrvatske nije adekvatno vrednovan.

Bakić je tijekom rasprave priznao da prijedlog zakona sadrži određene tehničke nedostatke, ali je naglasio kako se oni mogu ispraviti u drugom čitanju. Upravo zato pozvao je vladajuću većinu da prijedlog ne odbacuje zbog političkog predznaka njegovih predlagatelja, nego da ga promatra kroz interes hrvatskih branitelja.

Posebnu pozornost izazvala je njegova tvrdnja da su pojedini zastupnici HDZ-a tijekom rasprave priznali kako prijedlog ima kvalitetnu osnovu. Citirao je predsjednika saborskog Odbora za ratne veterane Josipa Đakića, koji je, prema njegovim riječima, izjavio da je “prijedlog dobar”, kao i zastupnika Antu Mažara koji je govorio o iskrenoj namjeri predlagatelja. No, unatoč tome, politička većina nije pokazala spremnost podržati nastavak zakonodavnog postupka.

S druge strane, vladajući HDZ odbacio je takve tvrdnje. Josip Đakić ustvrdio je kako se radi o “lažnoj brizi za branitelje”, optuživši Možemo! za populizam i pokušaj skupljanja političkih bodova. Naglasio je da je prijedlog zakona parcijalan, nedorečen i nepravedan jer, prema procjenama vladajućih, obuhvaća tek manji dio braniteljske populacije, dok bi oko 90 posto potencijalnih korisnika ostalo izvan njegova dosega.

HDZ-ovi zastupnici pritom su podsjećali kako je aktualna Vlada, predvođena premijerom Andrejem Plenkovićem i ministrom hrvatskih branitelja Tomom Medvedom, posljednjih godina donijela niz zakonskih rješenja kojima su, kako tvrde, sustavno povećana prava hrvatskih branitelja. Isticali su da se braniteljska pitanja moraju rješavati kroz cjelovit pristup, u suradnji s braniteljskim udrugama i resornim ministarstvom, a ne parcijalnim izmjenama koje mogu proizvesti nove nepravde.

Međutim, vrlo brzo rasprava je napustila okvir samog zakonskog prijedloga. Umjesto brojki, pravnih rješenja i socijalnog položaja branitelja, sabornicom su odjekivale optužbe o odnosu prema Domovinskom ratu, Gradu Zagrebu, ukidanju Ureda za branitelje, koncertu Marka Perkovića Thompsona, političkim svjetonazorima pa čak i Jugoslaviji. Niz zastupnika dobio je opomene predsjedavajućeg jer su umjesto povrede Poslovnika koristili replike za međusobne političke obračune.

U cijeloj raspravi gotovo se izgubila suština – pitanje materijalnog položaja hrvatskih branitelja koji su desetljećima radili nakon završetka rata. Oporba je više puta ponavljala da se radi o ispravljanju dugogodišnje nepravde, dok su vladajući odgovarali kako je prijedlog loše pripremljen i da ne može riješiti problem na pravedan način.

Zanimljiv doprinos raspravi dao je i Domovinski pokret, koji je priznao kako nepravde prema braniteljima postoje već više od četvrt stoljeća, ali je također zaključio da predloženi zakon nije dovoljno kvalitetno razrađen kako bi dobio njihovu potporu. Istaknuli su da braniteljima treba osigurati cjelovitu zdravstvenu skrb, primjerene domove i sustavno uređena materijalna prava, a ne parcijalna rješenja.

Na kraju je Hrvatski sabor glasovao o zaključku saborskih radnih tijela. Rezultat je bio jasan – 80 zastupnika glasovalo je za odbacivanje prijedloga, dok je 31 bio protiv, čime prijedlog nije prošao prvo čitanje i neće nastaviti zakonodavni postupak.

No politički ishod nije zatvorio pitanje koje je ostalo visjeti nad cijelom raspravom. Ako svi zastupnici tvrde da žele bolji položaj hrvatskih branitelja, zašto nije bilo političke volje da se prijedlog doradi kroz drugo čitanje? Ako je, kako su pojedini sudionici rasprave sami priznali, ideja dobra, zašto nije dobila priliku za doradu?

Branitelji koji su nakon rata nastavili graditi Hrvatsku svojim radom danas očekuju manje političkih prepucavanja, a više konkretnih rješenja. Upravo zato ova saborska rasprava ostat će zapamćena ne toliko po zakonskom prijedlogu, koliko po činjenici da je pitanje njihovih mirovina ponovno postalo sredstvo političkog sukoba, umjesto zajedničkog nacionalnog interesa.