ŽELJKO BAĆA – ČOVJEK KOJI NIJE ZABORAVIO ZAŠTO SE BRANILA HRVATSKA

Postoje ljudi koji svoju ljubav prema Domovini dokazuju riječima, a postoje i oni koji je dokazuju cijelim svojim životom. Jedan od njih je Željko Baća, čovjek rođen u Zaprešiću 1964. godine, koji od rođenja živi u Šenkovcu, u općini Brdovec. Suprug je Vlatke i otac dvojice sinova, Tomislava i Krešimira. Čovjek obitelji, rada, odgovornosti i, prije svega, čovjek koji s ponosom nosi status hrvatskog branitelja.

Zaposlen na Zagrebačkom velesajmu, gdje je završio i svoj profesionalni put usmjerio prema području sigurnosti, Željko je od prvih dana obrane Hrvatske bio uz svoju Domovinu. U vremenima kada se nije znalo što donosi sutrašnji dan, kada su se mnogi pitali hoće li se ikada vratiti mir, sloboda i sigurnost, stajao je uz one koji su bili spremni braniti svoju zemlju.

Nije tada bilo važno tko je kakav položaj imao, koliko je imao ili što je mogao izgubiti. Bilo je važno tko je spreman stati uz Hrvatsku.

A Željko je stao.

I danas, nakon toliko godina, kada govori o tim danima, njegov je ponos vidljiv. Ne zato što želi isticati sebe, nego zato što zna koliko je teško bilo stvarati državu koju danas imamo. Zna da sloboda nije došla sama od sebe. I zna da se iza nje kriju tisuće života, obitelji koje su čekale svoje najmilije, majke koje su molile, djeca koja su odrastala bez očeva i suborci koji se nikada nisu vratili kući.

Zagrebački velesajam – mjesto koje čuva uspomene

Za Željka Baću Zagrebački velesajam nije samo mjesto zaposlenja. To je mjesto koje nosi duboku povezanost s hrvatskom poviješću i Domovinskim ratom.

Tijekom rata Velesajam je imao važnu ulogu u okupljanju, organizaciji i logističkoj potpori hrvatskim vojnim snagama. Brojni hrvatski vojnici prolazili su tim prostorom na putu prema bojištima, odlazeći braniti gradove, sela i ljude koji su od njih očekivali spas.

Mnogi su ondje započinjali svoj put prema nepoznatom. S torbom na ramenu, s mislima na obitelj i s molitvom u srcu. Neki su se vratili svojim najmilijima, a neki su zauvijek ostali na hrvatskoj zemlji koju su branili.

Zato je Željko smatrao da se ta povijest mora sačuvati. Da se ne smije dogoditi da buduće generacije prolaze tim prostorom, a da ne znaju što se ondje događalo i kakvu je ulogu imao u stvaranju hrvatske slobode.

Iz takvog je osjećaja odgovornosti 2011. godine, na njegovu inicijativu, osnovana Udruga branitelja Domovinskog rata „Zagrebački velesajam“.

Nije to bila samo još jedna udruga. Bila je to ideja da se okupe ljudi koji dijele isto iskustvo, da se zaštiti dostojanstvo branitelja, čuva istina o Domovinskom ratu i prenese sjećanje na vrijeme koje je zauvijek promijenilo Hrvatsku.

Uz to, 2012. godine osnovan je i Sindikat branitelja i radnika Zagrebačkog velesajma, s ciljem zaštite prava branitelja i radnika.

Jer Željko je razumio nešto što se ponekad zaboravlja: hrvatski branitelj nije prestao biti čovjek s problemima i obvezama onoga dana kada je prestao rat. Nakon bojišta trebalo je nastaviti živjeti, raditi, uzdržavati obitelj i nositi uspomene koje nisu uvijek bile lake.

Odgovornost koja ne prestaje završetkom rata

Za Željka Baću Domovinski rat nikada nije bio samo dio prošlosti. On je trajna obveza da se govori istina, pomaže ljudima i čuva dostojanstvo onih koji su dali najviše.

Kao predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata „Zagrebački velesajam“ i Udruge branitelja Domovinskog rata „Jastreb-Brdovec“, nastoji povezivati branitelje, poticati zajedništvo i stvarati projekte koji imaju stvarnu vrijednost za ljude.

Njegov rad nije ograničen samo na obilježavanja obljetnica i svečane govore. Udruga organizira humanitarne koncerte „Velesajam uz vas“, tribine „Da se ne zaboravi“, predstavljanja knjiga, susrete branitelja i njihove obitelji te različite aktivnosti kojima se čuva sjećanje na Domovinski rat.

Posebno mjesto zauzima humanitarni rad. Prikupljena sredstva namijenjena su teško bolesnim hrvatskim braniteljima, ali i drugim ljudima kojima je pomoć potrebna, osobito teško bolesnoj djeci.

Jer čemu sve naše riječi o zajedništvu ako ne možemo pružiti ruku čovjeku koji pati?

Čemu govoriti o ljubavi prema Domovini ako ne vidimo čovjeka koji se bori s bolešću, samoćom ili neimaštinom?

Željko vjeruje da braniteljsku čast ne čine samo odlikovanja, priznanja i svečane uniforme. Čine je i djela koja se možda nikada neće naći u novinama, ali će nekome vratiti nadu i pokazati da nije zaboravljen.

Veliko zlatno srce  priznanje koje nosi poruku

Među projektima na koje je Udruga posebno ponosna jest inicijativa dodjele priznanja „Veliko zlatno srce“, namijenjenog osobama koje su svojim djelovanjem pridonijele stvaranju Republike Hrvatske te promicanju i očuvanju istine o Domovinskom ratu.

To priznanje nosi snažnu poruku: postoje vrijednosti koje nadilaze osobnu korist, dnevne rasprave i prolaznost vremena.

Zahvalnost onima koji su stvarali Hrvatsku ne bi smjela ovisiti o tome jesu li danas u središtu pozornosti. Njihov doprinos zaslužuje poštovanje i onda kada se svjetla pozornice ugase.

Uz sve to, Željko je uključen i u sindikalni rad, kao koordinator SDLSN-a za Grad Zagreb i Koordinaciju Zagrebačkog velesajma. I na tom području ostaje vjeran uvjerenju da radnik zaslužuje poštovanje, sigurnost i pravedan odnos.

Za njega se borba za dostojanstvo ne završava na jednoj dužnosti. Ona se nastavlja svugdje gdje postoji čovjek kojemu je potrebna zaštita, razumijevanje ili podrška.

Najteže je kada nestane poziv, a ostane bolest

Jedna od najbolnijih spoznaja koja prati braniteljsku populaciju jest činjenica da godine prolaze, da mnogi suborci obolijevaju, a sve je više onih čija su imena ostala samo u sjećanjima njihovih obitelji i prijatelja.

Neki vode bitke koje se ne vide. Bitke s teškim bolestima, ratnim traumama, usamljenošću i osjećajem da su nakon svega ostali sami.

Željko dobro zna da se hrvatskim braniteljima ne smije zahvaljivati samo prigodnim riječima. Potrebno je pokazati da ih društvo nije zaboravilo, osobito kada su bolesni, nemoćni ili u teškoj životnoj situaciji.

Iza svakog braniteljskog imena nalazi se čovjek. Netko tko je nekada bio nečiji sin, brat, suprug ili otac. Netko tko je imao svoje snove, planove i želje. Netko tko je, kada je trebalo, ostavio sigurnost doma i krenuo braniti Hrvatsku.

Zato je humanitarni rad više od prikupljanja novca. On je poruka da još postoji solidarnost, da još ima ljudi koji nisu zaboravili što znače prijateljstvo, čast i zajedništvo.

Obitelj – tiha snaga iza svakog puta

I dok javnost poznaje Željka kroz njegov rad i braniteljske aktivnosti, iza njega stoji i njegova obitelj.

Supruga Vlatka te sinovi Tomislav i Krešimir dio su njegova životnog puta. Obitelj je mjesto kojemu se čovjek vraća nakon svih obveza, sastanaka, događanja i briga. Ona je oslonac u trenucima umora i podsjetnik na ono najvažnije.

Jer čovjek može biti predsjednik udruge, sindikalni predstavnik i sudionik brojnih inicijativa, ali kod kuće je prije svega suprug i otac.

Možda se upravo u tome nalazi prava mjera čovjekova života: u svemu što čini za druge, a pritom ne zaboravlja one koji su mu najbliži.

Da se ne zaboravi!

Danas, kada se osvrće na godine provedene u radu za braniteljsku zajednicu, Željko Baća ostaje usmjeren prema istom cilju: sačuvati istinu o Domovinskom ratu, pomoći ljudima i prenijeti uspomene na mlađe generacije.

Svjestan je da se povijest ne čuva samo knjigama i spomenicima. Čuva se razgovorima, svjedočanstvima, fotografijama, imenima poginulih i pričama koje roditelji prenose svojoj djeci.

Zato je važno da se na Zagrebačkom velesajmu sačuva sjećanje na dane Domovinskog rata, na hrvatske branitelje koji su ondje prolazili i na sve ljude koji su sudjelovali u obrani i stvaranju naše države.

Jer narod koji zaboravi svoju prošlost riskira da izgubi razumijevanje vlastite slobode.

Željko Baća jedan je od onih koji svojim radom nastoje spriječiti da se to dogodi. Ne traži da se zaborave današnji problemi, nego da se u njihovu rješavanju ne zaborave ljudi koji su za slobodnu Hrvatsku podnijeli najveću žrtvu.

Njegova poruka hrvatskim braniteljima jednostavna je, ali snažna: ostanimo zajedno, pomažimo jedni drugima i čuvajmo dostojanstvo koje smo zaslužili.

A mladim generacijama poručuje da Hrvatska nije nastala slučajno. Iza njezine slobode stoje hrabrost, odricanje, ljubav i životi ljudi koji su vjerovali da njihova djeca zaslužuju živjeti u svojoj, slobodnoj državi.

Možda ne možemo vratiti one kojih više nema. Ne možemo izbrisati njihove posljednje trenutke ni ublažiti svaku bol njihovih obitelji. Ali možemo učiniti ono što dugujemo njima i njihovoj žrtvi: pamtiti, govoriti istinu i čuvati Hrvatsku dostojnu njihove ljubavi.

Jer postoje ljudi koji svoj rat završe povratkom kući, ali svoju obvezu prema Domovini nose cijeli život.

Željko Baća jedan je od njih  hrvatski branitelj, suprug, otac i čovjek koji vjeruje da se ljubav prema Hrvatskoj ne dokazuje samo onime što smo učinili jučer, nego i onime što smo spremni učiniti za druge danas.

Neka se ne zaborave hrvatski branitelji. Neka se ne zaborave naši poginuli i nestali. Neka se ne zaboravi istina o Domovinskom ratu.

Jer Hrvatska nije samo zemlja u kojoj živimo. Hrvatska je zavjet onih koji su je stvarali i odgovornost svih nas koji je danas imamo.

UBDR „Zagrebački velesajam“ – čuvamo uspomene, poštujemo žrtvu i prenosimo istinu budućim generacijama.