Zločini nad hrvatskim stanovništvom tijekom napada i nakon okupacije Hrvatske Kostajnice

Hrvatska Kostajnica pala je 12. rujna 1991. godine u ruke srpskih snaga. Pad strateški važnog brda Djed, koje dominira gradom, smatra se ključnim trenutkom pada Kostajnice. Nakon zauzimanja Djeda srpske su snage zarobile oko 60 hrvatskih policajaca i gardista te zaprijetile njihovim pogubljenjem ako se preostali branitelji grada ne predaju.

U gradu je zavladalo rasulo. Dio branitelja odlučio je pokušati proboj iz opkoljenog grada, dok su drugi zarobljeni i odvedeni u zatočeničke objekte u Glini i Kukuruzarima, a potom u logor Manjača kod Banje Luke. Dana 14. rujna zarobljeni hrvatski branitelji, gardisti i policajci sprovedeni su u Manjaču, gdje su bili izloženi teškim maltretiranjima, zlostavljanju i torturama. Prema svjedočanstvima i arhivskim podacima, u Manjaču je odvedeno između 350 i 375 hrvatskih policajaca i gardista zarobljenih tijekom pada Kostajnice.

Tijekom napada na Kostajnicu, kao i nakon njezina pada, počinjeni su brojni zločini nad hrvatskim stanovništvom grada i okolnih mjesta. Tijekom opsade ubijeno je najmanje 20 hrvatskih civila u okolnim selima, među kojima su Graboštani, Majur i Stubalj. Nakon pada grada uslijedila su nova ubojstva na različitim lokacijama, uključujući Volinju i Kostriće. U Kostrićima su, među ostalim žrtvama, ubijena i dvojica djece u dobi od dvije i četiri godine.

Prema podacima Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, na području Hrvatske Kostajnice i okolnih mjesta, među kojima su Stubalj, Graboštani te Donji i Gornji Hrastovac, tijekom jeseni 1991. godine dokumentiran je niz zločina nad civilnim stanovništvom.

Zarobljavanje i odvođenje u logore

Oko 300 hrvatskih branitelja, koji su bili opkoljeni sa svih strana, bilo je prisiljeno povući se prema Bosanskoj Kostajnici, gdje su predali oružje. Zarobljenici su najprije zatvoreni u tamošnju kino-dvoranu, a sljedećeg dana autobusima prevezeni u logor Manjača.

Istodobno, dio hrvatskih branitelja odbio se predati. U večernjim satima 12. rujna 1991. godine njih 117 krenulo je u proboj iz opkoljenog grada, preko Rosulja i Slabinje, prema Hrvatskoj Dubici i slobodnom teritoriju.

Razmjeri stradanja stanovništva na širem području Kostajnice bili su veliki. Prema pojedinim izvorima, u krugu od približno 35 kilometara oko Kostajnice ubijeno je oko 400 ljudi, dok su brojni posmrtni ostaci žrtava identificirani tek godinama poslije, nakon ekshumacija iz masovnih grobnica.

Pad Hrvatske Kostajnice tako nije označio samo vojni poraz branitelja grada, nego i početak razdoblja sustavnog zatočenja, progona i stradanja hrvatskog stanovništva na širem području grada i okolnih sela.