JNA JE KOD VUKOVARA IZGUBILA 100 TENKOVA I 60 TRANSPORTERA: Već do 10. rujna branitelji su evidentirali 39 uništenih oklopnjaka

Desetoga rujna 1991. Vukovar je već gotovo tri tjedna živio pod svakodnevnim tenkovskim, topničkim i zračnim napadima. Najteže bitke koje će Trpinjsku cestu pretvoriti u „groblje tenkova“ tek su slijedile, ali jedan podatak iz hrvatske vojne kronologije pokazuje da je oklop JNA visoku cijenu počeo plaćati mnogo ranije.

U pregledu Bitke za Vukovar objavljenom u Hrvatskom vojniku stoji da su branitelji do 10. rujna 1991. na vukovarskoj bojišnici uništili ukupno 39 neprijateljskih tenkova i oklopnih transportera. U istom pregledu navodi se da je 30. kolovoza uništeno šest tenkova i jedan oklopni transporter, 7. rujna tri tenka, a 9. rujna još jedan.

Brojka 39 često se može pročitati kao gotova činjenica. Međutim, usporedi li se s izvornim ratnim izvješćima, priča postaje mnogo zanimljivija.

Ne zato što oklop JNA nije uništavan, nego zato što 39 nije isto što i 39 poslije rata pojedinačno identificiranih i dokumentiranih olupina.

Prvi tenkovi gorjeli su već krajem kolovoza

Pokušaj JNA da silom ovlada Vukovarom počeo je 25. kolovoza. Povjesničar Davor Marijan, oslanjajući se na dokumente hrvatskih zapovjedništava, navodi da je nakon prvih napada hrvatska strana procjenjivala da je protivnik ostao bez nekoliko tenkova i transportera. Već 26. kolovoza branitelji su procjenjivali gubitak JNA na deset oklopnih vozila, a 27. kolovoza na još pet.

Tu dolazimo do podatka koji najbolje pokazuje zašto brojke iz ratnih izvješća treba čitati oprezno.

Zapovjedništvo ZNG-a za istočnu Slavoniju i Baranju 28. kolovoza, za stanje zaključno s prethodnim danom, procijenilo je da je JNA kod Vukovara izgubila čak 31 tenk, 12 oklopnih transportera i sedam BOV-3, uz druga sredstva.

To je ukupno više oklopnih vozila nego što ih retrospektivna kronologija Hrvatskog vojnika navodi kao uništene do 10. rujna.

Upravo taj nesrazmjer govori mnogo.

Ratna zapovjedništva procjenjivala su protivničke gubitke na temelju dojava s više položaja, neposrednih opažanja, izvješća zapovjednika i boraca te informacija koje u trenutku borbe nije uvijek bilo moguće međusobno provjeriti. Isto pogođeno vozilo moglo se pojaviti u više izvješća, a za dio vozila nije odmah bilo moguće utvrditi je li potpuno uništeno, onesposobljeno ili naknadno izvučeno.

Zato se ratne procjene ne mogu jednostavno zbrajati.

Broj 39 ipak nije izmišljen

To, međutim, ne znači da podatak o 39 oklopnjaka treba odbaciti.

Naprotiv.

Njegova vrijednost upravo je u tome što se pojavljuje u naknadnom vojnom pregledu bitke, u kojem je 10. rujna uzet kao završetak jednog razdoblja borbi. Hrvatski vojnik za razdoblje od 29. kolovoza opisuje svakodnevna granatiranja i oklopno-pješačke napade na Trpinjskoj cesti, Sajmištu i Mituću, a potom izričito zaključuje da je do 10. rujna uništeno 39 tenkova i oklopnih transportera.

Zato je najpreciznije napisati:

39 je broj evidentiran u hrvatskom vojnom pregledu bitke, a ne konačni forenzički popis svakog izgubljenog vozila JNA.

Za svih 39 vozila danas nemamo javno dostupan pojedinačni niz: tip vozila, mjesto pogotka, vrijeme uništenja, posadu koja ga je pogodila i njegovu konačnu sudbinu.

Ali nema dvojbe da su oklopni gubici bili ozbiljni.

O tome svjedoče i sama ratna izvješća, bez obzira na njihove međusobne razlike.

Zašto je JNA već prije glavne ofenzive gubila tenkove?

Vukovar je za oklop predstavljao vrlo neugodno bojište.

JNA je imala golemu prednost u tenkovima, transporterima, topništvu i streljivu. Davor Marijan navodi da su se još početkom srpnja na širem području Vukovara nalazile tri mehanizirane brigade ratnog ustroja, s približno 10.000 ljudi i oko 450 borbenih vozila. Početkom rujna glavnina 51. mehanizirane brigade djelovala je prema Vukovaru, 453. mehanizirana brigada bila je angažirana na pomoćnim pravcima prema Vinkovcima i Vukovaru, dok se 1. proleterska gardijska mehanizirana brigada nalazila u širem području Šida kao snažno pojačanje.

Ali broj tenkova nije rješavao problem grada.

Branitelji su obranu organizirali na punktovima i po gradskim četvrtima. Uske prometnice, kuće, dvorišta, prepreke i mogućnost prikrivenog približavanja smanjivali su prednost oklopa. Tenk bez dobro organizirane pješačke zaštite u takvom prostoru postajao je ranjiv.

To iskustvo nije nastalo 14. rujna.

Stjecalo se upravo u borbama od 25. kolovoza do prvih desetak dana rujna.

Desetoga rujna još nije postojalo „groblje tenkova“ kakvo pamtimo

Važno je razdvojiti dvije slike Vukovara.

Prva je Vukovar krajem kolovoza i početkom rujna, kada branitelji tek razvijaju sustav obrane, dobivaju dodatna protuoklopna sredstva, povezuju punktove i uče kako zaustaviti oklop.

Druga je slika nastala nekoliko dana poslije: kolone JNA ulaze u pripremljene zone protutenkovske obrane, a Trpinjska cesta postaje jedan od najpoznatijih simbola Bitke za Vukovar.

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da je jedan od velikih općih napada započeo 14. rujna oko podneva. Napadalo se sa sjevera Trpinjskom cestom i iz Borova Sela prema Domu tehnike, te s juga iz Negoslavaca prema vojarni i iz Petrovaca prema Petrovoj gori. Upravo tijekom borbi od 14. do 20. rujna nastalo je poznato „groblje tenkova“ na Trpinjskoj cesti.

12. ili 14. rujna – kada zapravo počinje opći napad?

U izvorima postoje dvije periodizacije i važno ih je ne pomiješati.

Stariji vojni pregled Hrvatskog vojnika kao početak trećeg razdoblja Bitke za Vukovar označava već noć i dan 12. rujna, kada navodi početak općeg napada na sve dijelove vukovarske bojišnice. Minobacački, tenkovski i raketni udari tada su zahvatili Vukovar, Mituć, Lužac, Sajmište, Borovo Naselje i Bogdanovce.

Noviji prikazi HMDCDR-a i Ministarstva hrvatskih branitelja posebno izdvajaju 14. rujna kao početak velikog, višednevnog općeg tenkovsko-pješačkog napada, nakon snažnog djelovanja zrakoplovstva JNA.

Zato datum 10. rujna ima posebno značenje bez obzira na periodizaciju.

Prema starijem vojnom pregledu, brojka 39 zabilježena je dva dana prije početka nove, opće faze napada.

Prema kronologiji koja težište stavlja na veliki napad 14. rujna, riječ je o stanju četiri dana prije udara koji će stvoriti Groblje tenkova.

A upravo to mijenja sliku početka Bitke za Vukovar

Najveća pogreška bila bi svih 39 oklopnjaka automatski pripisati Trpinjskoj cesti.

Ne pripadaju svi Trpinjskoj.

Borbe su vođene na širem području Vukovara, Borova Naselja i Bogdanovaca, a oklop se pojavljivao na više pravaca. Hrvatski vojni pregled izričito govori o vukovarskoj bojišnici, a ne o jednoj ulici.

Još je važnije da poznati uspjesi Marka Babića, Blage Zadre i protutenkovskih skupina s Trpinjske ceste najvećim dijelom pripadaju borbama koje tek slijede nakon 10. rujna.

Brojka 39 zato otkriva nešto drugo.

Oklopna kriza JNA pred Vukovarom nije počela na Groblju tenkova. Tamo je postala spektakularno vidljiva.

Do tada su hrvatski branitelji već gotovo tri tjedna zaustavljali oklop na različitim prilazima gradu.

Koliko je onda JNA stvarno izgubila?

Za stanje do 10. rujna 1991. najodgovornije je ostati uz formulaciju da hrvatski vojni pregled evidentira 39 uništenih tenkova i oklopnih transportera.

Ne treba ih pretvarati u 39 pojedinačno neovisno potvrđenih olupina.

Ali ne treba ih ni relativizirati.

Suvremena ratna izvješća nedvojbeno pokazuju kontinuirano prijavljivanje velikih gubitaka oklopa JNA već od 25. kolovoza. Štoviše, pojedine tadašnje procjene bile su znatno više od kasnije brojke 39, što samo potvrđuje koliko su zapovjedništva poslije morala sređivati i usklađivati ratne podatke.

I konačni gubici cijele Bitke za Vukovar ostali su predmet različitih procjena. Izvješće državne komisije prenosi podatak Glavnog stožera HV-a o 100 uništenih tenkova i 60 oklopnih transportera, dok Davor Marijan u znanstvenom radu navodi i procjenu Glavnog stožera o oko 600 izgubljenih oklopnih vozila tijekom cijelih borbi. Razlika je dovoljno velika da upozorava koliko su važne definicije, područje koje se računa i izvor iz kojega broj dolazi.

Ali za 10. rujna jedna činjenica ostaje iznimno snažna.

Prije nego što je JNA pokrenula glavne rujanske udare na Vukovar, njezina oklopna nadmoć već je bila ozbiljno načeta.

Tenkovi su još uvijek dolazili.

Dolazit će ih mnogo više.

No Vukovar je već pokazao da se velika oklopna kolona može zaustaviti.

A ono što će se samo nekoliko dana poslije dogoditi na Trpinjskoj cesti više neće biti iznenađenje bez prethodne povijesti – nego kulminacija lekcija naučenih u krvavim borbama krajem kolovoza i početkom rujna 1991.

Izvori: Hrvatski vojnik – vojni pregled Bitke za Vukovar; Davor Marijan, Bitka za Vukovar 1991.; Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Vukovar 1991. Hrvatski vojnik – izvorni vojni pregled Davor Marijan – Bitka za Vukovar 1991. HMDCDR – Vukovar 1991.