U SEDMOM MJESECU TRUDNOĆE UBIJENA U KARLOVCU: Granata je usmrtila Mandu i nerođeno dijete – nitko nije odgovarao

Imala je 29 godina. Bila je u sedmom mjesecu trudnoće, a porod se očekivao u studenome. Sa suprugom je živjela kao podstanar u karlovačkom naselju Banija i, nakon svega što je već prošla kao prognanica iz slunjskog kraja, očekivala je dijete i početak mirnijeg obiteljskog života.

Nije ga dočekala.

Manda Prašin ubijena je 10. rujna 1993. tijekom granatiranja Karlovca. Geler granate pogodio ju je u kralježnicu i usmrtio. U bolnici više nisu mogli spasiti ni njezino nerođeno dijete.

Više od tri desetljeća poslije ostala je ista bolna činjenica koju njezina obitelj ponavlja: za smrt Mande i djeteta koje je nosila nitko nije odgovarao.

Iz Slunja u progonstvo, pa u Karlovac

Manda je odrasla u Donjem Nikšiću u brojnoj i skromnoj obitelji Grdić. Bilo ih je osmero djece. Nakon rane smrti majke obitelj je ostala posebno povezana, a starija sestra Vera, koja se vratila iz Njemačke, preuzela je velik dio brige za mlađu braću i sestre.

Manda je radila u Slunju, najprije u ugostiteljstvu, a zatim u tekstilnom pogonu. Rat je prekinuo njihov dotadašnji život.

Nakon okupacije slunjskog područja obitelj je, kao i tisuće drugih Hrvata, morala napustiti svoj dom. Manda je preko Bosne stigla u Hrvatski Leskovac, a zatim u karlovački kraj. Jedno vrijeme živjela je sa sestrom Verom u Draganiću, gdje je upoznala budućeg supruga.

Ubrzo nakon vjenčanja preselili su u Karlovac.

U njihov život tada je stigla vijest kojoj se cijela obitelj radovala – Manda je ostala trudna.

Kobno prijepodne 10. rujna

Tog 10. rujna 1993. Mandin suprug bio je na ratištu.

Prema svjedočenju njezina brata Ivana Grdića, tijekom prijepodneva granatirani su civilni ciljevi u Karlovcu, među njima prognaničko naselje Gaza i područje na kojem je živjela njegova sestra.

Jedan od gelera pogodio je Mandu u kralježnicu.

Smrt je bila trenutačna.

Obitelj se još nadala da će liječnici uspjeti spasiti dijete koje je nosila.

Nisu mogli.

„Mislili smo da je spašeno bar dijete, no nažalost nije“, prisjetio se njezin brat Ivan.

Manda nije znala nosi li dječaka ili djevojčicu. Obitelji to nije ni bilo važno. Čekali su novo dijete, novo veselje nakon godina rata, progonstva i gubitaka.

Jedna granata prekinula je dva života.

Već jednom je tijelom zaštitila dijete

Sudbina je htjela da je Manda već na početku rata izbjegla smrt od granate.

Dok je još živjela u Donjem Nikšiću, tijekom jednog od napada išla je po vodu s djevojčicom iz obitelji. Kada je granata eksplodirala, Manda se bacila preko djeteta kako bi ga zaštitila vlastitim tijelom.

Geler joj je tada samo okrznuo prsluk.

Preživjela je.

Dvije godine poslije drugi geler nije promašio.

„Bila je tiha, mirna i blaga“

Obitelj Mandu nije zapamtila samo po tragediji.

Sestra Vera opisivala ju je kao povučenu, tihu i mirnu ženu, uvijek spremnu pomoći drugome. Ratno izbjeglištvo dvije je sestre još više povezalo. Zajedno su prolazile uzbune, neimaštinu i život bez vlastitoga doma.

Zato je i vijest da Manda očekuje dijete za obitelj značila nešto mnogo više od obične obiteljske sreće.

Nakon svega što su izgubili, stizao je novi život.

A onda je stigao 10. rujna.

392 civilne žrtve na karlovačkom području

Manda Prašin bila je samo jedna od brojnih civilnih žrtava karlovačkog područja.

Prema podacima koje izvor prenosi iz rada Martina Barića „Žrtve rata – demografski gubici Karlovačke županije u Domovinskom ratu 1991.–1995.“, na tom području stradala su 392 civila, među kojima 156 žena.

U popisima stradalih ponavljaju se strašni opisi: ubijeni u vlastitoj kući, spaljeni, stradali od granata, zarobljeni pa ubijeni, nestali nakon ulaska neprijateljskih snaga u sela.

Velik dio civilnih žrtava činili su ljudi koji nisu sudjelovali u borbama – starci, žene i djeca.

Ostao je mali anđeo na grobu

Manda Prašin pokopana je na groblju u Draganiću.

Na nadgrobnoj ploči nalaze se njezino ime te godina rođenja i smrti.

Uz nju stoji i kip maloga anđela.

Nije ondje slučajno.

On predstavlja dijete koje se trebalo roditi u studenome 1993., dijete kojemu obitelj nikada nije saznala spol i koje nije dobilo priliku ugledati svijet.

Tog 10. rujna ugašen je život 29-godišnje žene i život koji je nosila pod srcem.

Manda i njezino nerođeno dijete imaju grob i obitelj koja ih pamti. Ono što, prema svjedočanstvu obitelji, još uvijek nemaju jest odgovor na pitanje tko će za njihovu smrt odgovarati.

Prošle su 33 godine.

Zaborav ne može biti zamjena za pravdu.