25. LISTOPADA 1991. – STRUGAROV ULTIMATUM DUBROVNIKU: Razoružanje, odlazak dijela branitelja i nadzor JNA nad ulazima u Grad
Dokument je naslovljen kao prijedlog za normalizaciju života i sigurnost Dubrovnika. U njemu se tražilo predavanje oružja, odlazak dijela pripadnika ZNG-a i MUP-a te da JNA preuzme nadzor nad ulazima i izlazima iz grada

Vojni pritisak pred gradom
U listopadu 1991. Dubrovnik je bio pod opsadom, a JNA je napredovala prema gradu. Dana 25. listopada postrojbe 4. bojne 472. motorizirane brigade JNA izbile su na rub grada i zauzele Žarkovicu, položaj s kojega se otvarao neposredan pogled na Dubrovnik. U takvim okolnostima prijedlog za „normalizaciju života” nije stigao u grad kao razgovor ravnopravnih strana, nego uz snažan vojni pritisak. [1]
Početni dokument nosio je naslov „Predlozi za normalizaciju života u Dubrovniku i obezbeđenje sigurnosti grada Dubrovnika”. Arhivski navodi bilježe da je 25. listopada pod brojem 461-2 izdan dopis Komande 2. operativne grupe, potpisan imenom zapovjednika Pavla Strugara. Istoga je dana Centar za obavješćivanje općine Dubrovnik evidentirao dokument pod brojem 3474/91. [2]
Što je JNA tražila
Sadržaj prijedloga iznesen je na suđenju Slobodanu Miloševiću, kada je pred gradonačelnika Dubrovnika Peru Poljanića stavljen tekst s datumom 26. listopada, naslovljen kao dopuna poruci koja se trebala emitirati na Radio Dubrovniku. Poljanić je potvrdio da je za dokument znao u vrijeme kada je nastao. [3]
Prema tekstu pročitanom pred sudom, od Dubrovnika se tražilo:
predaja oružja koje se nalazilo na području grada, uz kontrolu predaje koju bi provodili JNA i Europska promatračka misija;
odlazak pripadnika ZNG-a i MUP-a Dubrovnik koji nisu imali regulirano prebivalište u Dubrovniku;
predaja stranih plaćenika diplomatskim predstavništvima njihovih država radi deportacije;
vraćanje službe unutarnjih poslova u ranije stanje i uklanjanje stranačkih obilježja s javnih mjesta;
jamstvo potpunog prekida vatre i sigurnosti građana, uz obvezu JNA da njezine oružane formacije ne ulaze u Dubrovnik;
uspostava nadzora JNA nad ulascima i izlascima iz grada te omogućavanje rada službi koje bi osiguravale komunalnu opskrbu.
Presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju potvrđuje da je tekst sadržavao jedanaest točaka i da je odgovor trebalo dostaviti do 27. listopada u 20 sati. U presudi se navodi da je prijedlog predviđao demilitarizaciju Dubrovnika uz sudjelovanje JNA i Europske promatračke misije, odlazak dijela hrvatskih snaga i uklanjanje stranačkih obilježja. [4]
„Normalizacija” pod nadzorom JNA
Naslov dokumenta govorio je o normalizaciji i sigurnosti. Njegovi su uvjeti, međutim, tražili razoružavanje grada, odlazak dijela hrvatskih branitelja i policajaca te predaju kontrole nad prometom prema Dubrovniku JNA. Premda se JNA obvezivala da njezine oružane formacije neće ulaziti u grad, trebala je nadzirati njegove ulaze i izlaze.
Poljanić je pred sudom rekao da dubrovački predstavnici takve uvjete nisu mogli prihvatiti jer bi oni značili predaju grada, ljudi i područja. Dokument je opisao kao „detaljniji ultimatum”. [3]
JNA je prijedlog predstavljala kao plan za normalizaciju, dok je Poljanić svjedočio o njegovu učinku na obranu grada. I sam Strugar je 28. listopada, prema presudi, u poruci upućenoj Bruxellesu tvrdio da plan od jedanaest točaka nije ultimatum Dubrovniku. [4]
Datum koji treba navesti
Početni Strugarov prijedlog potpisan je i evidentiran 25. listopada 1991. Tekst koji je Poljaniću predočen na suđenju nosio je datum 26. listopada, a presuda u predmetu Strugar upravo taj datum navodi za upućivanje dopisa predstavnicima Dubrovnika i Europske promatračke misije. Stoga je naslov članka s datumom 25. listopada 1991. utemeljen za početni prijedlog, uz objašnjenje da sudski spisi bilježe i dopunjenu, dan poslije datiranu verziju. [2][3][4]
Izvori
[1] ICTY, presuda u predmetu Tužitelj protiv Pavla Strugara, odlomak 46. FINAL draft 28 Jan 2005-2.doc
[2] Andrijana Perković Paloš, Vlada demokratskog jedinstva, doktorski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, 2018., str. 140, bilješka 863; bilješka navodi dokumente Komande 2. OG i Centra za obavješćivanje Dubrovnika od 25. listopada 1991. core.ac.uk
[3] ICTY, svjedočenje gradonačelnika Pera Poljanića u predmetu Tužitelj protiv Slobodana Miloševića, 18. prosinca 2002., str. 14466–14467. icty.org
[4] ICTY, presuda u predmetu Tužitelj protiv Pavla Strugara, odlomci 52–53 i bilješka 116; usp. i svjedočenje Miodraga Jokića, 14. travnja 2004., o dvjema verzijama dokumenta. IT-01-42-T-J-31-01-05-corr.doc
[5] UN-ova Komisija stručnjaka, The Battle of Dubrovnik and the Law of Armed Conflict, Annex XI.A, odjeljak o granatiranju u listopadu 1991.
Izvor:PHB











