Cvrtila upozorava na poteze Beograda: „Rat Srbije protiv Hrvatske nije prestao, samo se vodi drugim sredstvima“

Kriminalist i stručnjak za sigurnost Željko Cvrtila upozorio je da Hrvatska mora ozbiljnije pristupiti sigurnosnim i političkim potezima koji dolaze iz Srbije. Prema njegovoj ocjeni, prestanak oružanih sukoba iz Domovinskog rata nije značio i kraj neprijateljske politike prema Hrvatskoj, nego promjenu načina njezina djelovanja.

Gostujući u emisiji Studio 4 Hrvatske radiotelevizije u četvrtak, 22. listopada 2026., Cvrtila je govorio o odnosima Zagreba i Beograda, uhićenjima u Srbiji uoči parlamentarnih izbora te porukama koje srbijanske vlasti posljednjih dana upućuju Hrvatskoj.

Kako je izvijestio HRT, Cvrtila smatra da je hrvatska politika pokušavala smiriti odnose sa Srbijom, ali da se, prema njegovu mišljenju, takva nastojanja nisu susrela s odgovarajućim odgovorom Beograda.

Njegova je središnja poruka da Hrvatska mora prepoznati ne samo otvorene političke sukobe nego i manje vidljive oblike pritisaka koji mogu utjecati na sigurnost države i stabilnost društva.

Uhićenja u Srbiji i nove optužbe prema Hrvatskoj

Cvrtiline izjave dolaze nakon uhićenja više osoba u Srbiji zbog sumnje na pripremanje nereda i destabilizacije države uoči parlamentarnih izbora najavljenih za 25. listopada.

Prema informacijama koje su objavljene u Srbiji, među uhićenima su i dvojica hrvatskih državljana.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova navelo je da nema službene podatke o razlozima njihova uhićenja.

Cvrtila je taj slučaj komentirao u širem kontekstu odnosa dviju država. Smatra da se optužbe usmjerene prema Hrvatskoj uklapaju u obrazac ponašanja srbijanskih vlasti koji traje dulje vrijeme.

Prema njegovoj procjeni, Srbija u odnosima s Hrvatskom koristi političke, medijske i druge metode koje se mogu povezati s hibridnim djelovanjem.

„Rat Srbije protiv Hrvatske nije prestao“

Cvrtila smatra da srbijanska politika prema Hrvatskoj nije doživjela temeljitu promjenu nakon Domovinskog rata.

U razgovoru za HRT iznio je stajalište da Beograd i danas nastoji ostvarivati određene političke ciljeve, ali više ne prvenstveno vojnim sredstvima.

Takvo djelovanje, prema njegovoj ocjeni, usmjereno je na Hrvatsku, ali i na druge države u regiji.

Govoreći o međunarodnom položaju Srbije, ustvrdio je da Beograd istodobno razvija diplomatske odnose kojima uspijeva ublažiti ili izbjeći dio kritika zbog vlastite politike.

Cvrtila smatra da se upravo u tome nalazi jedan od problema za Hrvatsku: aktivnosti koje on ocjenjuje destabilizirajućima nisu uvijek lako prepoznatljive niti izazivaju odgovarajuću međunarodnu reakciju.

O Vučiću i politici iz devedesetih godina

Posebno se osvrnuo na srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Cvrtila smatra da Vučićeva sadašnja politika ima kontinuitet s političkim djelovanjem iz devedesetih godina, kada je bio povezan sa srpskom radikalnom političkom scenom.

Podsjetio je na njegove tadašnje istupe u Hrvatskoj i ustvrdio da se Vučić nije jasno odmaknuo od politike toga razdoblja.

Kritizirao je i sastav političkog, sigurnosnog i vojnog vrha Srbije, smatrajući da se u njemu zadržavaju ljudi i politički obrasci povezani s ranijim razdobljima.

Riječ je o Cvrtilinoj procjeni političkog kontinuiteta, koju je iznio komentirajući aktualne napetosti između Hrvatske i Srbije.

Zabrinutost zbog srbijanskog dalekometnog naoružanja

Govoreći o sigurnosnom stanju u regiji, Cvrtila je upozorio i na vojno jačanje Srbije.

Posebno je istaknuo nabavu dalekometnog naoružanja za koje smatra da ima napadačke sposobnosti.

Prema njegovu mišljenju, takva ulaganja otvaraju pitanja o stvarnim namjerama srbijanske obrambene politike, unatoč tvrdnjama Beograda da je riječ o jačanju obrambenih kapaciteta.

Cvrtila je pritom kritizirao i način na koji Srbija prikazuje vlastitu ulogu u ratovima devedesetih godina.

Smatra da nije došlo do dovoljno jasnog suočavanja s odgovornošću za tadašnje događaje te da se u međunarodnim odnosima Srbija nastoji predstavljati kao žrtva.

Osvrnuo se i na diplomatsko lobiranje, tvrdeći da srbijanske vlasti ulažu znatan napor u izgradnju međunarodne potpore za svoja stajališta.

O napadima na Tonina Piculu i srbijanskim medijima

Cvrtila je komentirao i napade dijela srbijanskih medija na hrvatskog europarlamentarca Tonina Piculu, kojega su pojedini mediji nazivali ustašom.

Takve napade povezuje s načinom funkcioniranja političkog i medijskog prostora u Srbiji.

Prema njegovoj ocjeni, vlast Aleksandra Vučića ima izrazito snažan utjecaj na medije i javno predstavljanje političkih događaja.

Cvrtila smatra da bi takvi primjeri trebali potaknuti i dio hrvatske političke javnosti da drukčije procjenjuje politiku Beograda.

Posebno je kritizirao političare koji, prema njegovu mišljenju, nedovoljno prepoznaju razliku između legitimne suradnje sa Srbijom i postupaka koje smatra neprijateljskima prema Hrvatskoj.

Spomenuo Ratka Mladića i patrijarha Porfirija

Tijekom razgovora Cvrtila se osvrnuo i na sprovod Ratka Mladića te sudjelovanje patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija u vjerskom obredu.

Smatra da je riječ o događaju koji bi trebao potaknuti dodatnu raspravu o odnosu srbijanskog društva prema ratnim zločinima i nasljeđu devedesetih godina.

U tom je kontekstu ponovno kritizirao dio hrvatske političke scene, za koji smatra da nedovoljno razumije političke i sigurnosne poruke takvih događaja.

Njegove primjedbe odnosile su se i na odnos prema srbijanskoj politici tijekom procesa europskih integracija.

„Cilj je podijeliti i cijepati društvo“

Jedan od glavnih dijelova Cvrtilina istupa odnosio se na tvrdnju da hibridno djelovanje ne mora biti usmjereno samo na državne institucije.

Prema njegovoj ocjeni, ono može uključivati pokušaje poticanja društvenih sukoba, produbljivanja političkih razlika i stvaranja nepovjerenja među građanima.

Upozorio je da se takve aktivnosti često teško prepoznaju jer nisu povezane s otvorenim vojnim prijetnjama.

Cvrtila smatra da Hrvatska ne bi smjela čekati pojavu izravne opasnosti kako bi počela ozbiljnije razmatrati sigurnosne izazove.

Govoreći o društvenim i političkim odnosima, spomenuo je i nedavne događaje povezane s navijačkim skupinama Hajduka i Rijeke, odnosno Torcidom i Armadom.

Osvrnuo se i na pojedine kulturne programe i predstave koje su izazivale javne polemike.

Prema njegovu mišljenju, takve događaje treba promatrati u širem političkom kontekstu jer smatra da neki od njih mogu pridonositi stvaranju podjela u Hrvatskoj.

Pritom je iznio tvrdnju da je riječ o sustavnom djelovanju velikosrpske politike. U razgovoru nisu predstavljeni dokazi kojima bi se za svaki od spomenutih događaja potvrdila organizacijska povezanost s državnim institucijama Srbije.

Kritizirao financiranje pojedinih aktivnosti iz hrvatskog proračuna

Cvrtila je uputio kritike i na način na koji hrvatska država financira određene aktivnosti i organizacije.

Posebno je spomenuo sredstva koja se izdvajaju za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Ustvrdio je da bi Hrvatska trebala ozbiljnije provjeravati mogu li se sredstva iz državnog proračuna koristiti za djelovanje koje nije u njezinu interesu.

Takvu je situaciju usporedio s obavještajnim djelovanjem koje financira država prema kojoj je ono, kako tvrdi, usmjereno.

Spomenuo je i slučaj osobe za koju je ustvrdio da je izazvala požar tijekom turističke sezone, a istodobno primila više od 200 tisuća eura državnih poticaja.

U HRT-ovu izvještaju nisu navedeni identitet te osobe ni dokumenti kojima bi se ta tvrdnja mogla zasebno provjeriti.

Otvorio pitanje položaja nacionalnih manjina

Na kraju razgovora Cvrtila se osvrnuo na položaj nacionalnih manjina i njihovu ulogu u odnosima Hrvatske sa susjednim državama.

Smatra da bi trebalo preispitati određene političke i ustavne pristupe tom pitanju.

Postavio je pitanje pridonose li postojeći modeli uvijek povezivanju različitih naroda ili u pojedinim okolnostima mogu postati povodom političkih prijepora.

Njegovo završno upozorenje bilo je usmjereno na potrebu promjene načina na koji hrvatska politika i javnost prepoznaju sigurnosne izazove.

Prema Cvrtilinoj ocjeni, Hrvatska bi trebala više pozornosti posvetiti manje vidljivim političkim i obavještajnim aktivnostima koje smatra prijetnjom nacionalnoj sigurnosti.

Njegov istup za HRT tako je otvorio pitanja odnosa sa Srbijom, regionalnog naoružavanja, utjecaja političke retorike i sposobnosti hrvatskih institucija da odgovore na suvremene sigurnosne izazove.