Sedmorica osuđenih za zločine nad 118 civila: samo je Borislav Đukić dostupan Hrvatskoj

Županijski sud u Splitu 29. srpnja 2026. nepravomoćno je osudio Borislava Đukića i još šestoricu nekadašnjih zapovjednika srpskih snaga i dužnosnika Sekretarijata unutarnjih poslova u Kninu na ukupno 94 godine zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom na širem šibenskom području.

Borislav Đukić, Jovan Grubić, Milan, odnosno prema dijelu sudske dokumentacije Milorad Radić, te Petar Andrić osuđeni su na po 16 godina zatvora. Vladimir Davidović, Ilija Prijić i Slobodan Vujko dobili su po deset godina.

Đukić je jedini od sedmorice dostupan hrvatskom pravosuđu. Ostaloj šestorici suđeno je u odsutnosti. Postupak protiv prvotno osmog optuženika Dragana Harambašića obustavljen je nakon njegove smrti.

Zločini od kolovoza 1991. do početka Oluje

Postupak se odnosio na događaje od kolovoza 1991. do 4. kolovoza 1995. na području Šibenika, Skradina, Vodica, Drniša, Promine, Ružića i brojnih okupiranih sela šibenskog i drniškog zaleđa.

Prema optužbi i prvostupanjskoj presudi, zapovjednici su izdavali ili provodili zapovijedi za neselektivne topničke i pješačke napade na civilna naselja. Nakon okupacije, njihove su postrojbe nastavile napadati područja pod hrvatskim nadzorom, dok su preostali Hrvati i drugi nesrbi bili izloženi ubojstvima, premlaćivanjima, mučenju, nezakonitom zatvaranju, silovanjima, pljački, protjerivanju i uništavanju imovine.

Sud je utvrdio da je ubijeno 118 civila, silovano pet žena, dok je nad još sedam žena pokušano silovanje. Uništeno je ili oštećeno nekoliko tisuća stambenih, gospodarskih, vjerskih i kulturnih objekata. S okupiranog područja protjerana je velika većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva.

Predsjednik sudskog vijeća Zoran Ivanišević razlikovao je dvije razine odgovornosti. Đukić, Grubić, Radić i Andrić proglašeni su krivima zbog aktivnog zapovijedanja, sudjelovanja i izdavanja zapovijedi za napade, dok su Davidović, Prijić i Vujko osuđeni jer kao nadređeni nisu spriječili ni procesuirali zločine svojih podređenih.

Tko su nepravomoćno osuđeni?

Borislav Đukić – 16 godina zatvora

Borislav Đukić bio je pukovnik JNA i zapovjednik 221. motorizirane brigade 9. kninskog korpusa. Poslije je obnašao i visoke dužnosti u Srpskoj vojsci Krajine, među ostalim dužnost zamjenika zapovjednika Glavnog štaba.

U ovom predmetu osuđen je jer je tijekom kolovoza i rujna 1991. izdavao zapovijedi za neselektivne topničke i pješačke napade na Tribunj, Skradin, Vodice, Drniš te naselja na području Promine i Ružića. Sud je zaključio da nije bio mirovni posrednik, kako je tvrdio u obrani, nego zapovjednik koji je aktivno upravljao djelovanjem postrojbe.

Sud nije prihvatio njegovu obranu da Šibenik nije bio granatiran niti tvrdnju da JNA nije kontrolirala i naoružavala srpske teritorijalne i paravojne postrojbe.

Đukić je 2015. uhićen u Tivtu u Crnoj Gori, a 2016. izručen je Hrvatskoj. Nalazi se u zatvoru u Splitu, poznatom kao Bilice, te je jedini od sedmorice nad kojim hrvatsko pravosuđe ima neposrednu kontrolu.

Njegov pritvor i ranija izručenja prvotno su bili povezani s odvojenim predmetom pokušaja rušenja brane Peruća u siječnju 1993. U tom je postupku 2024. ponovno nepravomoćno osuđen na deset godina zatvora. Presuda za zločine na šibenskom području pravno je odvojena od slučaja Peruća.

Jovan Grubić – 16 godina zatvora

Jovan Grubić bio je potpukovnik bivše JNA i jedan od zapovjednika postrojbi koje su djelovale na okupiranom šibenskom i drniškom području. Ratni dokumenti iz 1992. navode ga kao zapovjednika 221. motorizirane brigade nakon razdoblja Đukićeva zapovijedanja.

Nepravomoćno je osuđen zbog aktivnog zapovijedanja postrojbama, izdavanja zapovijedi za topničke i pješačke napade na civilne ciljeve te odgovornosti za postupanje njemu podređenih snaga.

Sud ga je svrstao u skupinu četvorice zapovjednika koji nisu osuđeni samo zbog propusta u sprječavanju zločina, nego zbog aktivnog sudjelovanja i zapovijedanja napadima.

Grubiću je suđeno u odsutnosti. U javno dostupnim službenim objavama uz presudu nije navedeno u kojoj se državi trenutačno nalazi. Nije objavljena ni potvrda postoji li protiv njega zasebna aktivna Interpolova tjeralica ili aktualni zahtjev za izručenje.

Milan ili Milorad Radić – 16 godina zatvora

U većini medijskih izvještaja s objave presude optuženik je naveden kao Milan Radić. Međutim, u izvješću Documente o praćenju suđenja i u ranijim izvještajima s početka postupka navodi se kao Milorad Radić, nekadašnji pukovnik i načelnik stožera Dalmatinskog korpusa Srpske vojske Krajine.

Zbog te razlike u javno dostupnim izvorima, prije konačnog arhivskog evidentiranja nužno je provjeriti pisani otpravak presude ili izvornu optužnicu.

Radić je osuđen na 16 godina zatvora zbog aktivnog zapovijedanja postrojbama i izdavanja zapovijedi za napade na civilna naselja. Prema presudi, pripadao je zapovjednom krugu koji je neposredno upravljao vojnim djelovanjem, a ne samo propustio kazniti počinitelje.

Suđeno mu je u odsutnosti. Hrvatski sud i državno odvjetništvo u objavljenim informacijama nisu naveli njegovo današnje prebivalište, državljanstvo, postojanje aktivne međunarodne tjeralice ni podatak je li od neke države zatraženo izručenje.

Petar Andrić – 16 godina zatvora

Petar Andrić bio je pukovnik i zapovjednik jedne od vojnih postrojbi srpskih snaga koje su tijekom rata djelovale na širem području sjeverne Dalmacije.

Osuđen je zbog aktivnog izdavanja zapovijedi i zapovijedanja napadima tijekom kojih su gađani civilni ciljevi, ubijani i zlostavljani civili te uništavana naselja, crkve, gospodarski objekti i kulturna dobra.

Kao i Đukić, Grubić i Radić, Andrić je dobio kaznu od 16 godina jer je sud njegovu odgovornost ocijenio neposrednom i aktivnom.

Andriću je suđeno u odsutnosti. Njegova današnja lokacija nije navedena u javno objavljenim podacima s objave presude. Nije službeno objavljeno postoji li protiv njega aktivna međunarodna tjeralica ili postupak izručenja.

Vladimir Davidović – 10 godina zatvora

Vladimir Davidović bio je pukovnik bivše JNA, a prema izvještajima sa suđenja zapovijedao je 75. motoriziranom, odnosno u pojedinim izvještajima 75. mehaniziranom brigadom te posebnom jedinicom milicije u sustavu takozvane SAO Krajine.

Osuđen je na deset godina zatvora zbog zapovjedne odgovornosti i nečinjenja. Sud je zaključio da je znao za zločine svojih podređenih, ali ih nije spriječio, zaustavio, prijavio ni kazneno procesuirao.

Davidoviću je suđeno u odsutnosti. U drugom, nepovezanom predmetu koji se odnosio na događaje u Varaždinu 1991. bio je ranije optužen, ali je u obnovljenom postupku 2021. oslobođen zbog nedostatka dokaza. Ta oslobađajuća odluka nema veze s ovom novom nepravomoćnom presudom za zločine na šibenskom području.

Njegova sadašnja država boravka i status moguće međunarodne tjeralice nisu javno potvrđeni uz splitsku presudu.

Ilija Prijić – 10 godina zatvora

Ilija Prijić bio je jedan od sekretara Sekretarijata unutarnjih poslova u Kninu, odnosno čelnih ljudi policijske strukture na okupiranom području.

Sud ga je osudio jer kao policijski nadređeni nije spriječio ni procesuirao zločine koje su činili njemu podređeni pripadnici milicije i drugih srpskih snaga. Poseban dio optužbe odnosio se na nezakonita zatvaranja i zlostavljanja civila u prostorijama kninskog SUP-a.

Prema sudskom obrazloženju, u zatvorskim prostorima nisu evidentirani pripadnici srpskih snaga kažnjeni zbog zločina nad Hrvatima, dok su hrvatski civili zatvarani, ispitivani i zlostavljani.

Prijiću je suđeno u odsutnosti. Njegova današnja lokacija nije službeno objavljena. U dostupnim izvještajima nema potvrđenog podatka o konkretnoj međunarodnoj tjeralici ili aktualnom zahtjevu za izručenje.

Slobodan Vujko – 10 godina zatvora

Slobodan Vujko također je bio sekretar, odnosno čelni dužnosnik SUP-a Knin tijekom dijela razdoblja obuhvaćenog optužnicom.

Osuđen je na deset godina zatvora zbog toga što nije spriječio, istražio niti procesuirao zločine pripadnika policijskih i drugih njemu podređenih struktura. Sud ga je svrstao među optuženike odgovorne zbog nečinjenja, odnosno svjesnog propuštanja obveze zaštite civila i kažnjavanja počinitelja.

Vujku se sudilo u odsutnosti. Ni za njega u službeno prenesenim podacima nije navedeno gdje danas živi, posjeduje li državljanstvo Srbije ili neke druge države te je li protiv njega aktivirana međunarodna tjeralica ili zahtjev za izručenje.

Gdje su šestorica osuđenih u odsutnosti?

To je pitanje na koje, unatoč višegodišnjem postupku, javnost nakon objave presude nije dobila potpun odgovor.

Potvrđeno je samo da su Grubić, Radić, Andrić, Davidović, Prijić i Vujko bili nedostupni hrvatskom pravosuđu te da im je zato suđeno u odsutnosti. Iz toga se ne može automatski zaključiti da se svi nalaze u Srbiji niti da protiv svakoga postoji aktivna međunarodna tjeralica.

Za pouzdanu tvrdnju potrebno je dobiti službene odgovore Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa, DORH-a ili Županijskog suda u Splitu o tome:

– je li za svakim od osuđenika raspisana nacionalna ili međunarodna tjeralica
– jesu li uneseni u Interpolove evidencije
– zna li Hrvatska njihovu državu boravka
– jesu li upućeni zahtjevi za izručenje
– je li neka država zahtjev odbila
– imaju li hrvatsko, srbijansko ili dvojno državljanstvo.

Dok ti odgovori ne budu objavljeni, bilo bi neodgovorno navoditi njihove današnje države boravka kao potvrđenu činjenicu.

Zašto je presuda nepravomoćna?

Presuda je nepravomoćna zato što prvostupanjski kazneni postupak nije završen pravomoćnom odlukom višeg suda.

Nakon što stranke prime pisani i obrazloženi otpravak presude, obrana i državno odvjetništvo imaju pravo podnijeti žalbe. Obrana Borislava Đukića već je nakon objave presude najavila osporavanje odluke.

Njegov odvjetnik Željko Ostoja tvrdi da odgovornost svakoga optuženika nije dovoljno individualizirana, da dio dokaza nije pravilno izveden te da nisu primijenjeni standardi zapovjedne odgovornosti razvijeni u međunarodnom kaznenom pravu. To su tvrdnje obrane, a ne utvrđene činjenice.

O žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova u kaznenim predmetima u pravilu odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Drugostupanjski sud može:

– potvrditi prvostupanjsku presudu
– preinačiti odluku o krivnji ili kazni
– djelomično ukinuti presudu
– ukinuti cijelu presudu i vratiti predmet na ponovno suđenje.

Tek nakon odluke drugostupanjskog suda, pod uvjetima propisanim zakonom, presuda može postati pravomoćna i izvršna.

Što presuda znači za šestoricu nedostupnih?

Dok presuda nije pravomoćna, izrečene kazne ne mogu se izvršavati kao konačne kazne zatvora.

Čak i ako Visoki kazneni sud potvrdi presudu, kazne protiv šestorice osuđenih u odsutnosti neće se moći stvarno izvršiti dok ne budu uhićeni, izručeni Hrvatskoj ili dok država u kojoj se nalaze ne prihvati izvršenje hrvatske presude.

Pravomoćna kazna zatvora u Hrvatskoj upućuje se na izvršenje tek nakon što odluka postane pravomoćna i izvršna.

Osobe osuđene u odsutnosti, ako postanu dostupne hrvatskom pravosuđu, pod zakonskim uvjetima mogu tražiti obnovu postupka i novo suđenje u svojoj nazočnosti. To ne znači automatsko ukidanje presude, nego otvaranje postupka u kojem bi im se omogućilo neposredno sudjelovanje u obrani.

Jedanaest godina postupaka, a pravda još nije završena

Optužnica za zločine na šibenskom području podignuta je 2016. nakon opsežne istrage, ispitivanja stotina svjedoka i prikupljanja tisuća dokumenata. Glavna rasprava započela je 2023., a prvostupanjska presuda objavljena je tek 29. srpnja 2026.

Za obitelji 118 ubijenih civila presuda predstavlja važno sudsko priznanje razmjera zločina. Međutim, ona još nije pravomoćna, a šestorica od sedmorice osuđenih nisu u hrvatskom zatvoru niti su dostupna hrvatskim sudovima.

Zbog toga ovaj predmet ponovno otvara temeljno pitanje hrvatskog procesuiranja ratnih zločina: koliko vrijedi presuda ako većina osuđenih ostane izvan dosega države koja ju je donijela?

Pregled kazni i statusa

Borislav Đukić – 16 godina – zapovjednik 221. motorizirane brigade 9. korpusa JNA – nalazi se u zatvoru u Splitu i dostupan je hrvatskom pravosuđu.

Jovan Grubić – 16 godina – zapovjednik vojnih postrojbi i 221. motorizirane brigade – osuđen u odsutnosti; današnja država boravka i status tjeralice nisu javno potvrđeni.

Milan/Milorad Radić – 16 godina – pukovnik i zapovjedni časnik krajinskih snaga – osuđen u odsutnosti; današnja država boravka i status tjeralice nisu javno potvrđeni.

Petar Andrić – 16 godina – pukovnik i zapovjednik vojnih postrojbi – osuđen u odsutnosti; današnja država boravka i status tjeralice nisu javno potvrđeni.

Vladimir Davidović – 10 godina – zapovjednik brigade i posebnih policijskih snaga – osuđen u odsutnosti; današnja država boravka i status tjeralice nisu javno potvrđeni.

Ilija Prijić – 10 godina – sekretar SUP-a Knin – osuđen u odsutnosti; današnja država boravka i status tjeralice nisu javno potvrđeni.

Slobodan Vujko – 10 godina – sekretar SUP-a Knin – osuđen u odsutnosti; današnja država boravka i status tjeralice nisu javno potvrđeni.

Napomena uredništva: Sve osobe obuhvaćene tekstom smatraju se nepravomoćno osuđenima dok odluka ne postane pravomoćna.

Izvori: Županijski sud u Splitu i izvještaji s objave presude; Županijsko državno odvjetništvo u Splitu; Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću; Zakon o kaznenom postupku; Zakon o izvršavanju kazne zatvora; izvještaji sa suđenja objavljeni 2023. i 2026. godine.