RASPRODAN KONCERT U NIŠU, ALI BEZ I JEDNE RIJEČI O HRVATSKIM LOGORAŠIMA: Jakove, znaš li u kakav grad dolaziš?

Za organizatore je to poslovni uspjeh. Za publiku večer zabave. Ali za hrvatske logoraše Niš je mjesto stradanja.

Važno je naglasiti: Hala Čair nije bila logor. Logor se nalazio u kazneno-popravnom domu i zatvoru u Nišu, gdje je prema podacima Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora bilo zatočeno oko 500 hrvatskih branitelja i civila.

Prva skupina zatočenika, među kojima su bili branitelji Mitnice, dovedena je 18. studenoga 1991., na dan pada Vukovara. Nakon rasformiranja logora u Stajićevu, u Niš je prebačeno još približno 300 logoraša. Logor je rasformiran 26. veljače 1992., a preostali zatočenici odvedeni su u Sremsku Mitrovicu.

Preživjeli su svjedočili o svakodnevnom batinanju, ponižavanju, prisilnom držanju s rukama na leđima i glavom spuštenom prema podu, kao i o tzv. „hlađenju“ u hladnim, negrijanim samicama. Zatočenici su premlaćivani tijekom prozivki, ispitivanja i običnog odlaska na objed. Mnogi su iz logora izašli s trajnim fizičkim i psihičkim posljedicama.

A danas u taj isti grad dolazi hrvatski pjevač iz Vinkovaca.

U službenoj najavi koncerta govori se o „emociji“, „energiji“, „vrhunskoj atmosferi“ i „nezaboravnom provodu“. O hrvatskim logorašima, njihovoj patnji i žrtvi – nema ni riječi.

Ne traži se od Jakova Jozinovića politički govor. Ne traži se zabrana koncerta. Ne traži se da odbije nastup. Ali zar je doista previše očekivati barem jednu rečenicu poštovanja prema hrvatskim braniteljima i civilima koji su u tom gradu bili zatočeni, mučeni i ponižavani?

Jedna posveta. Jedna poruka. Jedna pjesma posvećena preživjelima i onima koji su nakon logora ostali živjeti s posljedicama.

Jakov Jozinović nije bilo koji strani izvođač. On je Hrvat iz Vinkovaca – grada koji je tijekom Domovinskog rata bio na prvoj crti, grada koji je znao što znače granate, pogibije, nestanci i logori.

Zato javnost ima pravo pitati:

Jakove, znaš li što je bio logor Niš? Znaš li kroz što su prošli hrvatski logoraši? Ili je Niš za tebe samo još jedno tržište, a hrvatske žrtve postaju nevažne čim se rasprodaju ulaznice?

Glazba može povezivati ljude. Ali pravo povezivanje ne počinje zaboravom. Počinje istinom i poštovanjem prema žrtvama.

Video-svjedočanstvo o zatočenju i logoru Niš