BIRATI ILI NE BIRATI ? PITANJE JE SAD.....
Gdje sam bio ne pitaj me...
Bio sam gdje život vrijedi jedan srca otkucaj.
Od svoje 18-e do svoje 24-e ovo je meni i nama je bila blagavaonica i učionica i spavaonica.
Bilo nam je ovo i studentska soba i prvo radno mjesto. Ovdje sam polagao najteže ispite, izvršavalo se najteže poslove teoretske i praktične zadane nam zadaće.
Na ovom mom prvom radnom mjestu primio sam i prvu plaću u ondašnjim HRDima, protuvrijednost nekih 100 Maraka.
Stvarno je bila velika plaća, desetina konobarske onoga vremena. A nismo je ni očekivali, niti smo je tražili.
Danas eto čujem kako jedan mjesec rada u ovom mom i našem ondašnjem uredu biva nagrađen sa 3 eura po mjesecu rada, djelovanja i ratovanja.
Neka Vam ih, neka budu za lijek onima koji su službu Domovini odbili i/ili od te službe pobjegli....
Na ovom sam mjestu krv, znoj, suze propišao, na ovom mjestu na kojem sam svoj prvi u životu ugovor o ra(t)dnim uvjetima i obvezama potpisao i to sa nepunih 19. godina starosti. A danas nas pitaju jeste li Vi išta u životu radili?
Veliku su plaću u tim ugovorima onomad obećavali, oni koji su bojište izbjegavali. Velike benificije i materijalna dobra, a nas to puno nije zanimalo, mi smo bili mladi i zeleni, baš zeleni kao i ti prevarantski od političara nuđeni, pa kasnije povučeni "zeleni" ugovori.
Morali su nam nečim zamazati oči dok su domovinu iza naših leđa opljačkali, osiromašili i rasprodali.
Neka ih, i neka im. Nismo mi bili tamo gdje je trebalo biti radi novca.
Ali prisegnuli jesmo, ne njima, ne političarima. Prisegnuli smo Domovini i narodu. Po cijenu života učiniti sve da obranimo i sačuvamo to dvoje. Narod i Domovinu.
A u miru uz mnoge moje prijatelje i suborce odgulilo se još više od desetljeća obuka, vježbi, školovanja, stražarenja, taktičkih i operativnih provjeravanja i razno raznih vojnih vještina i znanja.
I onda na kraju neki danas kažu, šta vi znate? Što vi možete ponuditi bolje? Koje su vaše reference ? Koje su vaše predispozicije za rad u civilnoj sferi, ne daj Bože u politici...?
E pa u svakom slučaju imamo poseban set znanja i vještina koje i dan danas nadograđujemo i brusimo kako bismo i dalje mogli služiti Domovini.
Svakako da bismo to učinili daleko bolje od ovih dezertera koji nam Domovinu već desetljećima vode.
Činili smo to uspješno u daleko težim i složenijim situacijama i vremenima. Na kraju krajeva i državni vrh koji je stvarao modernu Hrvatsku državu 90-tih bili su prije svega vojnici. Ne mislim tu samo na dr. Tuđmana ili Bobetka, nego i na Miru Barešića, Daidžu, Gotovinu, i druge....
Vojnici pronalaze rješenja, vojnici izvršavaju obećano. Ne odustaju, ne traže lakši put i zasigurno ne stavljaju sebe ispred Domovine i naroda kako to čine profesionalni Političari. Što se dade vidjeti svakodnevno...
Razmislite....
Naša vojnička prisega Domovini i narodu nije prestala našim razvojačenjem i umirovljenjem. Ona prestaje samo onda kad nas živima ne bude...
Naša je jedina mana uz to što znamo što je bilo, i što smo za razliku od njih bili tu kad je trebalo a ponajviše to što smo
BOGU VJERNI i ZA DOM SPREMNI !
To nam je ponajveća mana kažu Crveno-Plavi Drugovi iz komiteta i njihovi potomci....Zato nas ocrnjuju, blate, difamiraju.
Bilo kako bilo na Vama je dobri moji Hrvatice i Hrvati....Vi odlučujete. Vi birate. One koji će Vam služiti ili one koji će vas kao i dosad lagati, krasti i varati...
U to ime moji Desni BOGU VJERNI i ZA DOM SPREMNI koji dijelite ovo promišljanje podijelite i ovu objavu. To je jedina podiela koja je na korist Hrvatskoj i Hrvatima....Hvala od srca.
U ime
Hrvatskog Vojničkog Reda
ČUVARI DOMOVINE
emeritus miles
Izvor:Mario Maks Slaviček
