KOLUMNE

Zajedništvo branitelja i hrvatskog naroda u Domovinskom ratu

Kad se danas govori o Domovinskom ratu, najčešće se govori o hrvatskim braniteljima, bitkama, poginulima i pobjedi. Ipak, iza svega toga stajalo je nešto bez čega ta pobjeda ne bi bila moguća – zajedništvo hrvatskog naroda, piše . Damir Buljević u svojoj kolumni na portalu Narodno.hr.

Zajedništvo branitelja i hrvatskog naroda u Domovinskom ratu
Foto: ILUSTRACIJA/AI/FAD

Godine 1991. nismo imali bogatu državu, veliku vojsku ni sigurnu budućnost. Imali smo ljude koji su vjerovali da Hrvatska vrijedi žrtve.

Bio sam jedan od njih.

Sjećam se početka Domovinskog rata i stvaranja Hrvatske policije i Hrvatske vojske. U njima su bili mladi ljudi, mnogi u najljepšim godinama života, spremni stati u obranu svojih gradova, svojih obitelji i svoje zemlje. Nismo tada razmišljali o tome tko je branitelj, a tko civil. Osjećali smo snažnu podršku ljudi oko sebe i znali smo zašto smo ondje.

Branitelji nisu bili sami.

Iza njih je stajao narod.

Dok su jedni bili na položajima, drugi su radili u tvornicama, proizvodili hranu, održavali vodovod, grijanje i električnu mrežu. Liječnici i medicinske sestre brinuli su o ranjenima. Vatrogasci su gasili požare nakon eksplozija. Civilne službe zbrinjavale su ranjene i nemoćne. Ljudi su se brinuli za svoje susjede i obitelji.

Sjećam se i sasvim običnih stvari. Ljudi su samoinicijativno donosili kruh i kolače koje su sami ispekli. Nije ih trebalo posebno pozivati. Vidjeli su potrebe ljudi oko sebe i reagirali.

Takvo zajedništvo nije nastalo preko noći. Gradilo se iz osjećaja da je tuđa nevolja i naša nevolja.

Zato danas često razmišljam koliko se naše društvo promijenilo.

Nekada je bilo gotovo nezamislivo da stariji čovjek u zgradi ili ulici ostane bez ogrjeva, a da susjedi to ne primijete. Ako bi se netko razbolio ili našao u nevolji, ljudi su se uključivali. Danas se dogodi da čovjek padne na ulici, a prvi potez bude vađenje mobitela i snimanje. Umjesto pomoći, nastane snimka.

Ne tvrdim da su ljudi danas bezosjećajni. I danas postoje brojni dobri ljudi koji pomažu drugima. Ali izgubili smo dio one spontane brige za čovjeka pokraj sebe.

Promijenile su se i vrijednosti. Danas novac često zauzima mjesto koje je nekada imao čovjek. Godine 1991. čast je imala veliku vrijednost. Ljudi su bili spremni odreći se mnogo toga kako bi pomogli drugome.

Branitelji su osjećali to povjerenje.

Znali smo da ljudi vjeruju u nas. Nisu nas gledali kao teret društva. Nisu nas nazivali parazitima. Nisu svakoga tko je nosio hrvatsku odoru promatrali kroz sumnju.

Naravno, bilo je i zlouporaba. Bilo je pogodovanja i ljudi koji su ostvarili nešto što nisu trebali ostvariti. To treba priznati. Ali ne možemo zbog pojedinaca stvarati sliku o stotinama tisuća ljudi koji su u najtežim godinama hrvatske povijesti branili svoju zemlju.

I sami branitelji moraju biti svjesni svoje odgovornosti.

Branitelj danas treba biti primjer ponašanja, rada i odnosa prema drugome čovjeku, kao što je to bio kada je bio na braniku obrane Hrvatske. Branitelji imaju pravo reagirati na nepravdu. Imaju pravo kritizirati politiku i političare. Ali ne trebaju biti destruktivni niti rušiti institucije države.

Država i trenutna politika nisu isto.

Političari dolaze i odlaze. Vlade se mijenjaju. Hrvatska ostaje.

Ostaju i vrijednosti zbog kojih smo 1991. krenuli u obranu svoje zemlje.

Zato vjerujem da zajedništvo ne znači da svi moramo isto misliti. Hrvatska treba poštovati svoje različitosti i posebnosti. Ljudi imaju različite političke stavove, životne priče i poglede na društvo. Ali uz različitosti moramo imati međusobno poštovanje, kao i poštovanje prema hrvatskoj kulturi, vjeri i tradiciji.

Godine 1991. imali smo nešto što nam danas ponovno treba: zajednički cilj.

Tada smo željeli slobodnu Hrvatsku.

Danas bi naš zajednički cilj trebao biti stvaranje demokratskog, poštenog i gospodarski snažnog društva u kojem čovjek ima dostojanstven život. Trebamo društvo u kojem se cijeni rad, znanje, poštenje i odgovornost. Trebamo državu iz koje mladi ljudi neće odlaziti zato što ne vide svoju budućnost.

To nije posao samo političara.

To je odgovornost svih nas.

Posebno mi je važno što će o Domovinskom ratu misliti generacije koje dolaze. Djeca i unuci nisu krivi ni zaslužni za ono što se događalo tijekom rata. Oni imaju pravo živjeti slobodno.

Ne trebamo ih učiti da mrze.

Trebamo ih učiti da pamte.

Treba im ispričati kako je bilo. Treba im reći da su nekada ovdje živjeli mladi ljudi njihovih godina koji su svoje živote stavili ispred vlastite sigurnosti kako bi Hrvatska bila slobodna. Treba im objasniti da sloboda koju danas imaju nije pala s neba.

A onda im treba reći još nešto.

Danas Hrvatsku ne moraju braniti puškom.

Danas je trebaju braniti znanjem, poštenjem, radom i odgovornošću. Trebaju je graditi.

Kada se sjetim Domovinskog rata, ne sjećam se samo položaja, oružja i opasnosti. Sjećam se ljudi. Sjećam se kako su nas nakon povratka s položaja dočekivale supruge i majke. Sjećam se svoje supruge. Sjećam se brige i molitvi svoje majke da se iz rata vratim živ i zdrav.

I tada čovjek shvati da je rat bio puno veći od onoga što se događalo na bojištu.

Iza svakog branitelja bila je obitelj.

Iza svakog ranjenika bio je netko tko je čekao.

Iza svake poginule osobe ostala je obitelj koja je morala nastaviti živjeti.

Zato danas, kada govorim o zajedništvu, ne govorim o povratku u ratno vrijeme. Ne želim da mladi čovjek nakon ove priče pomisli da treba otići u rat.

Želim suprotno.

Želim da poželi biti bolji čovjek.

Da čuva svoju obitelj. Da pomogne susjedu. Da poštuje čovjeka koji misli drugačije. Da cijeni slobodu. Da uči. Da radi. Da gradi svoju Hrvatsku.

Mi smo 1991. sanjali slobodnu Hrvatsku.

Danas je naša odgovornost učiniti je poštenijom, sigurnijom i boljom za život.

Ako bih iz 1991. godine u današnju Hrvatsku mogao prenijeti samo jednu vrijednost, ne bih prenio oružje, ratne zastave ni ratnu retoriku.

Prenio bih nesebičnost.

Jer kada čovjek prestane misliti samo na sebe i počne brinuti o čovjeku pokraj sebe, tada ponovno počinje nastajati ono zajedništvo koje nas je 1991. održalo.

Odgajajmo svoju djecu u ljubavi prema domovini.

Brinimo jedni za druge kao što smo brinuli tijekom Domovinskog rata.

Jer Hrvatsku nismo stvorili zato da pripada samo jednoj generaciji.

Stvorili smo je da u njoj slobodno žive i buduće generacije.

Ovaj tekst je autorska kolumna. Stavovi izneseni u kolumni osobni su stavovi autora i ne moraju odražavati stavove uredništva Portala hrvatskih branitelja. Kolumna je objavljena u svrhu razmišljanja, poticanja javne i argumentirane rasprave.

Izvor:Narodno.hr

Više iz kategorije: KOLUMNE

DRAGA DJECO, ŠTRAJK MOŽE PRIČEKATI: DANAS SE PAMTE VUKOVAR I OVČARA

DRAGA DJECO, ŠTRAJK MOŽE PRIČEKATI: DANAS SE PAMTE VUKOVAR I OVČARA

Neću danas raspravljati o tome je li štrajk mladih opravdan, jesu li poruke jasne ni koliko se učenika i studenata odazvalo. To prepustimo drugima. Ta p...

prije 1 dana
BIO SAM PJEŠAK, ALI NE I PIJUN – Mario Maks Slaviček odgovara admiralu Loši

BIO SAM PJEŠAK, ALI NE I PIJUN – Mario Maks Slaviček odgovara admiralu Loši

ISTINA JE, ADMIRALE, U PRAVU STE: OVA DRŽAVA NEMA VEZE S NDH, SVE VIŠE IMA VEZE S JUGOSLAVIJOM...A i ako je tako kako velite, kako nema veze s NDH?Čija...

prije 2 dana
MILANOVIĆ U TRAPERICAMA  – Predsjedniče, zar žrtve Vukovara nisu zaslužile barem odijeloIstaknuto Najčitanije

MILANOVIĆ U TRAPERICAMA – Predsjedniče, zar žrtve Vukovara nisu zaslužile barem odijelo

Postoje mjesta pred kojima predsjednik države mora pokazati da razumije težinu svakoga svojeg javnog postupka. Vukovarsko Memorijalno groblje i Ovčara p...

prije 2 dana
MAMA, A ZAŠTO JE VUKOVAR TOLIKO VAŽAN?

MAMA, A ZAŠTO JE VUKOVAR TOLIKO VAŽAN?

Pitanje mog devetogodišnjaka naizgled je jednostavno. Ali kako da djetetu od devet godina objasnim grad, rat, hrabrost, žrtvu i slobodu? Kako da mu prib...

prije 4 dana
Kad će i naše rane postati važne?

Kad će i naše rane postati važne?

Hrvatska ima neobičan problem.Nismo se još uspjeli dogovoriti vrijede li sve žrtve jednako.Dovoljno je da netko izgovori "Za dom spremni" pa da se podig...

prije 5 dana
JANKOMIR JE OGLEDALO HRVATSKE: Pet institucija, jedna tragedija i previše dana šutnje. Za Boga miloga, riječ je o smrti mladog čovjeka!

JANKOMIR JE OGLEDALO HRVATSKE: Pet institucija, jedna tragedija i previše dana šutnje. Za Boga miloga, riječ je o smrti mladog čovjeka!

Smrt 32-godišnjeg Kristiana Josipa Periša u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan otvorila je mnogo više od pitanja kaznene odgovornosti osumnj...

13. 11. 2026.
ZAŠTO SE TAKO TEŠKO ZAUZIMAMO ZA SEBE?

ZAŠTO SE TAKO TEŠKO ZAUZIMAMO ZA SEBE?

A što onda?Onda se vratimo svojim svakodnevnim obvezama. Život ide dalje, stižu nove vijesti, nove teme za raspravu i nove nepravde koje će nas ponovno...

12. 11. 2026.
HRVATSKA JE JANKOMIR: Društvo u kojem je sve postalo normalno, osim ljudskosti

HRVATSKA JE JANKOMIR: Društvo u kojem je sve postalo normalno, osim ljudskosti

Ne želim ulaziti u meritum tragedije, u pitanje zbog čega je preminuo nesretni Periš i tko je za njegovu smrt odgovoran. To moraju utvrditi nadležne ins...

12. 11. 2026.
Smrt fašizmu sloboda narodu, za Hrvate je zločinački pozdrav, poziv za masovni jednopartijsko komunistički teror i diktaturu

Smrt fašizmu sloboda narodu, za Hrvate je zločinački pozdrav, poziv za masovni jednopartijsko komunistički teror i diktaturu

Za modernu Hrvatsku taj pozdrav predstavlja velikosrpsku i JNA agresiju 1991. godine Postrojbe JNA napale su Hrvatsku noseći na uniformama upravo crvenu...

10. 11. 2026.
Jesmo li se za slobodu izborili da bismo danas ponovno morali šutjeti?

Jesmo li se za slobodu izborili da bismo danas ponovno morali šutjeti?

Od slobode izražavanja ostaje sve manje ako se ona brani samo onda kada odgovara određenim ideološkim krugovima. Dok se jedni pozivaju na umjetničku slo...

8. 11. 2026.
Država u kojoj politička podobnost vrijedi više od znanja i zasluga nema budućnost

Država u kojoj politička podobnost vrijedi više od znanja i zasluga nema budućnost

Ipak, povijest nas uči važnoj lekciji. Ni tada, kao ni sada, nisu svi s pravim vezama imali stvarne privilegije. Sustav uvijek koristi većinu kao pješad...

7. 11. 2026.
Vukovar nije pozornica za političke igre

Vukovar nije pozornica za političke igre

Analiza obljetnice pada Vukovara i osuda pokušaja političkih manipulacija. 20. studenoga dan je sjećanja na žrtve, a ne pozornica za nejasne prosvjede mladih.

3. 11. 2026.

Prikazano 12 od 5128 članaka.