Brutalna istina o monstrumima, zatvorima i sustavu koji ne sprječava nove zločine
Bivši zatvorenik Lepoglave i sigurnosni stručnjak otvoreno progovorili o recidivistima, propustima države, psihopatiji i sustavu koji često reagira tek nakon tragedije

Hrvatsku je posljednjih dana potresao još jedan zločin koji je otvorio brojna pitanja o funkcioniranju pravosuđa, zatvorskog sustava i sposobnosti države da prepozna te spriječi opasne recidiviste prije nego ponovno posegnu za nasiljem. Ubojstvo mladog dostavljača u Drnišu, koje je počinio višestruki nasilnik i bivši zatvorenik osuđivan zbog brutalnog ubojstva, izazvalo je val šoka, nevjerice i ogorčenja u javnosti.
U novoj epizodi emisije Fenomen tjedna, autora Marina Vlahovića, gostovali su sigurnosni stručnjak i bivši policijski dužnosnik Željko Cvrtila te Angel Andonov, čovjek koji je gotovo dva desetljeća proveo unutar hrvatskog zatvorskog sustava, velikim dijelom upravo u Lepoglavi. Njihov razgovor prerastao je klasičnu televizijsku raspravu i otvorio niz tema o kojima se u hrvatskom društvu rijetko govori bez političkih kalkulacija i uljepšavanja stvarnosti.
Posebnu težinu emisiji daje činjenica da je Andonov osobno poznavao počinitelja drniškog zločina još iz vremena boravka u Lepoglavi. Njegovo svjedočanstvo o ponašanju, psihološkom profilu i nasilnim obrascima recidivista baca potpuno novo svjetlo na pitanje može li se pojedine osobe uopće rehabilitirati te je li sustav već tada mogao prepoznati ozbiljnu prijetnju za društvo.
“Vidjelo se da s tim čovjekom nešto nije u redu”
Govoreći o počinitelju brutalnog ubojstva u Drnišu, Andonov je opisao svoje iskustvo iz Lepoglave gdje je s njim proveo određeno vrijeme tijekom izdržavanja dugogodišnje kazne zatvora. Prema njegovim riječima, još tada su bili vidljivi ozbiljni poremećaji ponašanja, nasilne sklonosti i potpuni nedostatak empatije.
Opisao ga je kao osobu koja se ulizivala jačima od sebe, dok je prema slabijima pokazivala brutalnost i agresiju. Posebno je upozorio na činjenicu da je već tada pokazivao zabrinjavajuće obrasce ponašanja, uključujući nasilje nad životinjama i potpuno nerazmjerno reagiranje na odbacivanje i frustraciju.
Andonov smatra kako je upravo takav profil osoba jedan od najvećih izazova za svaki zatvorski sustav, jer se ne radi samo o kriminalnom ponašanju nego o ozbiljnim psihološkim i psihijatrijskim poremećajima koji zahtijevaju kontinuirani stručni nadzor.
“U Lepoglavi nema stalno zaposlenog psihijatra”
Jedan od najšokantnijih dijelova emisije odnosio se na stanje unutar hrvatskog zatvorskog sustava. Andonov je ustvrdio kako u Lepoglavi, najvećoj hrvatskoj kaznionici, ne postoji stalno zaposleni psihijatar, već psihijatar dolazi tek povremeno, na svega nekoliko sati svakih nekoliko mjeseci.
Takav sustav, upozorava, ne može kvalitetno procjenjivati niti pratiti osobe koje pokazuju ozbiljne znakove psihopatije, nasilnih poremećaja ili potencijalne opasnosti za društvo.
Posebno je problematično što se, prema njegovim riječima, individualni program rehabilitacije zatvorenika u praksi gotovo uopće ne provodi. Andonov tvrdi kako tijekom 18 godina boravka u zatvorskom sustavu s njim nitko ozbiljno nije razgovarao o kaznenom djelu koje je počinio, njegovim motivima, osjećaju krivnje ili mogućnosti promjene ponašanja.
Time je otvoreno pitanje postoji li uopće stvarna rehabilitacija ili je riječ o administrativnom obrascu koji formalno postoji samo na papiru.
“Sustav više štiti počinitelje nego žrtve”
Željko Cvrtila tijekom emisije posebno je kritizirao liberalni pristup kaznenoj politici, za koji smatra da je posljednjih desetljeća stavio naglasak na prava počinitelja kaznenih djela, dok su sigurnost društva i prava žrtava ostali u drugom planu.
Prema njegovim riječima, mnogi recidivisti nakon izlaska iz zatvora vrlo brzo ponovno počine nova kaznena djela, a pojedini se čak namjerno vraćaju u zatvorski sustav jer im je život iza rešetaka jednostavniji od života na slobodi.
U emisiji se otvoreno govorilo i o apsurdnim situacijama u kojima pojedini zatvorenici imaju osigurane obroke, smještaj i određenu sigurnost, dok izvan zatvora nisu sposobni normalno funkcionirati niti preuzeti odgovornost za vlastiti život.
Cvrtila smatra da takav sustav dugoročno ne djeluje odvraćajuće na najopasnije počinitelje te da se upravo zbog toga Hrvatska i dalje suočava s brutalnim recidivističkim zločinima.
Kazne u rasponu i doživotni zatvor kao moguće rješenje
Jedan od najozbiljnijih prijedloga iznesenih tijekom emisije odnosio se na uvođenje kazni zatvora u rasponu, po uzoru na pojedine američke modele pravosuđa. Cvrtila smatra da bi takav sustav omogućio da se opasni pojedinci zadrže iza rešetaka sve dok stručne službe ne procijene da više ne predstavljaju prijetnju društvu.
Prema tom modelu, zatvorenik bi imao minimalnu granicu kazne, ali njegovo puštanje na slobodu ne bi bilo automatsko, nego bi ovisilo o procjeni rehabilitacije, psihološkog stanja i sigurnosnog rizika.
Istodobno je otvoreno podržao mogućnost uvođenja doživotne kazne zatvora za najteža kaznena djela, smatrajući da postoje pojedinci kod kojih rehabilitacija jednostavno nije moguća.
Takve izjave ponovno su otvorile javnu raspravu o tome jesu li postojeći zakonski okviri preblagi za višestruke nasilnike i može li društvo ostati sigurno bez ozbiljnijih promjena kaznene politike.
“Mlade zatvorenike guraju među najgore kriminalce”
Andonov je posebno upozorio na problem loše kategorizacije zatvorenika unutar hrvatskih kaznionica. Prema njegovim riječima, mladi ljudi koji prvi put završe u zatvoru često se nalaze u istim prostorijama s višestrukim recidivistima i nasilnicima, što dodatno povećava rizik njihove kriminalizacije.
Takvo okruženje, tvrdi, ne može proizvesti rehabilitaciju nego upravo suprotno — stvaranje novih kriminalnih obrazaca i dodatnu radikalizaciju zatvorenika.
Govoreći studentima koji će jednog dana raditi u zatvorskom sustavu, Andonov ističe kako zatvorenicima prije svega treba razgovor, stručna pomoć i osjećaj da ih netko promatra kao ljudska bića, a ne samo kao broj ili administrativni predmet.
Sustav reagira tek nakon tragedije
Zaključak emisije bio je jednako težak koliko i upozoravajući. Sugovornici smatraju da hrvatski sustav uglavnom reagira tek nakon što se dogodi tragedija, dok se ozbiljna pitanja prevencije, psihološke procjene i resocijalizacije godinama guraju u drugi plan.
Posebno zabrinjava činjenica da će, nakon svakog brutalnog zločina koji šokira javnost, posljedice najčešće osjetiti svi zatvorenici kroz dodatna ograničenja i strože uvjete, dok ključni problemi sustava ostaju neriješeni.
Upravo zato ova emisija izazvala je snažne reakcije javnosti — jer bez uljepšavanja otvara pitanja o kojima se u Hrvatskoj predugo šutjelo.
U nastavku pogledajte cijelu emisiju Fenomen tjedna koja donosi potresna svjedočanstva, ozbiljna upozorenja i brutalno iskren pogled na stanje hrvatskog zatvorskog i pravosudnog sustava.












