Cijene nafte i plina idu u nebo! Ovo bi mogla biti jako teška zima

Zima dolazi, a cijene nafte, naftnih derivata i prirodnog plina strelovito rastu, uslijed eskalacije ratnih sukoba na Bliskom istoku, pri čemu se ne nazire kraj rastućih cijena, zbog svih većih ograničenja i poteškoća u isporuci ovih energenata iz zemalja Perzijskog zaljeva.

Cijene Brent sirove nafte tako su jučer u Europi dosegle razinu od gotovo 108 dolara po barelu, što je oko 22 dolara više nego prije niti mjesec dana, dok je cijena prirodnog plina na referentnom TTF-u iznosila gotovo 83 eura po megavatsatu (MWh), što nije zabilježeno još od kraja 2022. godine, odnosno početka 2023. godine, nakon Ruske agresije na Ukrajinu.

Blokirani prolazi

Kako će se cijene kretati, razgovarali smo s nekoliko stručnjaka za naftu i plin, a nitko od njih ne želi davati prognoze, ističući kako je u ovom trenutku jedino sigurno da će cijene dodatno rasti, a ukoliko vojnopolitička situacija na Bliskom istoku iu Perzijskom zaljevu dodatno eskalira, cijena nafte na europskom tržištu uskoro bi mogla dosegnuti i blizu 150 dolara po barelu.

Cijena plina, s obzirom na to da europska skladišta nisu popunjena do razina na kojima su obično u ovo doba godine, nitko ne želi ni približno prognozirati, ističući kako će se ona formirati s obzirom na potražnju i dostupnost plina na svjetskim tržištima te bi iz 2022. godine mogla doći blizu cijena, kada je mogla iznositi i po 300 eura po megavatsatu.

U Hrvatskoj neće biti nestašice goriva

Što se hrvatskog tržišta tiče, ono u skoroj budućnosti ne bi trebalo imati problema s dostupnim količinama nafte i plina, ali je pitanje koliko će biti cijena, budući da Inina rafinerija u Rijeci naftu ne uvozi iz zemalja Perzijskog zaljeva. Štoviše, rafinerijske marže danas su, ističu naši sugovornici, na povijesno visokim razinama te iznose oko stotinu dolara po toni prerađene nafte. Ina je nedavno u pogon pustila i DCU postrojenje za preradu teških ostataka nafte koje će povećati proizvodnju dizela do razine koja će praktički pokrivati ​​sve potrebe hrvatskog tržišta, eliminirajući pritom dosadašnju potrebu za uvozom vakuumskog plinskog ulja, sirovine koja je bez DCU postrojenja bila potrebna za proizvodnju dizela, a povijesno se najviše uvozila iz Rusije.

Mađarski MOL je pritom pri kraju obnove svoje rafinerije u Százhalombatti, što će smanjiti i pritisak na izvoz dizela iz riječkih rafinerija na tamošnje tržište. Uz sve prednosti, ipak treba biti jasno da će se cijena formirati prema cijenama na svjetskim burzama, a one će u dogledno vrijeme samo rasti.

– Tek je počelo. Situacija je sve složenija, mogućnost isporuke nafte i plina iz arapskih zemalja sve je manja, a to znači da će cijena i dalje rasti, rekao je jedan od naših sugovornika.

Saudijska Arabija je prošlog tjedna zatvorila naftovod koji vodi do luke Yanbu u Crvenom moru, kojim je izvozila, prema nekim procjenama, oko četiri posto svjetske količine sirove nafte.

Proiranski hutisti su proteklih dana, osvajanjem luke Mocha i otoka Perim na samom Bab el Mandeb tjesnacu stekli praktički potpunu kontrolu nad prometom nafte i prirodnog plina prema Crvenom moru i europskim tržištima, a Hormuški tjesnac i dalje je pod blokadom, iako kroz njega uspijeva proći određena količina nafte i plina.

– Bit će problema s dostupnim količinama nafte, ali to je lakše nadoknaditi, jer se nafta može lako skladištiti, a mnoge zemlje su to već učinile. Kina u prvom redu skupila je ogromne zalihe nafte, kao i dobar dio drugih država.

Plin bi mogao biti puno veći problem, jer nedostaje skladišnih kapaciteta, kao i kapaciteta za njegovo ukapljivanje brodova za prijevoz ukapljenog plina morem.

Katar, odnosno njihova tvrtka Qatar gas već su od SAD-a zatražili da im prodaju dio njihove proizvodnje ukapljenog prirodnog plina, s obzirom na to da su mogućnosti Katare za izvoz plina morem ograničene zbog blokade Hormuza, a kako bi osigurali ispunjavanje ugovora koje imaju sa svojim kupcima.

SAD će tu vjerojatno reagirati, jer tamošnje velike energetske tvrtke imaju udjele u proizvodnji i izvozu plina iz Perzijskog zaljeva. To će značiti samo jedno – dodatni rast cijene plina, zbog manje količine, rekao je naš sugovornik.

Što se tiče sirove nafte i derivata, i tu je situacija više nego složena. Prije sankcija prema Rusiji, Europa je uvozila velike količine nafte i dizela iz Rusije, s tim da se ruski dizel dodatno prerađivao u europskim rafinerijama kako bi zadovoljio ekološke norme EU-a.

Nakon značajnog smanjenja uvoza iz Rusije i Ukrajine, Europa se okrenula arapskim zemljama, ali i Indiji za uvoz dizela, kao i SAD-a koji tradicionalno ima viškove dizela u rafinerijskoj proizvodnji, budući da tamošnje tržište troši znatno više benzina nego dizela.

– To je rubno funkcioniralo, količine koje su se uvozile iz zemalja Perzijskog zaljeva i Indije bile su jedva dovoljne i prije zatvaranja Hormuze, a sada je povećan uvoz iz Indije i SAD-a. Međutim, u SAD-u već postoji pritisak transportne industrije i poljoprivrede koji su najveći potrošači dizela, da se izvoz smanji, jer je cijena dizela i tamo značajno rasla, upravo zbog izvoza u Europu.

Cijene dizela u Europi trenutno su oko 1.600 dolara po toni, u veletrgovini, ne u prodaji na malo, pa američki proizvođači radije izvoze u Europu, zbog čega je i cijena galona dizela u SAD-u narasla na više od šest dolara. Dizela će u Europi vjerojatno biti dovoljno, ali bit će skup, kaže jedan od naših sugovornika.