Cvrtila raskrinkao vlast: 'Doživotni zatvor je laž, ubijeno je još 15 žena'

O uzrocima, sigurnosnim rupama, neučinkovitosti uvođenja doživotnog zatvora te propustima politike za portal Direktno govori kriminolog i stručnjak za sigurnost, bivši šef Uprave policije Željko Cvrtila. Sliku o Hrvatskoj kao o jednoj od najsigurnijih europskih država u javnosti često prati skepsa i teza kako je riječ o uljepšanoj statistici MUP-a.

Međutim, kriminolog i stručnjak za sigurnost Cvrtila ističe da opća sigurnost nije upitna te da je Hrvatska i dalje iznimno sigurna zemlja, osobito kada se usporedi s nemirima i uličnim kaosom u zapadnoeuropskim metropolama.

"Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja u Europi. Pogledajte što se događa u Francuskoj – spaljene škole, ulice u plamenu, polupani i pokradeni dućani. Da se to dogodi kod nas, pao bi pet Vlada! Kod njih je to postalo normalno. Nama se u prosjeku dogodi oko pet ubojstava godišnje na stotinu tisuća stanovnika i bez obzira na statistiku MUP-a, Hrvatska je sigurna zemlja. Dva puta smo proglašeni zemljom u kojoj je najsigurnije noću hodati sam, što je ključno i za turizam i za opći osjećaj građana", naglašava Cvrtila, dodajući kako sigurnost povremeno narušavaju izvanredni događaji poput ljetnih požara ili problema s otpadom u većim gradovima.

Doživotni zatvor je promašaj: 'Resocijalizacija više ne postoji'

Posljednji teški zločini u Hrvatskoj ponovno su u žarište stavili problem povratnika – osoba s bogatim policijskim dosjeima koje nakon odslužene kazne za najteža djela ponovno čine violentne zločine. Na sve učestalije zahtjeve politike da se kao rješenje uvede doživotni zatvor, Cvrtila gleda s iznimnim oprezom i otvoreno kritizira takve poteze.

"To da će doživotna kazna zatvora spriječiti nekoga da učini zločin – to su priče. S doživotnim zatvorom gubite jednu od tri osnovne svrhe kazne. Prvo je odmazda, drugo resocijalizacija i treće siguran povratak u društvo. Ako nekoga osudite na doživotni zatvor, taj se čovjek nema namjeru resocijalizirati ni popraviti. Vi ste trajno izgubili nekoga tko se možda mogao popraviti", upozorava Cvrtila.

Iskusni stručnjak podsjeća i na upozorenja iz inozemne prakse i reakcije samih policijskih službenika. "Američki policajci su prosvjedovali protiv doživotne i smrtne kazne jer pri uhićenju takvih osoba dolazi do strašnog otpora i ubojstava policajaca. Onaj tko zna da ide na doživotnu misli: 'Svejedno mi je, zašto ne bih ubio još tri policajca i pokušao pobjeći?' Osim toga, takav zatvorenik nema što izgubiti – bit će nasilan unutar sustava i ubijat će druge zatvorenike jer zna da ne može dobiti težu kaznu", kazao je. 

Rješenje je u rasponu kazni i elektroničkom nadzoru

Umjesto populističkih najava o doživotnim zatvorskim kaznama, Cvrtila nudi konkretan kriminološki model koji uspješno funkcionira u SAD-u – fleksibilan raspon kazni i strogi postpenalni nadzor.

"Kada netko dobije raspon kazne od 15 do 30 godina, nakon 20 godina zatvorski sustav procjenjuje je li ta osoba sigurna za društvo. Ako nije resocijaliziran, reći će mu: 'Nisi spreman, vidimo se za pet godina.' Tako država ima mogućnost zadržati opasnog čovjeka unutra. A kada konačno izađe, mora postojati služba koja ga stalno nadzire – gdje radi, s kim se druži i ide li u kriminogene zone. Čim napravi najmanji prekršaj, vraća ga se na izdržavanje ostatka kazne bez dugotrajnih novih suđenja", objašnjava. 

Upozorava da se sustav izrazito neodgovorno odnosi i prema mjerama opreza te da ignorira modernu tehnologiju. "Istraživanja u SAD-u još prije 15 godina utvrdila su da počinitelja od zločina ne odvraća visina kazne, nego izvjesnost pronalaska i uhićenja! A što mi radimo? Sudac odredi zabranu prilaska na 500 metara, a nasilnik kaže 'neću, majke mi' i sutradan ubije ženu. U današnje vrijeme, uz svu tehnologiju, staviš mu elektroničku narukvicu i pratiš ga. Kad se približi žrtvi na kilometar, sustav automatski alarmira i žrtvu i policijske patrole i njega. Postoji tehnologija za konkretan nadzor, ali politika donosi pogrešne propise", naglasio je. 

Populizam umjesto struke

Govoreći o zakonskim izmjenama i najavama novih kaznenih djela poput femicida, Cvrtila ističe da politiku ne zanima mišljenje stručnjaka, već isključivo skupljanje jeftinih političkih bodova nakon medijski eksponiranih tragedija. "Kad god se nešto dogodi, naši zakonodavci i političari ne znaju ništa drugo nego pooštriti kazne. I što se dogodilo nakon uvođenja femicida? Ništa, ubijeno je još 15 žena! Ne slušaju struku – ni sigurnosnu, ni pravosudnu. Ministri koji o tome odlučuju postavljeni su politički, sa suženim kompetencijama, i naravno da od njih ne mogu proizaći kvalitetne ideje za poboljšanje sustava. A najgore od svega je što imamo nekompetentne ljude na funkcijama koji uopće ne žele slušati struku", tvrdi stručnjak. 

Cvrtila zaključuje kako je ključ sigurnijeg društva u podizanju minimalnih zakonskih kazni i uklanjanju apsurda iz pravosuđa. "Smiješno je da za djelo za koje je predviđena kazna od 1 do 12 godina netko dobije godinu dana ili guljenje krumpira. Minimalne kazne moraju se znatno podignuti – ako je minimalna kazna za teži zločin pet godina, onda sudac može određivati stupanj krivnje od 5 do 12 godina, ali ispod pet se ne može ići. Tek kada počinitelj zna da mu zatvor ne gine i kada se uvede stvaran nadzor na terenu, imat ćemo sustav koji uistinu štiti građane", zaključio je Cvrtila u razgovoru za portal Direktno. 

Poruka Željka Cvrtile potpuno je jasna, uvođenje doživotnog zatvora nije čarobni štapić niti jamstvo sigurnijih ulica, nego politički manevar kojim se pred izbore kupuje mir u javnosti. Dokle god zakonodavac ignorira tehnologiju, dopušta da se višestruki recidivisti izvlače s minimalnim kaznama i odbija uspostaviti strogi postpenalni nadzor na terenu, hrvatski pravosudni i sigurnosni sustav ostat će tek nijemi promatrač novih tragedija koje su se mogle i morale spriječiti.