GENERAL BARIĆ ZA VEČERNJI TV Kako bi izgledao hibridni rat protiv Hrvatske? 'Već smo to gledali. Koriste se otpad, požari, novinari, a ovo su najkritičnije točke'

Umirovljeni general i bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera dr. sc. Slavko Barić o hibridnim i kibernetičkim prijetnjama, požarima, ranjivostima Hrvatske, modernizaciji obrane...

Sustav domovinske sigurnosti ostao je kao poštapalica, a nitko ne zna što iza nje zapravo stoji – upozorava dr. sc. Slavko Barić, umirovljeni general i bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera, s kojim smo u studiju Večernjeg lista razgovarali o hibridnim i kibernetičkim prijetnjama, požarima, ranjivostima Hrvatske, modernizaciji obrane te o projektu Pantheon u kontekstu kritične infrastrukture, tehnološkog suvereniteta i znanja koje bi Hrvatska iz takve investicije mogla razvijati. – Danas govorimo o kombinaciji različitih oblika ratovanja, no najvažnije je istaknuti da je riječ o ratu iscrpljivanja. Destrukcija je prisutna na čitavom području protivnika, dok su žrtve i dalje brojnije među civilima nego među vojnicima – kaže Barić.

– Pojavili su se dronovi svih oblika, GPS, satelitske snimke, digitalno upravljanje bojišnicom. Slabiji protivnik je u pravilu inovativniji. Kada uništavate energetiku i infrastrukturu, cilj nije samo uništiti vojnu snagu nego slomiti volju stanovništva – objašnjava. – Jedno društvo ne može govoriti da je vojno spremno ako sustav obrambenih priprema zemlje nije potpuno međuovisan. Medicina, gospodarstvo i svi elementi civilnog života moraju biti sposobni raditi i u ratnim uvjetima. To je ono što skandinavske zemlje nazivaju totalnom obranom.A sprema li se Europa za rat? – Europa se naoružava i shvatila je da ono što ima nije dovoljno. Problem je što nema dovoljno proizvodnih kapaciteta, zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku ni zapovjedništvo koje bi sve vodilo. Ako se Europa priprema za sukobe, to je prilično fragmentirano i bez jasne vizije – kaže Barić. Hrvatska se, smatra, predugo oslanjala na članstvo u NATO-u. – Ulazak u NATO nije cilj, nego sredstvo da imate jači obrambeni sustav države. Mi smo imali filozofiju: ušli smo u NATO, zaštićeni smo. Pri tome smo gubili ljude i sposobnosti i zanemarivali civilnu obranu i obrambeno planiranje. Hrvatska to mora vratiti na osnovne postavke.

Problem je, dodaje, što nema jasne vizije što Hrvatska želi razvijati u idućih desetak godina. – Ne možete razvijati sve tri grane, ulagati u sve i svašta, a da nemate jasnu viziju što želite postići. Naši čelnici moraju predviđati kako hrvatsko društvo treba organizirati da bude otporno na sve izazove, ne samo vojne. To nije militarizacija društva. Ljudi žele znati: koje je moje mjesto, što ja mogu dati ako sam strojar, pekar, medicinar ili inženjer?Posebno upozorava na ranjivost turizma, hrane i energetike. – Hrvatska se mora zapitati koji joj rizici prijete na svim tim područjima. Što bi moglo ozbiljno ugroziti turizam i kako na vrijeme preventivno djelovati? Desetljećima upozoravamo da će voda i hrana postati sigurnosna pitanja, a mi i dalje ne proizvodimo dovoljno vlastite hrane. Energetski smo ovisni, dok čak i otpad sve više postaje pitanje nacionalne sigurnosti.Veliki požari, prema Bariću, također se moraju promatrati kao sigurnosni problem. – Po učestalosti, veličini i mjestu pojavljivanja požara možete doći do indikatora. Ako istodobno na više mjesta dođe do požara koji se šire u smjeru vjetra, moramo razmišljati o mogućnosti da je to osmišljeno. Ne mora iza toga stajati velika organizacija, dovoljna su dva ili tri čovjeka koja žele nanijeti štetu Hrvatskoj.

Činjenica da nekolicina ljudi s upaljačem može pokrenuti angažman kanadera, vojske, policije i vatrogasaca školski je primjer asimetrije. – Minimalnim sredstvima angažirate maksimalna sredstva. Cijena kanadera, tehnike i cjelokupne organizacije strašno je velika. Na takav način iscrpljujete proračun, MORH, MUP i cijelo društvo.

Hrvatska bi se, smatra, morala ozbiljnije posvetiti simulacijama scenarija u kojima država ostaje bez struje, interneta ili ključnih sustava. – Trebaju nam centri koji će simulirati poplave, požare, nestanak interneta, upade u zdravstveni ili mirovinski sustav. Imamo stručne ljude, ali oni nisu uvezani. Sustav domovinske sigurnosti trebao je upravo to napraviti, a ostao je kao poštapalica iza koje nitko ne zna što zapravo stoji.

Posebno upozorava na kibernetičku ranjivost državne administracije, zdravstva i školstva. – Banke imaju ozbiljne sustave i velika ulaganja. Ali kada govorimo o državnoj administraciji, zdravstvu, školstvu, socijali i krađi podataka, tu ulaganja u zaštitu moraju biti puno veća. Bojim se da nismo dovoljno svjesni koliko kibernetički ratnici ili kriminalci mogu napraviti štete jednom društvu. Najveći problem kod odgovora na takve napade, dodaje, jest atribucija. – Možete nagađati da je napad došao iz određene države, ali nemate dokaz da ga je organizirala upravo ta država. Zato je prvi odgovor stvaranje što veće otpornosti i onemogućavanje ulaska u sustav.

Najavljeni veliki podatkovni centar Pantheon kod Topuskog Barić vidi kao veliku tehnološku priliku za Hrvatsku, ali i projekt koji država mora sagledavati kroz prizmu sigurnosti i vlastitih strateških interesa. – Hrvatska mora vidjeti što dobiva takvom investicijom. To je ulaganje koje može povući velik broj hrvatskih stručnjaka, a znanja koja ondje dobijemo možemo koristiti za vlastite potrebe. Investicija takvih razmjera mora izazvati pozornost Vlade i stručnjaka koji će izvući ono što je dobro za Hrvatsku i anulirati rizike. Umjetna inteligencija ima sve veću primjenu u robotici i autonomnim sustavima bez posade. Data centar može biti poticaj razvoju velikog broja stručnjaka i područja povezanih s umjetnom inteligencijom – kaže Barić.Činjenica da nekolicina ljudi s upaljačem može pokrenuti angažman kanadera, vojske, policije i vatrogasaca školski je primjer asimetrije. – Minimalnim sredstvima angažirate maksimalna sredstva. Cijena kanadera, tehnike i cjelokupne organizacije strašno je velika. Na takav način iscrpljujete proračun, MORH, MUP i cijelo društvo.

Hrvatska bi se, smatra, morala ozbiljnije posvetiti simulacijama scenarija u kojima država ostaje bez struje, interneta ili ključnih sustava. – Trebaju nam centri koji će simulirati poplave, požare, nestanak interneta, upade u zdravstveni ili mirovinski sustav. Imamo stručne ljude, ali oni nisu uvezani. Sustav domovinske sigurnosti trebao je upravo to napraviti, a ostao je kao poštapalica iza koje nitko ne zna što zapravo stoji.

Posebno upozorava na kibernetičku ranjivost državne administracije, zdravstva i školstva. – Banke imaju ozbiljne sustave i velika ulaganja. Ali kada govorimo o državnoj administraciji, zdravstvu, školstvu, socijali i krađi podataka, tu ulaganja u zaštitu moraju biti puno veća. Bojim se da nismo dovoljno svjesni koliko kibernetički ratnici ili kriminalci mogu napraviti štete jednom društvu. Najveći problem kod odgovora na takve napade, dodaje, jest atribucija. – Možete nagađati da je napad došao iz određene države, ali nemate dokaz da ga je organizirala upravo ta država. Zato je prvi odgovor stvaranje što veće otpornosti i onemogućavanje ulaska u sustav.

Najavljeni veliki podatkovni centar Pantheon kod Topuskog Barić vidi kao veliku tehnološku priliku za Hrvatsku, ali i projekt koji država mora sagledavati kroz prizmu sigurnosti i vlastitih strateških interesa. – Hrvatska mora vidjeti što dobiva takvom investicijom. To je ulaganje koje može povući velik broj hrvatskih stručnjaka, a znanja koja ondje dobijemo možemo koristiti za vlastite potrebe. Investicija takvih razmjera mora izazvati pozornost Vlade i stručnjaka koji će izvući ono što je dobro za Hrvatsku i anulirati rizike. Umjetna inteligencija ima sve veću primjenu u robotici i autonomnim sustavima bez posade. Data centar može biti poticaj razvoju velikog broja stručnjaka i područja povezanih s umjetnom inteligencijom – kaže Barić.

Na pitanje o tehnološkom suverenitetu, Barić kaže da je ključno znati što država želi i pod kojim uvjetima investicija dolazi. – Najgore bi bilo polaziti od pretpostavke da ćemo izgubiti suverenost i zbog toga ne poduzimati ništa. Ključno je razvijati vlastite sposobnosti, jasno definirati ugovore i uvjete pod kojima investicija dolazi te osigurati ljude koji će sve to moći kvalitetno pratiti.

A što bi učinio već sutra? – Počeo bih se ozbiljno i znanstveno baviti ratovanjem i vojnom organizacijom. Uključio bih institucije i stručne ljude u obrambeno planiranje i dao veću važnost obrambenim pripremama zemlje. Hrvatska mora povezati vojne, tehničke, tehnološke i znanstvene segmente u sustav koji stalno predviđa, razvija i reagira.