Ivan Ferenčak odgovorio HDZ-u

Iskreno me iznenadio vaš odgovor na moj tekst na portalu Danica s obzirom da niti jednom riječi nisam spomenuo vašu organizaciju, a nikoga iz današnje garniture vodećih članova županijskog HDZ-a ne poznam. Vjerojatno ni vi mene. Pismo je, jasno, upućeno na adresu predsjedniku Vlade RH i sve što sam napisao i dalje je moj stav i mišljenje o Andreju Plenkoviću.

Tekst nisam napisao preko noći, nego je rezultat praćenja njegovih medijskih istupa i izjava koje poštene građane ove zemlje ponekad može šokirati. Moje je jednostavno pitanje: smijem li kao profesionalac s preko 40 godina iskustva u gospodarstvu izreći svoje mišljenje? Nije li obveza svakog intelektualca da ima mišljenje o tome kako vodeći političari vode ovu zemlju? I ja sam jedan od onih koji imaju pravo glasa i dio sam političkog naroda Republike Hrvatske!

Zapravo vašom objavom niste rekli ništa novo, osim što reciklirate općepoznate stvavove koje svakodnevno izgovaraju predsjednik Vlade i drugi istaknuti članovi vaše stranke. Što se pak tiče reakcija na moj tekst, upućujem vas na komentare ispod njega. Bit će neugodno i vama i vašem predsjedniku ako pročitate barem mali dio.

Iskreno: ponekad je i meni neugodno pročitati neka mišljenja anonimnih ili potpisanih objava na društvenim mrežama. Ono što vas još više mora brinuti, a mene je iznenadilo, da me već dva dana zovu prijatelji, poznanici, čestitaju na hrabrosti i šalju poruke podrške. Dobio sam podršku mnogih Koprivničanaca, ljudi iz Slavonije i Dalmacije, od mojih dragih prijatelja koje nisam već duže vremena ni čuo i vidio, a to su ipak potencijalno vaši birači.

O mnogim vašim članovima iz početka 90-ih, i ne samo o njima, mogao bih napisati roman, a ako me zdravlje posluži i podrži „Svevišnji“, to ću kroz kraće vrijeme i učiniti u novoj knjizi. S mnogim vodećim članovima HDZ-a bio sam dobar prijatelj, s nekima jako dobar, jedan od njih je desetak godina stanovao kod mojih roditelja i dijelio sa mnom sobu, što će reći da smo bili cimeri, pa sam donekle upućen u mnoge događaje iz tog vremena.

Neću o imenima jer su nas mnogi od tih ljudi odavno napustili. No, ne mislim se vraćati u ta vremena, to je vaša specijalnost, ali, iako sam u visokim godinama, brine me budućnost. I to me naravno ne brine zbog mene, nego naše petoro unučadi i tisuća druge djece i mladih ljudi na kojima je jedan od mogućih izbora iseljavanje. Nije li vaš vođa nedavno u očaju apelirao na mlade ljude da se vrate u Lijepu našu, a samo prije par godina je bilo: Aufwiedersehen!?

GENERAL ZRILIĆ

Volio bih, kao i mnogi drugi stanovnici Lijepe naše, od vas čuti, kao stranačkih dužnosnika, neke odgovore na pitanja, poput privatizacije 90-ih, nevjerojatnih korupcijskih radnji istaknutih članova HDZ-a, znate li još neku hrvatsku stranku koja je pravomoćno osuđena pred hrvatskim sudovima, o uhljebljivanja griješnih bivših ministara poput Beroša i još puno toga. Odgovor znamo: „Institucije rade svoj posao!“

I jedno kratko pitanje: s obzirom da ste tako brzo reagirali na moj „kamilica” tekst,  jeste li i kako reagirali i na tekst generala Živka Zrilića „Mala zemlja za veliku pljačku”, također objavljen na Danici?

U redakcijskoj opremi mojeg teksta je, između ostalog, spomenuta i Podravka koju u tekstu nisam spominjao. Činjenica je da sam prvi Koprivničanac koji je završio studij psihologije, prvi sam psiholog u Podravki, o čemu sve možete saznati na stranicama knjiga Udruge „Gekoma“ „Maturanti staroga kova“,  koje uređujem već 14. godinu. Da sam ostavio ipak neki trag u Podravki, svjedoči i njihovo sponzorstvo moje knjige „Prodavati, ali kako?”

Podravki zahvaljujem na svemu što znam, školovao sam se kod Podravkinih licencnih partnera dr. Oetkera  u Bielefeldu i Maggija u Beču, stjecao znanja na mnogim skupovima u Njemačkoj. No krajem 90-ih dali su mi vaše stranačke kolege do znanja da potražim novi put na nekom drugom mjestu izvan Podravke. I onda čudesan obrat: da se potvrdi vaše poznato i uspješno kadroviranje, samo dva-tri mjeseca nakon početka mojeg poduzetničkog djelovanja dobio sam ponudu Podravkine kadrovske funkcije da budem vanjski suradnik, ali pod posve drugim tržišnim uvjetima.

O tome, ali i mnogim drugim interesantnim kadrovskim rješenjima mogu puno toga ispričati uz kavu i piće, naravno ako vas to zanima. Poslije „Otvorenog pisma…“ imate i „Otvoreni poziv u moj skromni dom“, odmah preko puta naše Podravke.