Od "bildanja" plaća javnog sektora do turizma. Ovo su glavni razlozi zašto je inflacija u Hrvatskoj tako visoka

U Hrvatskoj je inflacija u lipnju dodatno usporila, na 4,5 posto godišnje, odnosno 4,2 posto po Eurostatovoj procjeni, što nas međutim i dalje smješta među zemlje s najvećim stopom inflacije u EU-u. Gori su od nas samo Litva, s 5,5 posto, a Bugarska s 5,3 posto inflacije.

Bugarska je ove godine uvela euro, što je vjerojatno posljedica i efekta zaokruživanja cijena, kojeg smo i mi osjetili i još osjećamo, što god da je regulator i službena statistika o tome tvrdili. Niže stope od prosjeka europodručja redovito se recimo bilježe na Malti, čija je inflacija samo 2,1 posto, potom Francuskoj, Estoniji, Njemačkoj i Finskoj.

Usporedba s Maltomom

Francuska i Njemačka su velike zemlje s velikom proizvodnjom, iako Njemačka proživljava teške dane, pa svakako toliko neka tamošnja kompanija objavi da otpušta zaposlenike ili smanjuje obim proizvodnje. Ne, što je primjerice s Maltom, koja je otočna država, čime bi po definiciji trebala imati veće logističke troškove, također se bavi turizmom i također dosta uvozi. Gospodarstvo Malte temelji se na uslugama, financijskim, ali i razvoju modernih tehnologija. Euro su uveli puno ranije. U čemu je tajna Malte i njene niske inflacije, u odnosu na našu, koju ne možemo obuzdati, pitali smo Damira Novotnyja, ekonomskog analitičara. Novotny veli da je to potpuno neusporedivo s nama.

– Kod inflacije je 50 posto psihologija, odnosno socijalna psihologija. Konkretno Maltu je jako teško usporediti s nama, gotovo je neusporedivo. To je skromna zemlja, a očekivanja njihovih građana oko potrošnje posve su različita nego kod nas. Imaju turizam, ali ni približno koliko mi, u smislu sezonalnosti i masovnosti. Hrvatska doživi nagli rast broja ljudi u tri ljetna mjeseca. Dođe nam 20 milijuna posjetitelja, i tu se stvaraju druga očekivanja oko potrošnje. K tome, dolaze nam i turisti iz zemalja u kojima su cijene više nego kod nas, i oni onda naše cijene »podrže«. Drugo, hrvatska obala neusporedivo je logistički kompleksnija. Na Malti baš i nema masovnog turizma. Našu obalu logistički pokriti, i sve otoke, je noćna mora. Jako smo razvedeni. I vodu treba dopremati s kopna, a ljeti to jako diže troškove. Supermarketi pak iu nekim manjim mjestima rade cijele godine, i onda te troškove treba pokrivati. Znači, imamo veliki pritisak velike potražnje. Kupci hoće kupiti više, a roba nemamo, kaže Novotny.

Na Malti, primjećujemo, postoji i sustav kojim država usklađuje plaće s rastom cijena, koji je doduše mali, ali postoji. Čini to iu javnom iu privatnom sektoru. Novotny je veli da je Italija prva imala »scalu mobile«, odnosno dizanje svih plaća u skladu s rastom inflacije, pa je sve završilo u hiperinflaciji. Dakle, po njemu, ni to nije rješenje za nas. Upravo suprotno, kaže, kod nas je inflacija generirana od strane javnog sektora koji je dizanjem plaća podigao inflatorna očekivanja i cijene. Ljudi troše, ogromna je potražnja. I tu je, veli, do izražaja došla ta naša sklonost potrošnji: Hrvati su skloniji potrošnji od bilo kojih drugih europskih građana, zaključuje.

– Ni jedna vlada nije zaustavila inflaciju pa neće ni ova. Znači, naša je inflacija inicirana vanjskim šokom, ali je postala domaća, autohtona. U suštini je strukturni problem: nedovoljna ponuda roba i ogromna potražnja generirana najviše iz turizma, ali i domaćih izvora, visokih plaća i sklonosti potrošnje, poručuje Novotny, dodajući da je »inflacija pohlepe« politička floskula, odnosno, zašto se ne pita: pohlepa je normalna za tržišnu ekonomiju. Što se tiče strukturnih razloga, priznaje da je problem što nema ekonomskih politika koje bi se organizirale odnosno prije svega okupile mahom usitnjenu domaću poljoprivredu, turizam. Nismo novac iz EU fondova tako rasporedili, da se koristi za rješavanje strukturnih problema.

Previsoke marže

Saša Drezgić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci kaže da ima nekoliko razloga zbog kojih imamo više stope inflacije od ostalih.

– Prvi je naravno helikopterski novac iz EU-a koji je značajan. Druga su inflacijska očekivanja koja su nastala od dizanja plaća u javnom sektoru što se dijelom prelilo i na privatni. Treće je turizam, ali u kontekstu toga uvozimo većinu robe koju prodajemo na domaćem tržištu. Zbog toga što uvozimo imamo veće cijene i pritisak na rast cijena. Nemamo vlastitu proizvodnju i onda se to uvijek prelije preko marža. I četvrto, to što malo tržište igra ulogu. Ponuda je u nekim segmentima manja od potražnje. Tu su i kamatne stope koje su trenutno kod nas niske, niže nego na razvijenijim tržištima, navodi Drezgić. Veli da je efekt uvođenja eura u odnosu na ovo sve sitan.

– Istina je da su kod nas marže veće nego bilo gdje drugo. Proučavao sam financijske izvještaje po sektorima, npr. kod nas hotelski lanci imaju maržu od 40 posto, što nije baš uobičajeno za taj sektor. U tom se sektoru 25 posto smatra značajnim, a kod nas je daleko veće. Što se tiče mjera Vlade, one su više usmjerene na zaštitu proračuna. Fiskalna politika se ne može puno napraviti jer je fiskalna politika de facto novac iz EU-a koji se usmjerava na subvencije i investicije. Imamo zapravo ekspanzivnu fiskalnu politiku izvana koja nam onda diže cijene. Ono što bi Vlada mogla napraviti kada bi htjela smanjiti tu fiskalnu emisiju je ozbiljno skresati materijalne rashode, napraviti neke radikalnije zahvate u smanjenju broja zaposlenih i slično. Ali, kada je sve prebačeno na EU u ovom dijelu investicija, onda nemaju puno prostora. Drugim riječima, dobivaš »lovu« izvana i htio-ne htio provodiš ekspanzivnu fiskalnu politiku. Dakle, dugo vremena imamo ekspanzivnu i fiskalnu i monetarnu politiku, niske kamate i velike emisije novca. Protiv toga se ne može boriti. Ne, nije ni to skroz loše za nas. Inflacija nije najveći problem, standard ipak raste, ali s druge strane svi umirovljenici i pola zaposlenih su ispod medijana. Struktura ekonomije je takva. Turizam će primjerice uvijek imati relativno niske plaće. Visoko mjesto donosi visoku tehnologiju koje nemamo, zaključuje Drezgić.

Krivac je i »siva ekonomija«

Ono što je također »pokretač« potrošnje je siva ekonomija, kaže Novotny.

– Procjenjuje se da na sivu ekonomiju otpada oko 30 posto sve domaće aktivnosti. Mi zapravo ne znamo koliko se u kućanstvu slijeva novca iz sive ekonomije. Ako pak pitate nekoga tko nije imao baš nikakvog razloga da digne cijene zašto je to učinio, reći će da je vidio da i drugi to rade, ističe Novotny.