Stožerni narednik i trener vojnih pasa: ‘Želite to raditi? Dođite na obuku’
U novoj epizodi podcasta Morhologija gostovao je stožerni narednik Ante Cvitanović, pripadnik Obučnog centra vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević”.

Sa službenim psima radi od 1997. godine, a danas je na čelu Komisije za licenciranje pasa i testiranje mladih pasa. Govorio je o ustroju centra i selekciji pasa, međunarodnom K9 forumu, odnosu vodiča i psa te o karijeri koja traje gotovo 30 godina.
Stožerni narednik Ante Cvitanović po struci je veterinarski tehničar. Kako je ispričao, ubrzo nakon prijave na natječaj 66. bojne Vojne policije primili su ga u radni odnos.

Od veterinarskog tehničara do vodiča pasa
Dan nakon dolaska u obučni centar dobio je svog prvog psa, a slijedila je polugodišnja obuka za psa zaštitno-tragačke namjene, gdje je, kaže, zapravo počela njegova karijera.
Stožerni narednik Cvitanović je predstavio i obučni centar u kojem radi. Centar je ustrojen u dva voda, za uzgoj i za dresuru. Vod za uzgoj ima vlastitu izvornu skupinu pasa, odnosno ženke koje se pare radi potomstva, te preddresuru, u kojoj instruktori i vodiči rade s mladim psima od dva do 12 mjeseci. Potom psi prelaze u vod za dresuru, gdje se obučavaju za konačne namjene prema potrebama Oružanih snaga.
Koji će pas postati vojni pas, unaprijed je nemoguće znati. “Naše ženke su pomno odabrane, imaju vrhunske radne osobine”, objašnjava Cvitanović, a jednako pomno biraju i parnjake, čime postavljaju dobar temelj za kvalitetna legla. Štence prate do godine dana i testiraju sa šest, devet i 12 mjeseci, a na tim se testiranjima vidi hoće li pas služiti za čuvanje, zaštitu ili detekciju.

K9 forum i međunarodni uspjesi
Vrhunski psi traže i stalno usavršavanje, a Međunarodni K9 forum koji je ove godine održan četvrti put tomu i služi.
“Forum je osmišljen i postoji upravo zbog toga da bi olakšali rad operativnim vodičima”, kaže Cvitanović.
Na ovogodišnjem forumu prikazana je disciplina detekcije, odnosno kako će pas izvršiti zadaću u uvjetima s ometačima, te rad patrolnih pasa. Pozvani svjetski markiranti i ljudi koji obučavaju pse pokazali su vodičima nove tehnike i pomogli im pratiti svjetske trendove, ispričao je Cvitanović te dodao kako forum služi i standardizaciji postupaka što je važno jer hrvatski vodiči često idu u međunarodne misije, a strani zapovjednik tako unaprijed zna što može očekivati od hrvatskog psa i vodiča.
Hrvatski vojni psi postižu i međunarodne uspjehe. Stožerni narednik Cvitanović prisjeća se da je po dolasku u centar na zidu jedne prostorije bilo na desetke pehara. Osnivači, koji su bili kinolozi, svoje su pse izlagali na međunarodnim izložbama i osvajali prva mjesta, a nakon ljepote krenuli su i na natjecanja u sportskoj i radnoj kinologiji. A ove je godine, u Poljskoj, nadnarednik Zdenko Mirt sa službenim psom Sony Issy Top u detekciji droge osvojio prvo mjesto s maksimalnim brojem bodova.

Pas na poslu, pas kod kuće
Pas nije samo sredstvo rada, nego i partner svom vodiču, naglasio je A. Cvitanović. Pas čuvarske namjene ima vodiča koji brine o njemu, od kondicioniranja, šetnje i četkanja do sve ostale brige o životinji. Pas za detekciju droge ili eksploziva, s druge strane, s vodičem je 24 sata. Ako vodič živi u stanu, pas postaje dio obitelji, a kontakt je intenzivniji i odnos drukčiji.
Vodičima na tečaju objašnjavaju da odvoje dio života prije i poslije posla, kako bi psu bilo jasno kad radi. Ulaskom u vozilo i polaskom na posao pas postaje radni pas, a “izlaskom i dolaskom doma zna što ga tamo očekuje”, objašnjava Cvitanović.
Ako vodič iz bilo kojeg razloga više ne može biti vodič, pas se vraća u centar. Ako je mlad i perspektivan, može ga zadužiti drugi vodič, ali tek nakon navikavanja i dijela ponovne obuke. Prije početka obuke vodič i pas najprije moraju ostvariti kontakt, a taj proces najčešće traje oko mjesec dana, nakon čega kreće ozbiljnija obuka. Stožerni narednik Cvitanović objašnjava da su psi za detekciju droge ili eksploziva obično izvrsno socijalizirani i pripremljeni za rad u urbanim uvjetima, primjerice u zračnim lukama ili u gužvi.

“Ako to želite, dobrodošli ste”
O tome što pas mora proći da bi postao vojni pas Cvitanović kaže da mlade pse promatraju kroz tri elementa: karakter, temperament i nagone. Pas može biti tvrđeg, mekšeg ili labilnog karaktera, a po temperamentu kolerik, sangvinik, melankolik ili flegmatik. Najbolji je sangvinik s malim dijelom kolerika. Na testiranjima potiču plijenski nagon i razvijaju njuh, a negativne osobine pokušavaju prigušiti.
Vodič koji dolazi u centar najprije polaže za vodiča psa, a kroz obuku ga vodi instruktor odgovoran za razvoj mladih pasa. Svaki vodič u prosjeku ima dva mlada psa. Danas u centru imaju njemačke i belgijske ovčare.
Onima koji se odluče baviti njegovim poslom stožerni narednik Cvitanović poručuje da su dobrodošli. Upoznat će sjajne mlade instruktore i proći izazovnu obuku koja traje šest mjeseci, od ponedjeljka do petka, osam sati dnevno.
“Nije lagano završiti takav tečaj, ima tu jako puno rada, mi ne poznajemo kišu, snijeg, toplo i hladno, radi se svaki dan”, upozorava. Tko se vidi u centru, mora znati da je kinologija, kako kaže, “jedna nauka koju učimo cijeli život”. Za osposobljavanje instruktora koji obučava mlade pse potrebno je najmanje tri do pet godina, a za ozbiljnog instruktora koji će provoditi bilo koji oblik zadaće desetak i više godina.
Izvor:dnevno.hr











