Stručnjaci Cvrtila i Urlić o slučaju Aleksić iz Drniša: “Očito su zakazali ključni mehanizmi nadzora i procjene”

Uhićenjem 50-godišnjeg Kristijana Aleksića, osumnjičenog za ubojstvo 19-godišnjeg dostavljača hrane, završena je višednevna potraga koja je potresla Drniš i okolicu, ali i cijelu Hrvatsku. Tragičan slučaj ponovno je otvorio pitanja funkcioniranja sustava, od policijskih i pravosudnih procedura do procjena forenzičke psihijatrije. O svemu su u emisiji Studio 4 govorili kriminalist Željko Cvrtila i neuropsihijatar prof. dr. sc. Ivan Urlić.

Policija je informaciju o Aleksićevu uhićenju objavila jutros, nakon intenzivne noćne potrage u kojoj su sudjelovale brojne snage na terenu, uključujući dronove i bespilotne letjelice, kao i policijske timove na kopnu i iz zraka. Zbog sigurnosnih razloga škole i vrtići ostali su zatvoreni.

Trauma koja je pogodila cijelu zemlju

• S obzirom na sam događaj, sigurno je odluka bila dobro donesena. Što se tiče same sigurnosti, ona je sada manje bitna, ali je možda ipak važna zbog traume - da prođe jedan dan, da se djeca i svi ostali malo od toga odmore te da se stručne službe pripreme, uđu u škole i porazgovaraju sa svima koji bi mogli imati traume zbog toga. Mislim, cijeli grad će imati traumu, zapravo cijela država ima traumu. Mislim da nema čovjeka kojeg to nije ozbiljno pogodilo, rekao je Cvrtila.

Govoreći o samom slučaju, Cvrtila je upozorio kako je ključno pitanje na koji je način osobi s tako teškom kriminalnom prošlošću bilo omogućeno ponovno počinjenje brutalnog kaznenog djela. Naglasio je da osobe koje nisu sposobne funkcionirati u zajednici ne bi smjele biti prepuštene društvu bez ozbiljnog nadzora.

Pitanje odgovornosti i procjena stručnjaka

Podsjetimo, Aleksić je početkom 2000-ih osuđen za ubojstvo 24-godišnje djevojke koju je usmrtio sa 17 uboda nožem iz zasjede. Sada se sumnjiči za novo hladnokrvno ubojstvo, i to 19-godišnjeg maturanta ubijenog na kućnom pragu. Uz to, tereti ga se i za još četiri kaznena djela, među kojima su prijetnje i ilegalno posjedovanje oružja, a za dio tih slučajeva postupci još nisu završeni.

“Mentalno zdravlje ključno je pitanje društva”

• Još jedanput se pokazuje zapravo da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja. Jedino što je korisno je da za društvo razmislimo što smo mogli bolje napraviti i te sve komponente koje sudjeluju u ovakvom jednom slučaju. Očito je da je osoba antisocijalno nastrojena i da je to jedan težak poremećaj ličnosti i puno više od toga da se radi zapravo o jednoj sociopatskoj ličnosti, vjerojatno s elementima shizofrene strukture ličnosti. Takva jedna osoba, ako se pokaže da je u strukturi ličnosti promijenjena i da nakon zapravo toliko godina napravi ponovno jedno ovako svirepo ubojstvo, onda znači da smo trebali kao društvo biti puno oprezniji, promatrati takvu osobu i zaštititi društvo od agresivnih, ovako destruktivnih nasrtaja, rekao je Urlić.

Pojasnio je kako forenzička psihijatrija sudovima daje stručne procjene i preporuke, no da konačne odluke ipak donosi pravosuđe. Prema njegovim riječima, uloga forenzičkih psihijatara jest objasniti motive i okolnosti koje su dovele do počinjenja kaznenog djela te predložiti modele liječenja i nadzora.

“Sustav očito nije reagirao na vrijeme”

• Ovdje se očito nešto propustilo, odnosno nismo kao društvo sa svim svojim komponentama koje ulaze u kontrolu ovakvih slučajeva, nismo bili dovoljno alertni, dovoljno pažljivi. I kad se vidi zapravo da jedna osoba nema nikakav empatijski osjećaj, ne pokazuje nikakvo kajanje, ne može razmišljati o onome što je napravila i na koji način zapravo se odnosi prema drugima jer se drugi tako odnose prema njoj, dakle postoji jedan strahoviti strah od takve osobe, kazao je Urlić.

S druge strane, Cvrtila smatra da nije ispravno odgovornost ravnomjerno rasporediti na cijelo društvo, već da određene institucije i stručni sustavi imaju znatno veću odgovornost. Posebno je istaknuo važnost sudskih odluka koje se temelje na stručnim vještačenjima, upozorivši da upravo takve procjene mogu dovesti do puštanja osoba koje predstavljaju ozbiljan sigurnosni rizik.

Usporedba s anglosaksonskim modelom kažnjavanja

Prema njegovu mišljenju, hrvatski kazneni sustav trebao bi biti stroži te bi trebalo povećati minimalne kazne i uvesti drukčiji model nadzora nakon izlaska iz zatvora.

• Kod nas nakon što ste odslužili deset ili 15 godina, idete automatski van. Kod njih je situacija da vi dobijete 15 godina i svake godine ili svake dvije do tri godine idete ponovo na povjerenstvo koje odlučuje o vašoj situaciji. Tako možete provesti cijeli život u zatvoru ako stručnjaci procijene da vi niste sposobni dalje funkcionirati u zajednici. Kod nas, nakon 15 godina, on zdrav, živ, normalan, nenormalan - izlazi. Dakle, to su krucijalne pogreške. Treba se procjenjivati ili treba dati mogućnost da kad osoba izađe pa sljedećih još pet do deset godina bude pod stalnim nadzorom stručnjaka, vještaka i tako dalje. I ako se vidi da ne može funkcionirati, da ga se vrati u zatvorsku ustanovu ili u psihijatrijsku ustanovu. Nije neizvodivo da osoba i cijeli život bude u psihijatrijskoj ustanovi, izjavio je Cvrtila.

Neubrojivost i pitanje procjene rizika

Govoreći o pitanju neubrojivosti kao relativne dijagnoze u trenutku počinjenja ubojstva, otvoreno je i pitanje kako osoba koja planira zločin, raspituje se o kamerama i organizira svoje kretanje može istodobno biti procijenjena kao neubrojiva.

• Ako se pokaže da ove metode procjene nisu dobre, da nisu učinkovite, da mi nakon što u dosta slučajeva psiholozi ili psihijatri procijene da ta osoba je za funkcioniranje u zajednici, pusti se van, a onda ona nakon toga ponovno napravi ubojstvo. Recimo, imate Srđana Mlađana, koji je isto tako pušten van iz zatvorskog sustava jer je procjena bila da on može funkcionirati u zajednici. Nakon toga on ode van, napravi dvije pljačke, uslijed toga što ga policija traži, ubije policajca. Dakle, ako mi vidimo da metode te nisu dobre, moramo ih mijenjati. Moramo postaviti pod upitnik sve te procjene kao takve, jesu li one uopće relevantne da bi se na temelju njih sud donosio odluke da ih se pušta van, izjavio je Cvrtila.

Potreba za trajnim stručnim nadzorom

Na pitanje treba li osobe s takvom prošlošću podvrgavati redovitim stručnim kontrolama i dugoročnom nadzoru forenzičkih psihijatara i drugih stručnjaka, Urlić je odgovorio kako bi takav model imao smisla.

Istaknuo je pritom da je osumnjičeni već ranije bio dvaput vještačen, da je proveo 12 godina u zatvoru te da je bio pod nadzorom zdravstvenih službi, zbog čega su procjene njegove ličnosti već postojale. No, činjenica da je nakon toliko vremena ponovno počinjeno ubojstvo s predumišljajem, prema njegovim riječima, ukazuje na ozbiljan poremećaj strukture ličnosti.

• Ta osoba ne može vladati svojim porivima, svojim agresivnim, destruktivnim porivima. Ne može razmišljati o značenju svoga djela, ne može potražiti nikakvu pomoć, nego na ovaj način da demonstrira jednu temeljnu poteškoću, da se ponaša u skladu koliko-toliko sa zahtjevima okoline. I onda zapravo što može napraviti forenzička psihijatrija, koja, slažem se, ima tu jako veliku ulogu i povremeno i ključnu ulogu, da ukaže da takva osoba ne može se tek tako vratiti u među stanovništvo i sijati strah, naveo je Urlić.

Cijeli razgovor pogledajte OVDJE