Mošćenica, Kotar šuma i Sinac pamte poginule od 4. kolovoza 1995.

Vojno-redarstvena operacija „Oluja“ počela je 4. kolovoza 1995. u 5 sati. Dok su hrvatske snage na pojedinim dijelovima bojišta brzo probile neprijateljsku obranu, na prilazima Petrinji i Vrhovinama naišle su na snažan otpor postrojbi Srpske vojske Krajine, koje su branile okupirano područje Republike Hrvatske.

Prvi dan zato nije bio samo početak pobjedničke operacije. Za postrojbe koje su krenule iz Mošćenice prema Petrinji i iz Sinca prema Zalužnici bio je to jedan od najtežih dana „Oluje“.

Težak proboj iz Mošćenice prema Petrinji

Oslobađanje Petrinje bilo je glavni cilj Zbornog područja Zagreb u prvoj etapi operacije. Privremeno okupiranu Banovinu držao je Banijski korpus Srpske vojske Krajine, a na petrinjskom pravcu djelovala je njegova 31. motorizirana brigada.

Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata navodi da je ojačana bojna 2. gardijske brigade „Gromovi“, uz dijelove 12. domobranske pukovnije i drugih pridodanih postrojbi, napadala od Mošćenice prema Petrinji. Hrvatske snage ovladale su Kolonijom Češkog Sela i razbile neprijateljsko uporište u tvornici Finel, ali su potom zaustavljene snažnom vatrom i utvrđenom obranom u Češkom Selu.

Među poginulima bio je zapovjednik 2. pješačke bojne „Gromova“ Predrag Matanović. Prema monografiji 2. gardijske brigade, Matanović je najprije ranjen, ali je ostao uz postrojbu. Potom je ponovno, ovaj put smrtno, pogođen gelerom neprijateljske granate. Preminuo je tijekom prijevoza prema Sisku, nedaleko od rodne Mošćenice.

U području Kolonije poginuli su i Jadranko Cumbaj te Stjepan Hrvojić-Pepo. Monografija među ostalim poginulim pripadnicima „Gromova“ toga dana navodi Petra Tukaru, Dubravka Bečaja, Tihomira Cindrića, Darka Kladića, Vladu Voćanca i Željka Vrabeca. HMDCDR u svojoj raščlambi donosi uži podatak o šest poginulih gardista u ojačanoj bojni na smjeru Mošćenica – Petrinja. Brojke se zato ne smiju jednostavno uspoređivati jer se ne odnose na isti obuhvat snaga.

Teške borbe vodile su se i u Kotar šumi. Ondje je poginuo zapovjednik 57. brigade Hrvatske vojske „Marijan Celjak“ Stjepan Grgac, nakon što je dio brigade upućen u pomoć snagama koje su napadale Petrinju.

Na spomen-obilježju u Kotar šumi uz Grgca su navedeni pripadnici 57. brigade Ozren Jalžečić, Miroslav Matleković, Željko Pauković, Ivica Plevanč i Milan Jelić, pripadnici 2. gardijske brigade Vlado Vočanec, Dubravko Bečaj i Petar Tukara te Božan Martan iz 12. domobranske pukovnije Petrinja. Petrinja je oslobođena 6. kolovoza, nakon pregrupiranja hrvatskih snaga i povlačenja glavnine neprijateljskih postrojbi.

Petnaest poginulih na otočačkom pravcu

Istodobno je 133. domobranska pukovnija napadala na glavnom smjeru Letinac – Dabar – Vrhovine i pomoćnom smjeru Sinac – Zalužnica – Crni Tavan. Nasuprot njoj nalazile su se 50. pješačka brigada i manji dijelovi 103. pješačke brigade Srpske vojske Krajine.

Pukovnija je ušla u Dabar i Zalužnicu, ali je na pomoćnom pravcu zaustavljena. Tijekom izvlačenja dio postrojbe ušao je u minsko polje. Prema raščlambi koju je objavio HMDCDR, 133. domobranska pukovnija prvoga dana imala je 15 poginulih i 46 ranjenih pripadnika.

U Sincu je poginuo pripadnik njezina Topničko-raketnog divizijuna Zvonko Dubravčić, rođen 28. svibnja 1951. Na spomeniku poginulim Sinčeranima njegovo je ime navedeno uz Matu Laškarina, Zorana Dubravčića, Milana Mravinca i Božu Tonkovića, koji su poginuli od 1991. do 1994. godine.

U izvorima postoji razlika u zapisu imena. Ministarstvo hrvatskih branitelja i spomenik u Sincu navode Zvonka Dubravčića, dok je na popisu obnovljenog spomen-područja u Zalužnici naveden kao Zvonimir Dubravčić. Oba izvora kao datum pogibije navode 4. kolovoza 1995.

Sjećanje u 2026. godini

U Petrinji je za 4. kolovoza 2026. najavljeno polaganje vijenaca i čitanje imena poginulih kod spomen-obilježja u Kotar šumi. Program se nastavlja odavanjem počasti Predragu Matanoviću i suborcima na Senjaku te misom za poginule, nestale i umrle hrvatske branitelje.

Na ličkom bojištu sjećanje je ove godine dodatno obilježeno obnovom spomen-područja u Zalužnici. Ondje je 28. srpnja 2026. ponovno otvoreno obilježje s imenima 19 pripadnika 133. domobranske pukovnije poginulih tijekom „Oluje“. Taj broj obuhvaća cijelu operaciju, a ne samo njezin prvi dan.

„Oluja“ je bila oslobodilačka operacija kojom je najveći dio okupiranog hrvatskog teritorija vraćen u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Njezinu vrijednost ne treba braniti prešućivanjem teških trenutaka. Naprotiv, precizan prikaz borbi kod Petrinje, Mošćenice i Sinca pokazuje koliko je pobjeda bila skupo plaćena i zašto imena poginulih moraju imati prednost pred općim svečarskim rečenicama.