KOLUMNE

MATEŠA JE PAO, ALI JE SUSTAV OSTAO: Hrvatski sport i dalje je talac politike i milijuna iz javnih firmi

Ostavka Zlatka Mateše na mjesto predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora nakon gotovo 24 godine nije samo kraj jedne ere u hrvatskom sportu. Ona je prije svega priznanje da se sustav koji je desetljećima funkcionirao iza zatvorenih vrata počeo urušavati pod težinom vlastitih afera, interesa i političkih zaštita.

Podijeli:
Zlatko Mateša
Zlatko Mateša Foto: www.eurolympic.org/multimedia

Mateša nije pao preko noći. Njegov pad trajao je godinama, samo što su mnogi šutjeli dok je bio politički koristan. A kada je postao uteg — tada je odjednom postao problem.

Formalno, ostavku je podnio iz moralnih razloga. Tako barem stoji u priopćenju. Govori o želji da se omogući rasvjetljavanje odnosa unutar hrvatskog sporta i tvrdi da sredstva Hrvatskog skijaškog saveza nisu nezakonito trošena. No politička realnost izgleda puno jednostavnije: Mateša je shvatio da više nema zaštitu.

Kada su rukometni, košarkaški, vaterpolski i odbojkaški savez počeli otvoreno dizati pobunu protiv vodstva HOO-a, bilo je jasno da se sustav raspada iznutra. Kada su USKOK, PNUSKOK i policija ušli u prostorije HOO-a, postalo je jasno da priča više nije samo sportska. A kada je krenula ozbiljna politička šteta za HDZ, tada je postalo jasno da Mateša odlazi.

I to je možda najvažniji detalj cijele priče.

Jer hrvatska politika rijetko nekoga ruši zbog morala. Ruši ga tek onda kada počne ugrožavati rejting i stabilnost vlasti. Dok je Mateša bio simbol “stabilnosti” sustava, nikome nije smetalo što isti ljudi desetljećima upravljaju sportom, raspoređuju milijune i zatvaraju krugove moći bez ozbiljne kontrole. Nisu smetale ni ranije afere, ni ozbiljne sumnje u način trošenja javnog novca.

Problem je nastao tek kada je cijela priča postala prevelik politički teret.

Zato njegova ostavka nije nikakav herojski čin odgovornosti. To je politička egzekucija koja je došla prekasno.

No još je važnije ono što ostaje nakon njega.

A ostaje isti sustav.

Sustav u kojem politika i dalje ima golem utjecaj nad sportskim savezima. Sustav u kojem javne firme godinama kroz sponzorstva, donacije i razne “sportske projekte” upumpavaju milijune eura bez ozbiljnog nadzora javnosti. HEP, JANAF, Hrvatska lutrija, Hrvatska turistička zajednica i mnogi drugi godinama su dio tog zatvorenog financijskog kruga u kojem se novac dijeli prema političkim i interesnim vezama.

I zato mi se čini da je fokus javnosti danas možda namjerno sužen samo na sportske saveze i HOO.

Naravno da treba istražiti svaki euro koji je nestao iz sporta. Treba istražiti svaki fiktivni račun, svaki posao bez natječaja, svako “cjepkanje” ugovora i svaku sumnjivu donaciju. Treba utvrditi tko je odgovoran i svi odgovorni moraju snositi posljedice.

Ali bilo bi naivno vjerovati da cijela priča završava samo na nekoliko sportskih dužnosnika.

Jer u Hrvatskoj se bez političkog pokroviteljstva ne okreću milijuni javnog novca. To jednostavno nije moguće. Ako se u državnim sustavima često ne može zaposliti ni čistačica bez političkog blagoslova, onda je teško vjerovati da su višemilijunske sportske sheme godinama funkcionirale bez znanja ljudi iz samog vrha politike.

Zato odlazak Zlatka Mateše sam po sebi ne znači gotovo ništa ako se ne promijeni model po kojem hrvatski sport funkcionira.

Ključno pitanje danas nije tko će sjesti u njegovu fotelju.

Ključno pitanje je hoće li hrvatski sport napokon postati sustav zbog sportaša ili će i dalje ostati poligon za političke interese, kadroviranja i izvlačenje javnog novca.

Jer sport bez povjerenja javnosti više nije sport. To je samo još jedna interesna mreža financirana novcem građana.

Stavovi i mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta Uredništva Portala Dnevnih Novosti već isključivo mišljenje i stavove njihovih autora

Izvor:PDN

Autor: Krešimir Cestar

Povezani članci