Terorizam u Domovinskom ratu: 2.279 evidentiranih djela, 356 prijavljenih – koliko je ljudi doista osuđeno?

Evidentirana su i tri djela međunarodnog terorizma s osam prijavljenih osoba, od kojih su dva djela i šest osoba bili povezani s agresijom na Hrvatsku. Ipak, nakon pregleda dostupnih službenih, pravnih i arhivskih izvora ostaje otvoreno jednostavno pitanje: koliko je ljudi zbog terorizma počinjenog u ratnom razdoblju doista pravomoćno osuđeno? Javno dostupni izvori zasad ne daju pouzdan objedinjeni odgovor.

Terorizam 1991. nije današnja naknadna etiketa

Kada se danas govori o nasilju tijekom Domovinskog rata, pojmovi agresija, oružana pobuna, terorizam, ratni zločin, diverzija i sabotaža nerijetko se koriste kao da znače isto.

Pravno nisu značili isto.

To je važno za razumijevanje onoga što se događalo pred hrvatskim policijskim, tužiteljskim i sudskim tijelima početkom devedesetih.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske potvrđuje da su državna odvjetništva već u drugoj polovini 1991. godine primala prve kaznene prijave zbog kaznenih djela počinjenih na štetu civilnog stanovništva, među kojima DORH izrijekom navodi terorizam i ubojstva. Krajem iste godine počele su pristizati i prijave za ratne zločine.

Dakle, kada govorimo o terorizmu 1991. godine, ne koristimo pojam koji je događajima naknadno pridodan.

Terorizam je tada postojao kao konkretna kaznenopravna kvalifikacija.

2.279 evidentiranih kaznenih djela terorizma

Najvažniji statistički podatak pronašli smo u stručnom radu o kaznenopravnom aspektu terorizma u Republici Hrvatskoj.

Prema podacima koje autor navodi, od početka oružane agresije na Republiku Hrvatsku, odnosno od kolovoza 1990. do 2002. godine, evidentirano je:

2.279 kaznenih djela terorizma iz članka 236. tadašnjeg zakona.

Zbog osnovane sumnje da su počinile ta kaznena djela nadležnim pravosudnim tijelima prijavljene su:

356 osobe.

U istom razdoblju evidentirana su i:

3 kaznena djela međunarodnog terorizma

za koja je prijavljeno:

8 osoba.

Od toga su dva kaznena djela međunarodnog terorizma i šest prijavljenih osoba bili povezani s agresijom na Republiku Hrvatsku.

Ovo su vrlo ozbiljne brojke.

Ali odmah treba napraviti ogradu koja je ključna za cijeli članak.

2.279 evidentiranih djela ne znači 2.279 pravomoćno dokazanih terorističkih napada.

Jednako tako:

356 prijavljenih osoba ne znači 356 osuđenih terorista.

Riječ je o policijskim i pravosudnim evidencijama te kaznenim prijavama. Za odgovor na pitanje koliko je osoba na kraju osuđeno potrebno je pratiti svaki predmet do njegova pravomoćnog završetka.

Dvije različite vrste terorizma – ključ za razumijevanje oprosta

Upravo se ovdje nalazi pravna zamka koja je u početku i nas dovela do pogrešnog zaključka.

U ratnom i poratnom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu treba razlikovati terorizam protiv Republike Hrvatske od međunarodnog terorizma.

To nije akademska sitnica.

Razlika je presudna za pitanje oprosta.

Stručni izvor koji donosi broj od 2.279 djela izričito navodi da se najveći broj tih kaznenih djela odnosio na djela počinjena u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima i u vezi s agresijom na Hrvatsku te da je na njih primijenjen Zakon o općem oprostu.

To znači da nije ispravno napisati:

„Terorizam tijekom Domovinskog rata nije bio amnestiran.“

Takva bi tvrdnja bila preširoka.

Preciznije je:

Zakon o općem oprostu izričito je od oprosta isključio međunarodni terorizam iz tadašnjeg članka 135. i terorizam propisan međunarodnim pravom, dok su brojni predmeti terorizma povezani s agresijom i oružanom pobunom bili obuhvaćeni oprostom.

To je jedna od najvažnijih činjenica ovog istraživanja.

Što je zapravo oprošteno?

Zakon o općem oprostu iz 1996. obuhvatio je kaznena djela počinjena u agresiji, oružanoj pobuni ili oružanim sukobima te u vezi s njima u Republici Hrvatskoj u zakonom određenom razdoblju.

Oprost je imao goleme praktične posljedice.

DORH je 2011. objavio da je od 1991. protiv poznatih osoba podneseno više od 6.000 prijava za ratne zločine.

Dio tih prijava bio je odbačen, dok je dio evidentiran kao druga kaznena djela povezana s oružanom pobunom – DORH posebno navodi da je uglavnom bila riječ o oružanoj pobuni i terorizmu.

Zatim slijedi broj koji pokazuje razmjere tadašnjeg kaznenog progona.

DORH navodi da je za kaznena djela povezana s oružanom pobunom prijavljena i procesuirana:

21.641 osoba

koje su poslije bile obuhvaćene općim oprostom.

Ali ni ovdje ne smijemo napraviti pogrešku.

To ne znači da je 21.641 osoba bila procesuirana za terorizam.

U toj zbirnoj brojci nalaze se različita kaznena djela povezana s oružanom pobunom.

Što nije bilo moguće oprostiti?

Zakon je istodobno postavio granicu.

Najozbiljnija kaznena djela nisu smjela biti obuhvaćena oprostom.

Među njima su bili genocid, ratni zločini protiv civilnog stanovništva, ranjenika i bolesnika te ratnih zarobljenika, kao i druga teška kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

U toj skupini nalazio se i međunarodni terorizam.

Zato je posebno zanimljiv podatak da su tijekom promatranog razdoblja evidentirana tri djela međunarodnog terorizma i osam prijavljenih osoba, a da su dva djela i šest osoba bili povezani s agresijom na Hrvatsku.

Upravo bi tih šest osoba moglo biti jedan od ključeva odgovora.

Ali javno dostupan stručni izvor ne navodi njihova imena, ne opisuje ta dva događaja i ne navodi jesu li postupci završili osuđujućim presudama.

Zato ih ne možemo identificirati nagađanjem.

Bjelovar: tisuće predmeta, ali ne i odgovor koji tražimo

Posebno smo provjerili Vojni sud u Bjelovaru.

Za to postoji dobar razlog.

Njegovo područje obuhvaćalo je prostor teško zahvaćen ratom, a sačuvano arhivsko gradivo pokazuje razmjere kaznenih postupaka.

Željko Pleskalt u stručnom radu „Vojni sud u Bjelovaru 1992.–1996.“ navodi da su pobunjeni Srbi iz zapadne Slavonije bili optuživani za kaznena djela protiv Republike Hrvatske.

Posebno velik posao Sud je imao nakon operacije Bljesak.

Prema podatcima koje Pleskalt prenosi, nakon oslobađanja zapadne Slavonije privedene su 1.494 osobe, na Vojnom sudu zadržano ih je 538, a nakon istražnih radnji u istražnim centrima ostalo je 238 osoba protiv kojih je provedena sudska istraga.

Arhivski rad Martine Krivić Lekić pokazuje da se kroz spise tog suda mogu pratiti događaji od Pakraca i Kusonja do operacija Orkan-91, Otkos-10 i Papuk-91 te Bljeska.

Terorizam se pojavljuje među vrstama kaznenih djela koje je sud obrađivao.

Ali nakon pregleda dostupnih objavljenih radova nismo pronašli konkretan predmet koji bismo mogli potpuno i pouzdano predstaviti ovako: ime optuženika – opis terorističkog djela – optužnica za terorizam – pravomoćna osuđujuća presuda – kazna.

To je važno priznati.

Pleskalt i Krivić Lekić također nisu optuženici, nego istraživači i arhivisti čiji su nam radovi poslužili za provjeru rada Vojnog suda.

Za sada nemamo potvrđen „slučaj iz prakse“

To je možda najzanimljiviji rezultat cijelog istraživanja.

Imamo:

2.279 evidentiranih djela terorizma.

Imamo:

356 prijavljenih osoba.

Imamo:

dva djela međunarodnog terorizma povezana s agresijom na Hrvatsku i šest prijavljenih osoba.

Imamo tisuće sudskih predmeta povezanih s oružanom pobunom.

Imamo dokumentaciju Vojnog suda u Bjelovaru.

Imamo službenu potvrdu DORH-a da su predmeti tijekom 1991. evidentirani i kao terorizam.

Ali nakon pregleda javno dostupnih izvora još nemamo jedan potpuno dokumentiran ratni predmet u kojem možemo bez ograde napisati da je određena osoba za konkretno djelo počinjeno u sklopu agresije na Hrvatsku pravomoćno osuđena upravo za terorizam iz članka 236.

To ne znači da takvih presuda nema.

Znači samo da ih iz dosad pregledanih javno dostupnih izvora nismo mogli pouzdano identificirati.

Razlika je ogromna.

Rijeka 1995. pokazuje što nedvojbeni teroristički napad izgleda u praksi

Stručni izvor navodi i konkretan primjer koji nema tu dilemu, ali nije u kontekstu Domovinskog rata.

Dana 20. listopada 1995. godine ispred zgrade Policijske uprave primorsko-goranske u Rijeci eksplodirao je automobil-bomba.

Vozač automobila-bombe poginuo je, dvije osobe zadobile su teške tjelesne ozljede, a veći broj osoba lakše je ozlijeđen.

Stručni rad taj događaj izdvaja kao najznačajnije kazneno djelo terorizma zabilježeno u Hrvatskoj u promatranom razdoblju.

Ali ni taj slučaj ne rješava naše osnovno pitanje.

Neposredni počinitelj poginuo je u napadu.

Dakle, imamo konkretno djelo terorizma, ali ne i pravomoćno osuđenog neposrednog počinitelja koji bismo mogli koristiti kao primjer odgovora na pitanje koliko je ljudi osuđeno.

Zašto je broj osuđenih toliko teško pronaći?

Postoji nekoliko razloga.

Prvi je promjena pravne kvalifikacije.

Ono što je u početnoj policijskoj ili tužiteljskoj evidenciji vođeno kao terorizam nije nužno pod tom kvalifikacijom stiglo do presude.

Predmet je mogao završiti kao oružana pobuna, ubojstvo, diverzija, ratni zločin ili drugo kazneno djelo.

Drugi razlog je opći oprost.

Velik broj postupaka povezanih s agresijom i oružanom pobunom prestao je upravo primjenom zakona o oprostu.

Treći je nedostupnost počinitelja.

Velik broj osumnjičenih nije bio dostupan hrvatskom pravosuđu.

Četvrti problem predstavlja način vođenja tadašnjih evidencija.

Sam DORH priznaje da zbog prebacivanja prijava iz evidencija ratnih zločina u evidencije drugih kaznenih djela, uglavnom oružane pobune i terorizma, nema precizan ukupni podatak ni o svim prvotnim prijavama protiv poznatih osoba za ratne zločine.

Ako takva poteškoća postoji već kod osnovne statistike prijava, razumljivo je zašto je još teže rekonstruirati konačan broj pravomoćnih presuda prema pojedinom članku zakona.

Oprost nije oslobađajuća presuda

Ovdje treba napraviti još jednu važnu pravnu razliku.

Osoba obuhvaćena općim oprostom nije time automatski proglašena nevinom nakon provedenog dokaznog postupka.

Kod oprosta država zakonom odustaje od kaznenog progona za djela koja ispunjavaju propisane uvjete.

To nije isto što i situacija u kojoj sud nakon provedenog postupka utvrdi da osoba nije počinila kazneno djelo.

Zato broj od 21.641 procesuirane osobe kasnije obuhvaćene oprostom ne govori koliko bi tih postupaka završilo osudom da su nastavljeni.

Jednako tako, ne govori koliko se od njih odnosilo upravo na terorizam.

Što danas možemo tvrditi kao činjenicu?

Nakon uklanjanja svega što nismo mogli dovoljno potvrditi ostaje nekoliko čvrstih činjenica.

Prvo: hrvatska pravosudna tijela već su 1991. zaprimala prijave za terorizam.

Drugo: od kolovoza 1990. do 2002. evidentirano je 2.279 kaznenih djela terorizma, uz 356 prijavljenih osoba.

Treće: evidentirana su tri djela međunarodnog terorizma i osam prijavljenih osoba; dva djela i šest osoba povezani su s agresijom na Hrvatsku.

Četvrto: najveći broj evidentiranih djela terorizma odnosio se na agresiju, oružanu pobunu ili oružane sukobe te su na te predmete primjenjivane odredbe Zakona o općem oprostu.

Peto: DORH navodi 21.641 procesuiranu osobu za kaznena djela povezana s oružanom pobunom koja je poslije bila obuhvaćena općim oprostom.

I konačno:

Iz pregledanih javno dostupnih izvora ne možemo utvrditi koliko je osoba za djela povezana s Domovinskim ratom pravomoćno osuđeno upravo za kazneno djelo terorizma.

To je trenutačno najtočniji odgovor.

2.279 djela, 356 prijavljenih – gdje su završili predmeti?

Upravo zbog toga pitanje više nije samo:

„Je li terorizam bio oprošten?“

Pravo pitanje glasi:

Što se dogodilo s 2.279 evidentiranih kaznenih djela terorizma i 356 prijavljenih osoba?

Koliko je prijava odbačeno?

Koliko je istraga obustavljeno?

Koliko je predmeta obuhvaćeno općim oprostom?

Koliko je djela prekvalificirano?

Koliko je optužnica podignuto?

Koliko je osoba bilo nedostupno?

Koliko je postupaka završilo oslobađajućom presudom?

I, najvažnije:

Koliko je ljudi pravomoćno osuđeno upravo za terorizam?

Javno dostupne zbirne statistike koje smo pregledali taj odgovor ne daju.

Bez nagađanja – odgovor treba dati pravosuđe

Domovinski rat ostavio je golemo kaznenopravno nasljeđe.

Istraživanje terorizma pokazuje koliko je opasno današnje pojmove jednostavno preslikavati na tadašnje sudske predmete.

Nisu svi pobunjenici bili optuženi za terorizam.

Nisu sva djela koja bismo danas opisali kao teroristička bila procesuirana pod tom kvalifikacijom.

Nisu svi predmeti terorizma bili izuzeti od oprosta.

A prijavljena osoba nije isto što i osuđena osoba.

Zato Portal hrvatskih branitelja neće proizvoljno zaključiti da je 356 prijavljenih jednako 356 osuđenih, niti ćemo tvrditi da nitko nije osuđen samo zato što u javno dostupnim izvorima nismo pronašli objedinjeni broj.

Ali brojke koje postoje opravdavaju vrlo konkretno pitanje hrvatskim institucijama:

Od 356 osoba prijavljenih zbog 2.279 evidentiranih kaznenih djela terorizma, koliko ih je pravomoćno osuđeno?

Posebno treba utvrditi sudbinu šest osoba prijavljenih zbog dva djela međunarodnog terorizma povezana s agresijom na Republiku Hrvatsku.

Tko su bile te osobe?

Za koja su konkretna djela bile prijavljene?

Jesu li optužene?

Jesu li postupci završeni?

I je li itko pravomoćno osuđen?

Dok se ne pregledaju sudski upisnici, pravomoćne presude i službene evidencije DORH-a i Ministarstva pravosuđa, konačan broj ne treba izmišljati.

Znamo da su postojala 2.279 evidentirana djela. Znamo da je prijavljeno 356 osoba. Ono što još ne znamo jest koliko je tih predmeta završilo pravomoćnom osudom za terorizam.

To je podatak koji hrvatska javnost nakon više od tri desetljeća ima pravo znati.

Izvori

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Podaci o prijavama, procesuiranim slučajevima i žrtvama kaznenih djela ratnih zločina, 26. travnja 2011.

Hrvatska pravna revija, stručni rad o kaznenopravnom aspektu terorizma u Republici Hrvatskoj – podaci o 2.279 evidentiranih djela, 356 prijavljenih osoba te međunarodnom terorizmu.

Željko Pleskalt, Vojni sud u Bjelovaru 1992.–1996., Radovi Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad u Bjelovaru, 2014.

Martina Krivić Lekić, Vojni sud u Bjelovaru 1992.–1996. – svjedok vremena, rad o arhivskom gradivu Vojnog suda.

Napomena uredništva: broj od 2.279 obuhvaća razdoblje od kolovoza 1990. do 2002. godine. Stoga se ne smije predstavljati kao broj terorističkih napada počinjenih isključivo tijekom Domovinskog rata. Jednako tako, 356 prijavljenih osoba nije broj pravomoćno osuđenih osoba.