11. kolovoza 1995. – Petrova gora nakon Oluje: Glavni stožer zatvara obruč, operacija na terenu još nije završila

Predaja 21. korpusa nije razoružala svakog pojedinca

Predajom glavnine 21. kordunskog korpusa i organiziranim izvlačenjem razoružanog ljudstva završena je njegova uloga kao ustrojene vojne cjeline. Međutim, to nije značilo da su svi pripadnici pobunjeničkih snaga položili oružje niti da je oslobođeni prostor odmah postao siguran.

Petrova gora bila je posebno osjetljiva. Na njezinu se području nalazilo zapovjedništvo 21. kordunskog korpusa, vojni objekti, skladišta, komunikacijska oprema i uređeni položaji. Guste šume, brojni šumski putovi i napušteni vojni objekti omogućavali su skrivanje manjih naoružanih skupina, oružja i minsko-eksplozivnih sredstava.

Zbog toga je završnica na Petrovoj gori bila zasebna vojno-policijska zadaća, odvojena od već provedene predaje korpusa. Cilj više nije bio slomiti organiziranu crtu obrane, nego blokirati prostor, pronaći zaostale naoružane pripadnike neprijateljskih snaga i uspostaviti potpun nadzor nad terenom.

U tadašnjim vojnim dokumentima za takve se zadaće upotrebljava izraz „čišćenje terena“. On u operativnom smislu označava vojno-policijsku pretragu prostora radi pronalaska naoružanih skupina, skrivenog oružja, napuštenih položaja i eksplozivnih sredstava.

Što se događalo 11. kolovoza?

Zapovjedništvo Zbornog područja Zagreb još je navečer 10. kolovoza naložilo 102. brigadi HV-a da nastavi djelovanje pravcem Donja Čemernica – Gornja Blatuša – Ćurčina kosa – Ključar – Vojnić. Zadaća je bila pretražiti sjevernu polovicu Petrove gore, a spremnost postrojbe određena je za 5 sati ujutro 11. kolovoza.

Tijekom dana 3. bojna 102. brigade pretražila je područje Gornje Čemernice. Pronađene su veće količine oružja, streljiva i radiouređaja te uređeni položaji koje su protivničke snage neposredno prije toga napustile. Iz jednog objekta otvorena je vatra na hrvatske vojnike, nakon čega je postrojba uzvratila.

Prva bojna izbila je do Sučevića na prometnici Vrginmost – Vojnić, pretražila sjeverne padine Petrove gore i spojila se sa snagama Zbornog područja Karlovac. Druga bojna blokirala je istočne padine od Podgorja do Gornje Blatuše. Tijekom pretrage zarobljena su dvojica pripadnika srpskih snaga i predana MUP-u.

Brigada je dosegla crtu Blatuša – Kukolji – Podgorje – Lackovići – Zorići – Malobabići. Time je zatvoren važan dio prostora sa sjeverne i istočne strane Petrove gore. Ratni put 102. brigade HV-a donosi detaljan slijed njezina kretanja i zadaća toga dana.

Navečer je napredovanje zaustavljeno – počelo je potpuno zatvaranje prostora

Ključna promjena dogodila se navečer 11. kolovoza. Prema nalogu načelnika Glavnog stožera HV-a, zapovjednik Zbornog područja Zagreb zapovjedio je 102. brigadi da prekine napredovanje i prijeđe u obranu.

Brigada je trebala blokirati Petrovu goru na prostoru od Kosova i Donje Čemernice do Gornje Perne, Zlatara i Mađarskog brda. Na desnom krilu povezivala se sa 110. domobranskom pukovnijom, a na lijevom sa 153. brigadom HV-a. Oko 20 sati nastupanje je zaustavljeno na zapovjeđenoj crti.

To nije bio znak završetka zadaće, nego prijelaz iz postupnog napredovanja u plansku blokadu planine. Postrojbe HV-a trebale su zatvoriti vanjski obruč, dok je potpuna pretraga unutrašnjosti dodijeljena Specijalnoj policiji MUP-a.

Glavni stožer 11. kolovoza pojačava snage

Prva zapovijed o daljnjim aktivnostima na Petrovoj gori izdana je 9. kolovoza. Zapovijed od 10. kolovoza definirala je potpuno pretraživanje i ovladavanje prostorom pod zapovijedanjem generala Mladena Markača te akciji dala naziv „Oluja – Obruč“.

Na temelju procjene zapovjedništva Zbornog područja Karlovac, načelnik Glavnog stožera general zbora Zvonimir Červenko 11. kolovoza dopunio je prethodnu zapovijed. Snage Specijalne policije dodatno su ojačane 102 i 153. brigadom HV-a iz Zbornog područja Zagreb, snagama 137. domobranske pukovnije i dijelom 143. domobranske pukovnije iz Zbornog područja Karlovac.

U blokadi su sudjelovale i 99. brigada te 110. domobranska pukovnija. Topničku potporu osiguravale su topničke skupine 110. i 137. domobranske pukovnije.

Na istočnoj strani Petrove gore, između Vrginmosta i rijeke Gline, raspoređene su 102. i 153. brigada. Sjeverozapadni i južni obod zatvarale su snage 110. i 143. domobranske pukovnije te 99. brigade.

Zadaća postrojbi HV-a prvenstveno je bila blokada. Njihovo eventualno uvođenje u unutrašnjost Petrove gore mogao je odobriti zapovjednik Specijalne policije Mladen Markač. Zapovjedno mjesto i poseban stožer operacije uspostavljeni su u Vojniću. Operativni raspored potvrđuje knjiga „Akcije specijalne policije MUP-a u operaciji Oluja“ Zvonka Brajkovića, Marija Werhasa i Zvonimira Despota. Digitalni primjerak knjige.

Specijalna policija ulazi u središte obruča

Za pretragu Petrove gore grupirane su gotovo sve raspoložive specijalne policijske postrojbe, među kojima ATJ Lučko te jedinice Alfa, Ajkule, Bak, Ban, Barun, Batt, Grof, Grom, Jastrebovi, Krpelj, Omega, Orao, Osa, Rode, Trenk, Ris i Vila Velebita.

Hrvatska vojska činila je vanjski i drugi borbeni postroj, zatvarala pravce mogućeg izvlačenja i pružala potporu, dok je Specijalna policija trebala ući u teško prohodnu unutrašnjost planine.

Istodobno je glavnina ostalih hrvatskih snaga bila raspoređena na državnoj granici. Ondje su morale spriječiti mogući protunapad reorganiziranih dijelova Srpske vojske Krajine ili intervenciju Vojske Republike Srpske. Petrova gora zato nije bila izdvojeni incident, nego dio šireg sustava osiguranja oslobođenog teritorija i državne granice.

U pregledanim operativnim izvorima nije naveden pouzdan ukupan broj naoružanih ljudi koji su ostali na Petrovoj gori. Zbog toga bi svaka precizna brojka bila nagađanje. Dokumenti potvrđuju postojanje više zaostalih skupina, vatrene kontakte te pronalazak napuštenog oružja i opreme.

Operacija „Obruč“ počela je 13. kolovoza po signalu „Munja“

Iako je početak bio planiran za 4 sata, operacija „Oluja – Obruč“ stvarno je počela 13. kolovoza 1995. u 5.32, nakon signala „Munja“.

Specijalna policija napredovala je kroz unutrašnjost Petrove gore, dok su postrojbe HV-a držale blokadne crte. Do kraja dana policijske snage spojile su se sa 102. brigadom na području Perne, Vuštarove kose, Vukčevića, Maličke i Blatuše.

Kod Magarčevca, na Carevoj kosi, došlo je do vatrenog kontakta. Protivnička skupina prisiljena je na povlačenje, a jedan njezin pripadnik zarobljen je i predan Temeljnoj policiji. Ostale skupine potisnute su prema zoni 99. brigade, koja im je zatvarala odstupnicu prema prometnici Štakorovica – Gejkovac – Poljice.

Istoga dana pod nadzor su stavljeni Spomen-dom „Petrova gora“ i vojni objekt s antenskim stupom, odnosno radio-relejno čvorište na Magarčevcu.

Združene snage Specijalne policije i Hrvatske vojske 14. kolovoza završile su pretragu i ovladavanje Petrovom gorom. Područje je 15. kolovoza predano snagama Zbornog područja Karlovac. Brajković, Werhas i Despot, str. 122–126.

Oluja nije završila podizanjem zastave u Kninu

Događaji od 11. kolovoza pokazuju zašto završnicu Oluje nije moguće svesti samo na oslobođenje Knina ili službeni završetak glavne napadne faze.

Nakon sloma glavnih korpusa pobunjeničke vojske trebalo je osigurati tisuće četvornih kilometara oslobođenog teritorija, pretražiti šume i napuštene vojne objekte, prikupiti odbačeno oružje, ukloniti minsko-eksplozivna sredstva, uspostaviti policijske postaje i zaštititi državnu granicu.

Petrova gora bila je jedno od posljednjih područja na kojem je taj posao zahtijevao združeno djelovanje Hrvatske vojske i Specijalne policije. Dana 11. kolovoza nije vođena sama završna akcija „Obruč“, ali je upravo toga dana zatvoren njezin operativni okvir: određene su crte blokade, raspoređene pričuvne postrojbe i dovršeno okruženje prostora.

Na vojnim kartama Oluja je već bila završena. Na Petrovoj gori, međutim, hrvatske snage još su morale potvrditi pobjedu potpunim nadzorom terena. Pregled završnih djelovanja donosi i službeno izdanje Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata – Davor Marijan: „Oluja“, str. 108–109.

Izvori

• Davor Marijan, „Oluja“, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, Zagreb, 2007., osobito str. 108–109.

• Zvonko Brajković, Mario Werhas i Zvonimir Despot, „Akcije specijalne policije MUP-a u operaciji Oluja – Operacija Oluja–Obruč i djelovanje Specijalne policije, kolovoz–listopad 1995.“, Zagreb, 2012., str. 119–126.

• Domagoj Mihović, „Operacija Oluja – ratni put 102. brigade HV-a Novi Zagreb“, arhiva Kluba veterana 102. brigade HV-a.

• Arhivska izvješća i zapovijedi Glavnog stožera HV-a, Zbornih područja Zagreb i Karlovac te postrojbi HV-a, navedena u korištenoj literaturi.